arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt

Još od doba Severinina filmića, autoportreta Petra Vlahova ili razularenih MMS-ova Dinamovaca koji ovih dana "idu dalje", jasno je da smo nacija narajcana na fuk. Fuka i igara, propisao bi starorimski liječnik terapiju za zemlju koja vlastitu sjebanost liječi tuđom jeb-nesrećom.

 

Pazi, to je fuk, to je fuk!!! U Crvenkapici svi pobjegoše. U Hrvatskoj - jedva dočekaše. Jer mi smo, naime, zemlja fukanja, fukadžija i fukačica.

Svatko tko iole prati medije mogao je primijetiti da je ova nacija iznjedrila razne fukačke aktiviste. Tako, primjerice, imamo dr. Fuku Kovača (alias Gorana Višnjića koji je istražujući rupicu Mirele Rupić došao do stanovitih rezultata pa sad svekolika nacija prati besplatnu a ipak viskobudžetnu sapunjaru koju, kako se čini, dobrim dijelom režira upravo Tonči sačuvajmebože Vrdoljak).

Imamo i gospođu Fukanić (tako je, naime, bivši suprug Sine Karli nazvao svoju bivšu suprugu jer se, uvjeren je on, godinama žestoko fukačila sa svojim šefom Ivom Pukanićem).

I zapravo nam je "F" najznačajnije, naše nacionalno slovo. Toliko nam je važno da ga i preko granice nađemo kad nam treba i kad zagusti. Tako bi se u "F" niz, po prvom slovu imena ali i djelima, mogao svrstati i talijanski pastuhić Fabrizio koji je znalački izservisirao našu Vlatkicu, utučenu i izmoždenu od olinjalog prostaka čije se mlohave spravice kao mlada i zahtjevna zasigurno grozila, i kojem će slovo "F" nešto značiti jedino ako izume Fiagru. I tako je našoj Vlatkici Fabrizio postao dobitna kombinacija, nešto poput F1 u svijetu automobilizma. I pretpostavljam da je, skakućući po pastuhiću i isprobavajući njegove brzine, stenjala sladostrasne čarobne riječi "Fendi, Fendi...!!!". Pa ipak je to još jedno "F" koje naša Vlatkica nadasve voli. A obzirom da je Fabrizio u stanju dojmljivo fukati 20 puta u tri dana predlažem mu da odjebe talijansko državljanstvo i uzme hrvatsko, pa da živi kako dolikuje u zemlji fukanja.

Kao što već pripomenuh, nacionalno slovo nam je "F" pa bi nogometaši Imotskog ubuduće trebali nositi dresove s jednim velikim "F" umjesto onog "U" koje su natefterili i koje je tako uzburkalo duhove. Ne bi ih nitko za "F" prozivao. Još bi im i čestitali. Mislili bi ljudi da su im djela u skladu sa slovom koje nose...

Fukanje je Hrvatima toliko primarno da ne bira ni mjesto, ni vrijeme, ni smisao. Dogodi se da je, recimo, posve normalno da nemate baš nekog osobitog pojma o osobi s kojom vas veže ni manje ni više nego brak, ali važno je da se fukate. I da je devet mjeseci nakon fukića svijet ugledalo slatko djetešce koje, eto, o ocu baš i neće puno znati osim da se zove Stipe. Jer, ni mama Iva Majoli o Stipi ne zna baš previše, ona blage veze nema čime se Stipe bavi, šta je po zanimanju, čime zarađuje za život... Ali brate - who cares?! Pa fukaju se, zar ne? I to je najvažnije!!!

A o svojim je (preko)brojnim "F" progovorila i naša fukačica Nives Celzijus. Iako ono u njezinom slučaju ne bih nazvala silovanjem nego filovanjem, jer, ruku na srce, koliko sam ja iščitala iz redaka onog njenog književnog djela, Nives je nakon ulaska u hotelsku kupaonu vrućeg međunožja jedva dočekala da ju nafila čvrsta spravica stanovitog Šime. A Nives zna znanje! Zna da će se ova fuk nacija ko muha na govno zaljepit na ovakvu pričicu, pa da će pomahnitali mužjaci i napaljene ženke danima raspravljati o tome je li Nivesica žrtva ili beštija. Jer, ko o čemu, Hrvati o fukanju!

I onda nas, meni inače simpatična Nives, znalački cima pa svoju pričicu malo svrsta u istinu, pa malo u laž. Prigodno, naravno, pred TV kamerama i pusti koju suzicu dok svekolika nacija hipnotizirano bulji u one dvije Himalaje koje joj živahno ispadaju iz nimalo čedne haljine. Bravo Nives! Ako ništa drugo, neke će koke od tebe naučiti osnovno pravilo funkcioniranja u fukačkoj državi - kako uspješno (i pozamašno) naplatiti svake poderane gaćice u životu! Bude li tih skinutih gaćica koliko i kod tebe - ne moraju se cure za egzistenciju bojat'...

I tako fuk ne zaobilazi nikog. A vodeći se time, za kraj ove analize ću udijeliti jedan dobronamjerni savjet i preporuku. Pa eto, nadam se da Vesna Pusić za vrijeme svog fuka ne pjeva "Moju domovinu". U protivnom bi joj muž mogao trajno oboljeti od erektilne disfunkcije uzrokovane slušnim PTSP-om, a fuk postati draga uspomena iz prošlosti. A mi ne želimo da se smanjuje broj fukova u Hrvata. Dapače - nek ih je sve više, i više...

Autor    Jasmina Trifunović
anatomija ženske konstruktivnosti (8)
"f" nacionale