govno na maksimirskom travnjaku

arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt

Dosta je prošlo otkad je Jasmina Trifunović okitila ove stranice svojim zapisom. To samo znači da je život naše kolumnistice bio donekle divan i da su govna u koja je u međuvremenu ugazila bila tek prolazno zlo, na koje se ne treba pretjerano osvrtati. Veličanstven povratak ove samosvjesne žene među Kupusovo lišće dugujemo Zdravku Mamiću, navodnom neprijatelju novinara i nabijaču na kurac njihovih majki. A evo, čovjek divan i krasan, povezuje medije i njihove pisce. Novi izmetni ispad Dinamova čelnika još se nije ni razvjetrio, a Jasmina je, kao dama koja drži do higijene, s kvačicom na nosu istresla očaj nad medijima kojima govnonosci, čak i kad ih etiketiraju, predstavljaju glavni materijal od kojeg žive, dišu i dakako - jedu.

 

Već nekoliko dana jedna dilema žulja moju tankoćutnu osobnost. Između obaveza na poslu, brige o mojim tinejdžerima (čitaj: sustavno klistiranje mog strpljivog majčinskog mozga), opetovane kupovine i obnove kućnih namirnica (koje, usput budi rečeno, nestaju u proždrljivim ustima mog premilog podmlatka poput sladoleda na arapskom suncu), hendlanja svih pritisaka u jednoj velegradskoj obitelji (uspješno balansiranje između posla, kuhanja, pranja, odgoja, škole i treninga), nastojanja da se održim u što zdravije i boljem izdanju (hm, četiri puta tjedno teretana, mama ko bonbončić, mljac!) i još većeg nastojanja da se premorena, izmoždena i ižmikana ne srušim u horizontalu već u 9 navečer, flešaju me neke sličice, neke vizije, bljeskovi neke još nedoživljene nebuloze...

Dakle, vizija je po prilici ovakva: neka hvalevrijedna ličnost, nadasve velik čovjek, netko tko će bez sumnje ući u povijest - recimo, veliki znanstvenik Miroslav Radman, dođe do revolucionarnog otkrića koje će zauvijek promijeniti tijek ljudskog postojanja. Vidim uzbuđeno Radmanovo lice, ruke mu se tresu toliko da ne može ni telefon uzeti i javiti novosti najbližim suradnicima. Nakon nekoliko dana već se neformalno širi novost po cijeloj planeti, pa Radmanu stižu čestitke iz najeminentnijih znanstvenih krugova diljem kugle zemaljske.

Vrijeme je, pomisli Radman, da se i hrvatskoj javnosti službeno plasira vijest o dostignuću. Slijedi priprema, piše se dopis, pomno izabrane riječi - ne prestručne, da ljudi, za početak hrvatski novinari i urednici, razumiju o čemu se radi. Potom - hopa! Papir u faks i šibaj na sve redakcije u državi. Radman je sad miran, sretan i beskrajno zadovoljan.

Srce mu je na mjestu jer će svoja dostignuća podijeliti s narodom kojemu pripada. Sljedeći dan - TV i radio vijesti, novinska izdanja, internetski portali... svega ima, al Radmana nigdje. Pa dobro, prostor su popunile druge stvari, ipak ljudi moraju pročitati tko je mogući otac djeteta "pjevačice" Lane Klingor (čiju nijednu pjesmu ne mogu nabrojati ni da mi život o tome ovisi), apsolvirati činjenicu da je Višnjić ševio pijan, kao, sa svojim spermićima nemaš veze ak ih štrcneš u pijanom stanju, i vidjeti turbo ekskluzivu s puste hvarske plaže - Vlatka Pokos izvaljena na autohtonom hvarskom kamenu u toplesu - sisa na suncu i suza u oku, tek ovlaš promilila ispod Guccijevih naočala... No, bit će bolje sutradan, bit će da je faks stigao na knap, taman kad su rokovi curili...

Sljedećeg dana opet vijesti, opet novine... Hm, čelnik prijatelja životinja glumio kokoš u kavezu na Jelačić placu (ko da mu je bilo teško izjednačiti inteligenciju s kokošjom...)... impresivno... na duplerici: Stefany Hohnjec smanjila sise, uz njezino detaljno i pedantno pojašnjenje kako su rasle i bujale i pod kojim stupnjem su se gibale. Vjerojatno bismo čuli i koliku su zapremninu imale, ali Stefany je to, nije ona čula za fiziku...

I onda, u dnu strane, na najmanjoj formi teksta koju ta novina posjeduje - Radmanov lik i djelo u fotki veličine poštanske marke i nekoliko prosto proširenih rečenica obične vijesti. Radman je opet nešto novo otkrio... Ko će više znat koji je to vrag sad. Pa taj stalno nešto otkriva! Bljutave, kratke rečenice ni izbliza ne daju naznaku veličine Radmanovog dostignuća.

Ajd' šta cjepidlačite, pa ko će sve te gene i genome nagurat u tako majušan tekstić. A i jebiga, Vlatka dobila prvu gažu nakon što ju je Dikan škartirao, to nam je malo pojelo prostor...

U središnjem dnevniku HTV-a vijesti za zijevanje. Diplomacija, monetarni fondovi, bilateralni susreti predsjednika i premijera (s trećerazrednim državnicima za koje nikad, naravno, čuli nismo), javno-privatno partnerstvo... I onda sport. Radmana doslovno nigdje (jer, usput rečeno, nije baš previše podoban budući da nije u ljubavi s aktualnim ministrom znanosti). Jedino ako ga ne uvrste u oborine i prognozu za vikend. Što naravno, nisu...

Dan poslije ni jedne novine i nijedna radijska ili TV emisija ni slova više ne spominju o Radmanu. Pa nisu s pameti skrenuli, to je sad već stara vijest...

Pet dana kasnije...

U maksimirskoj šumi, usred trave, pored jednog malog grma, u krugu stoji skupina ljudi. Blago pognuti širom otvorenih očiju prepunih divljenja bulje u nešto na tlu. Pritom lagano rogobore, a iz vrućeg žamora uspijeva se razaznati čudo i divljenje. U zraku se osjeća prosvijetljenost i produhovljenost. Kao u transu, skupina ne skida pogled sa centra svoje pažnje na tlu. Kad se pomnije pogleda, vidi se da su im oči uprte u gustu, meku i podatnu hrpicu nečega što se smjestilo na zelenim vlatima trave.

Hrpica je smeđe boje, a iako se iz nje širi nesnosan smrad, opčinjeni ljudi nastoje joj prići što bliže. Drhtavom rukom jedan polako krene prema hrpici... Nemoj!!! Drugi ga prijekorno opomene sa prijetećim pogledom u očima. Oskvrnut ćeš božanstvo...

Onaj prvi načas povuče radoznalu ruku, a na čelu mu izbiju krupne graške znoja. Čini se kao da se ne može kontrolirati, pa uzbuđeno protisne: "Jel to stvarno......?" Ostali počnu ozbiljno kimati glavama. Je, kaže drugi, ja vidio svojim vlastitim očima... Grozničavi ponovno gubi kontrolu i pruža kvrgave prste ka hrpici, a taman kad su ga ostali htjeli prekoriti maksimirskom tišinom odjekne pucanj. ODBIJ!!! Začuje se iz neposredne blizine... Policajac u plavom držao je cijev pištolja još uvijek okrenutu prema nebu u slučaju da se pokaže potreba za još jednim metkom zastrašivanja. Skupina se preplašena zagleda u policajca i kordon njegovih kolega koji su prijeteći stajali. Ovo je govno gospodina Zdravka Mamića, strogo reče policajac, i došli smo po nalogu ministra osigurati mir da ga svi građani uspiju vidjeti!

Ljudi se razočarano odmiču od svetog mjesta. Policija opremljena palicama, šljemovima, vizirima i štitovima slaže sigurnosni krug oko Mamićeve izlučevine ostavljajući samo s prednje strane malo prostora kako bi nepregledne mase ljudi koje počinju stizati imale otvoren pogled na maksimirsku svetinju.

Sa strane tehničari montiraju i goleme reflektore. Iz HNK su ih ustupili specijalno za ovu priliku. Kad padne mrak, naime, svetinja će biti osvijetljena kako bi joj se valovi ljudi mogli klanjati cijelu noć. A i zasigurno će posebno blistati pod tim snažnim svjetlom...

Vijest o prevrijednoj smeđoj i smrdljivoj hrpici je, naravno, brzinom munje doletjela i do svih medijskih redakcija. U trenu su se porušile već prelomljene strane sutrašnjeg broja i izbrisali prilozi što su se trebali emitirati u vijestima toga dana. Sve je postalo tako beznačajno, tako nevažno, te ljudske sudbine, životi, smrti - ma kakve glupe trivijalnosti... Koga bi to uopće moglo zanimati kad IMAMO MAMIĆEVO GOVNO?!?!

Novinari su se rastrčali, svi fotoreporteri stavljeni su u pogon, kamere, kombiji, oprema... jedna redakcija po ubrzanom postupku iznajmljuje sportski aviončić kako bi iz zraka mogli pratiti zbivanja u maksimirskoj šumi. U jednoj drugoj redakciji glavni urednik saziva hitan kolegij. Hoće li nam šest strana biti dovoljno da plasiramo ovo kako treba, zabrinuto pita svoje suradnike. Njegova desna ruka, zamjenik, zabrinuto maše glavom. Bojim se da ne, kaže, dok stavimo fotku govna u krupnom planu, pa izdaleka, pa snimljeno s drveta, pa ponešto o boji i mirisu, pa ljude, pa anketu sa zagrebačkih ulica... Još dvije strane, uredništvo na kraju jednoglasno odlučuje. Taman su izlazili iz sobe za sastanke kad netko mahnito počne vikati - pojačaj, pojačaj....!!! Na TV-u su upravo breaking news...

Izmoždena od cijele gungule jedna novinarka dolazi kući u večernjim satima. Prati zdravstvo, pa je zapravo sretna što cijela senzacija ne spada u njezino područje. Uredno odgleda sve vijesti, presurfa sve internetske portale i konačno u kasnim satima umorna zaspi. I dok spava snom pravednika odjednom joj zvoni mobitel. Šef. Toliko je uzbuđen da ni ne primjećuje kako zove u sitnim satima, pa užurbano objašnjava što zapravo hoće. Znam da pratiš zdravstvo, kaže, ali došli smo do trenutka kada će upravo to biti ključno - imamo senzaciju, nešto što nitko nema. Znaš, nastavlja konspirativnim tonom, dočepali smo se komadića Mamićeve izlučevine, ne pitaj kako... Ono što trebamo je da hitno dođeš, to preuzmeš i odneseš u Zavod za javno zdravstvo na analizu - moramo znati što je jeo, pio, kakva mu je probava, ima li parazita...

Bunovna i šokirana novinarka pokušava objasniti da su dva sata izjutra i da laboratorij sad ne radi, nikog tamo nema. Ne zanima me, procijedi šef. Probudi ih i dolazi ovamo po uzorak! Panika! Frka! Ajmo! Idemo! Telefon!

Brojevi! Pozivi! Isprike! Ravnatelj zavoda! Ne, nije ljut, drago mu je što će imati čast analizirati u Zavodu tako nešto... Novinarka je sve dogovorila i već 45 minuta kasnije vozila se s dragocjenim uzorkom prema Zavodu gdje se upravo okupljala ekipa u laboratoriju. Ravnatelj je, nek se zna, za ovu priliku alarmirao svoje najkvalitetnije i najpouzdanije ljude.

Prazne gradske ulice proletjela je kao strijela. Na zgradi zavoda svuda mrak osim u jednoj prizemnoj prostoriji. Laboratorij. Tamo ju čekaju... Brzim korakom grabi od parkinga prema ulazu dok u ruci čvrsto drži pomno upakiranu dragocjenost. Svlada ju čudan osjećaj da nije sama, ali se odluči ne osvrtati. Samo da uđe što prije i stavi paketić težak kao svo kamenje svijeta u ispružene ruke šefice laboratorija. Samo nekoliko koraka dijelilo ju je od ulaza kad je osjetila snažan udarac u glavu. I tad je zavladao mrak...

Probudila se 12 sati kasnije u bolničkoj postelji. Gomila bolnih bubnjeva u gnjavi vratila joj je film od prošle noći. U sobi je bilo još nekoliko kreveta po kojima se moglo zaključiti da su zauzeti, ali ipak nikog od pacijenata nije bilo tamo. Svlada ju tuga i zabrinutost jer je znala da je udarac koji je primila prošle noći prethodio jednom nemilom događaju - krađi dragocjenog uzorka koji je nosila u rukama. Polako je išetala u hodnik koji je također bio pust. Uoči na dnu pritvorena vrata iza kojih se naslućivalo nekakvo komešanje. Bila je to liječnička soba, a centar pažnje u njoj stol i na njemu kompjutor u koji su svi gledali - svi pacijenti, svi odjelni liječnici, sve sestre i svo pomoćno osoblje. Novinarka se probije kroz gomilu kako bi bolje vidjela kompjutor. Širom otvorenih usta okupljeni su buljili u ekran i nisu je primjećivali. A na ekranu, vidjela je uskoro, otvorena web stranica e-baya. Usred stranice, u kategoriji dragocjenosti, u zlaćanom okviru, po cijeni koju ne znam ni napisati (jer ima previše nula), prodaje se najbržem ponuđaču četvrtasti kartončić i na njemu sasušene tamno smeđe mrlje i mrvice - teško stečeni, a tako lako izgubljeni komadićak Mamićeve izlučevine. Tik do njega u ponudi, za upola manje novca, briljantima optočena (originalna!) Elvisova dugmad za manžete...

Nešto za kraj...

Unatoč stvarnim imenima ovo gore je samo jedna velika fikcija. Moja skromna opservacija o tome što danas ponajviše dobiva medijski prostor i koliko su mediji skloni važne životne stvari ocijeniti kao dosadne gluposti, a istodobno trivijalnim i nadasve stupidnim ljudima, situacijama i događajima dati svoj najelitniji prostor. Ispričavam se gospodinu Radmanu što sam koristila njegovo ime, ali to je zato što ga iznimno cijenim i duboko poštujem. Mamiću se ne ispričavam uopće.

 

Iz arhive:
Čekajući pravoga mačora, 14.8.2006.
Oteti flomaster, 8.5.2006.
Ma kakva Erin Brokovich?, 17.1.2006.
Imamo Uršulu Tolj, 23.10.2005.
Zob s okusom ćevapa, 30.5.2005.
Čivave pojma nemaju, 7.4.2005.

Autor    Jasmina Trifunović

anatomija ženske konstruktivnosti (7)