zob s okusom ćevapa

arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt

 

Idem na fitness. I tamo se bjesomučno znojim ko da mi život o tome ovisi. Eto, nisam od onih koji se foliraju - ili je, ili nije, pa tako i oni jadni steperi sa kojima vodim mortal combat. Stenjem ja, al stenju i oni. I naravno da mama pobjeđuje u toj borbi, jer ne zna glupa sprava da ja imam posebnu foru zbog koje ju mogu stepati, i stepati, i stepati... Mamicu joj...

A super fora pojavila se nedavno, poput ukazanja u Konzumu dok sam krstareći sa svojom košaricom (ja sam kraljica polica, sjećate se toga?) naletjela na svog staaaaarog prijatelja iz djetinjstva. Kizo, stari moj, za jednu ruku vodi sina, a u drugoj nosi punu košaru. A u košari - čudnovato zrnje. I naravno, pošto bih i na dupe progovorila (ono koje od prošle kolumne izgleda još bolje), odmah se raspitujem za definiciju onoga što mi je zapelo za oko.

"To je zob", odgovara Kizo i odgovor intonira blagim čuđenjem, kao da je zob nešto što sam odmah trebala prepoznati, ko da je kupio konzervu paštete Gavrilovićke... Ne dam se zbuniti, potpuno razuzdam svoje neznanje i čuđenje, složim tupastu facu i pitam: "A kaj će ti tooooo?"

E, to se jede prije treninga, poput konja, jer zob daje snagu - dolazi mi mudar odgovor od mog staaaaaarog frenda koji je specijalizirao i magistrirao na ružionama, bančevanjima, gemištima i škropecima, a sad je, evo, moj sarkazam razbio nečim što ima veze sa zdravim (!) životom i što ne mogu opovrgnuti. Pa konji zoblju zob, zar ne? Njima je to nedvojbeno fino, nataknu im onu vrećicu oko vrata, pa konjić puše, mljacka, papa... A kako TO ljudi jedu? Svašta mi pada na pamet, a svemu tome je krivo moje bijedno neznanje... Eh, da je Kizo u košari nosio tablu špeka točno bih znala kako ga sitno, sitno narezati da fino sjedne uz luk (onaj ljubičasti, naravno), a ovako...

Ne popuštam pa pitam za način konzumacije, i osjećam se priglupo jer, naravno, i sama sam mogla zaključiti da ljudi zob zoblju sa žlicom, iz zdjelice, a tu je osim zobi i mlijeko ili jogurt... I što da vam kažem? Prozobala i ja već sljedeći dan. Još uvijek ne ržem, ali zato stepam li ga stepam! Popapam svoj bljakavi jutarnji obrok, pa me spopadne neka mahnitost i već u osam ujutro, dok pošten svijet doma pije jutarnju kavicu i nakon kavice trči na jutarnju kakicu, ja već odavno ispražnjena svoju zob-energiju usmjeravam na još jedan mortal combat. Znoja ko u priči, moja upornost je pregolema, pa s ponosom gledam vidi li itko od mojih suvježbača u teretani kako sam fit, kako sam energična, kak si imam snage i upornosti...

I treneru ponosno velim: "Si vidl kak sam dugo hodala uzbrdo na traci?". Eto, njemu sam otkrila da ujutro zobljem, ali sam mu otkrila i da se i redovito nakrcam ćevapima. To mu se daleko više dopalo jer, jest da je fitness trener i da je potpuno fit, al je Bosanac i smatra da su ćevapi zakon. Pa što reći, takvoj teoriji se skromno pridružuje i moja fitness malenkost, osobito u trenucima dok guta bljakastu zob...

anatomija ženske konstruktivnosti (2)
Autor    Jasmina Trifunović