jan u sandale / jan iz sandala
arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt
Čehinje su laki komadi, češki turisti škrti donositelji vlastitih pašteta na plažu zemlje koja se ne srami Gavrilovića, a češki je film u pravilu nešto što se ne smije propustiti. Posljednje je još stereotip koji uglavnom funkcionira pa prije nego što krenete u ljetne demantije na jadranskoj obali, iskoristite priliku za češko filmsko iskustvo na hrvatskom kontinentu. Mica Perić predlaže češki filmski ciklus koji u Tuškancu traje do kraja lipnja, a novi film Jirija Menzela "Služio sam engleskog kralja“ pogledajte 5. srpnja na otvorenju novoga hrvatskoga filmskog festivala - Vukovar Film Festivalu.

 

Intimno i nježno je pisao Kundera.
Vrckavo i staloženo Hrabal.
Nepodnošljivo je lako postojati dok služiš engleskog kralja.
Umrijeti bez uvida u češki roman i film užasno apsurdno.

Dobrodušni Jan s pregorjelim obrazima u prozirnim sandalama (popularnim gerijatričarkama) zbog kojih ne staje na ježa, ali ga ipak za baburasti nos ubadaju meduze, metafora je onog sprdačkog,  velebalkanskog u nama. Kad bolje razmislimo, dobrodušni Jan više i nije sinonim za ajvar u nakrcanim transportnim teglama niti za rumene obraze. Ipak, Čehinje se valjda i dalje praskaju pravo. Za drugarice Slovakinje pojma nemamo. Neke stvari ostaju iste.

Miloš Forman je promijenio kontinent, no i njegovi su američki filmovi zadržali motiv malog čovjeka, legendarnog zbog iskonske zbunjenosti sistemom, odnosno nepodudarnom vasionom. Vratimo se na njegove češke godine. Komične vinjete iz "Ljubavi jedne plavuše“ i "Crnog Petra“ on je kasnije rasklizao u staračkom napušavanju u filmu "Svlačenje“, inače prvom Formanovu amerikancu. A tek je trebao pustiti onog austrijskog vunderkinda da poleti iznad kukavičijeg gnijezda. Kada junakinja jednog od prvih Formanovih filmova  sanjivo objašnjava da  guske znaju, nakon što im partner premine, i po stotinu godina u tuzi provesti same, to je tragikomična definicija ljubavi, svojevrstan čist i bistar formanizam. Pučka je češka  komedija kada u istom naslovu djevojka mladalački zajapurenih obraza pokuca na roditeljska vrata svoje jednonoćne avanture. "Crni Petar“ cijeli jedan radni dan prati potencijalnog kradljivca u dućanu u kojem radi bez da ga išta upita, a njegov groteskni otac držeći se za veliki stomak lamentira o sinovljevoj nevjerojatnoj smotanosti. Lakonski, a opet smjelo, Forman secira adolescenciju, bunt i zbunjenost, paket aranžman na koji smo svi bili pretplaćeni. On kao da je pučki psihijatar koji liječi gegom ili jakim tapšanjem o  rame junačko.

Tom Hulce je pod Formanovom režijom  savršeno mesnat Amadeus. Mladac, tek plah i srnovit, filmski neglamuriziran iako nadaren u tri strinine matere. Jednostavnost je Formanov odabir, njegov puki senzibilitet pa, kad mladi Nicholson na kraju poznatog filma slini u jastuk lobotomiziran zahvaljujući sotonskoj Louise Fletcher, ne marimo za poltronske Oscare niti ine artistički upitne komplikacije vezane uz općenarodno prihvaćenu umjetnost. Intime pojedinaca zabludjelih u strasti ne uvijek naklonog života, karakteristika je koju Čeh Jan Forman, možda svako ljeto u prozirnim sandalama tražeći pristojniji ulaz u more, nosi u genetskom kodu. I fakat, kasnija djela, biografski, o jednom pornodileru ("Narod protiv Larryja Flynta“) i jednom komičarskom geniju ("Man on the Moon“), ogoljavaju slavnog pojedinca  uz sijaset tipično čeških caka ala štambiljanje djevojačke stražnjice iz opusa jednog drugog češkog sineasta.

Jiri Menzel, stanoviti fini Pražanin, ljubitelj hrvatskog mora i teatra, dobar drug mnogih naših filmskih djelatnika, lice je prisutno i omiljeno u nas. On sam, vrišteće češke fizionomije, lako pamtljiv kao cirkuski akrobat u jednom od svojih prvih filmova, a i po suradnji sa češkim Twainom Bogumilom. Hrabal se uhvatio češke humorne svakodnevice koja tako ljupko upozorava na ispraznost malograđanske smjernosti, uzaludne hrabrosti i  miluje kao zločesto dijete glupost. Ipak, vođeni nepresušnim senzacionalizmom žutog novinskog papira koji bez pardona broji lasice i rakun šubare naglavce iz Penthousa izbačenih supruga, zabilježit ćemo tek da je Menzel oženio lijepu, četiri decenije mlađu novinarku, a da je Hašek napisao "Dobrog vojaka Švejka“ koji je u lektiri kao i "Medvjed Brundo“ i sabrana djela braće Grimm. "Striženo pa košeno“, "Dobro iskontrolirani vlakovi“ i "Selo moje malo“, legendarna su ostvarenja jednog vremena, osvjedočena teškim socijalnim uvjetima i obavijena u božuru tamne željezne zavjese. Ipak, Jan je iz slavnih sandala za plivanje, dosadnih i bogu i narodu, napredovao u ažurnog stanovnika hibridne novomilenijske tvorevine europske unije. Ostao je tih i povučen, iznenađen svijetom i drskošću  tek u nekim starim sjećanjima, spremam zagristi u svijetu u kojem su pećnice za kolače premalene.

Novi češki Jan, opet Hrabalov  i Menzelov junak, prije bi umro nego navukao plastične sandale za plivanje svojih predaka. Niti bi ljetovao na Jadranu. Junak novog filma Pražanina Menzela ("Služio sam engleskog kralja“) drzak je i oportun, namjeren na vjekovnu želju svakog iole bistrijeg deranina iz sela. U maniri britanskih "Mućki" jednog dana on će postati milijunaš, bez da sjedne preko puta Tarikovih crvenih cvikera, vođen tek  fortunom i božjom blagonaklonošću. Britka no opora ratna drama/ komedija dotaknut će se nacionalsocijalizma, židovske stečevine i komunizma. "Služio sam engleskog kralja“ svoju je premijeru imao na ovogodišnjem Berlinu, a hrvatsku će premijeru imati na premijernom Vukovar Film Festivalu (5. do 8. srpnja). Menzel će i ove godine krstariti Jadranom. Kolega Forman krstarit će tek tuškanačkim filmskim platnom. U slatkim i najboljim filmskim  projekcijama u gradu.

Prostodušni Jan s fudbalerkom, osvješteni  Jan s beckhamicom, potpuno svejedno, topli češki ratnici duša in su u kinu ovoga ljeta.  

film
Autor    Mica Perić