šarena svadba
arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt

"They Died For Beauty", Ilya (EMI Records 2004.)
www.ilya.uk.com
"... za mali novac jako dobar proizvod..."

 

 

Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća Bristol je bio poznat u glazbenom svijetu kao jedno od najdepresivnijih mjesta. Kako inače okarakterizirati grad koji nam je u kratkom vermenu podario veličine poput Massive Attacka, Trickyja ili Portisheada, te njihovom pojavom promijenio cjelokupni glazbeni svijet?

Početkom ovog, dvadeset i prvog, stoljeća, u Bristolu na svadbama i raznim sličnim zabavama nastupaju Nick Pullin i Joanna Swan izvodeći svoje pjesme, ali i jazz standarde. Na jednom takvom nastupu zapazio ih je Dan Brown i band nazvan Ilya je rođen (u SAD-u ovaj je isti album objavljen pod imenom San Ilya zbog činjenice da je već postojao band koji se zvao Ilya). I dalje su nastupali na takvim priredbama da bi sakupili novce za snimanje albuma koji je izdan krajem 2003. godine. Međutim, “They Died For Beauty” doživio je sudbinu kakvu su prije doživljavali mnogi uratci. Nakon izdavanja za malu kuću prošao je apsolutno nezapaženo, ali ga je u svoje ruke dobio jedan od menadžera velike kompanije EMI Records i otkupio prava za njegovo objavljivanje. Ostalo je samo odraditi dobru marketinšku akciju i EMI je za mali novac dobio jedan jako dobar proizvod.

“They Died For Beauty” je definitivno dobar proizvod. Naslonjen na, sada već, tradiciju bristolskog zvuka (spori, kotrljajući basevi), Ilya koketira s različitim glazbenim predlošcima sa svih strana svijeta. Tako je uvodna pjesma “Belissimo” talijanska kancona pri kojoj se stječe dojam da je stavljena na prvo mjesto albuma samo zato da Joanna pokaže svoje glasovne mogućnosti. U drugim pjesmama dosta je prisutan utjecaj mediteranske glazbe, a u pjesmi “Happy And Weak” čujemo i orijentalističke ritmove.

Možda je to šaranje jedina ozbiljna zamjerka ovom albumu. Da budem iskren, nakon preslušavanja pjesme “Belissimo” nisam mogao ni očekivati kakve mi lijepe zvukove donose pjesme poput “Soleil, Soleil”, “Pretty Baby” i “All For Melody”, već sam se iskreno zapitao za glazbeni ukus svog prijatelja koji mi je ovaj album posudio. Možda je činjenica da su oni ipak počeli kao svadbeni band (da se razumijemo, volio bih biti na svadbama gdje se svira ovakva vrsta glazbe), pridonijela toj želji za spajanjem različitih glazbenih stilova. Nakon što preživite “Belissimo”, dolazi istinski početak albuma - u pjesmama “Quatra Neon” i “Bliss” Ilya radi ono što najbolje zna; u laganim ritmovima posuđenim sa svih strana svijeta pokušavaju vas opustiti i natjerati vas da razmišljate malo manje o ljetnoj vrevi, a više o ljepoti tog istog ljeta. Nakon “Heavenly”, pjesme koja najviše koketira s trip-hopom, dolaze četiri predivne pjesme koje čine vrhunac albuma - “Soleil, Soleil”, “Pretty Baby”, “All For Melody” i “Happy And Weak”. U tih dvadesetčetiriminuteipetnaestsekundi mora uživati baš svaki ljubitelj glazbe. Ima tu i veselja i tuge i plesa i orijenta i gitare i trube i baseva, naravno. Ovaj dio albuma daje naslutiti potencijal kakav Ilya ima i samo je za nadati se da će u nekom slijedećem albumu taj potencijal još više doći do izražaja. Ovako, dok se taj drugi album ne dogodi, ostaje vam samo da “They Died For Beauty” stavite u svoj CD-player i programirate ga tako da izbacite prvu (“Belissimo”) i posljednju pjesmu (“They Died For Beauty”) te se na neko vrijeme prepustite ugodnom Joanninom glasu i opustite gledajući more…

Ocjena: 7/10

 

glazba

 Autor    Emir Fulurija

Iz arhive:
"The Cure", The Cure, 30.7.2004.
"Riot On An Empty Street", Kings Of Convenience, 23.7.2004.