pametni šareni dar
arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt

"Orašar" i "Alisa i Vivaldijeva četiri godišnja doba"
glazbene igre
ALT F4 d.o.o. - Bulaja naklada, 2004. i 2005., www.bulaja.com

 

 

Edukativne igre nisu nešto na što u Hrvatskoj često možete naići, a kad se to i dogodi, obično je riječ o, budimo iskreni, dosadnom i nemaštovitom proizvodu upakiranom u famoznu otrcanu frazu "interaktivne zabave“, a zapravo jedino interaktivno što te igre nude jest ubacivanje medija na kojem je igra - u računalo. Kako to obično biva, većina investitora novac je spremnija uložiti u nešto što se dobro prodaje, a edukacija naravno nema istu tržišnu vrijednost kao i bacanje čarolija te tamanjenje zlih stvorenja. Iz tog razloga edukacijske igre pate od kronično loše produkcije, gotovo nepostojanja razvoja onih aspekata igre koji su kod mainstream igara izuzetno bitni – programiranje, razvoj grafičkih i zvučnih elemenata, što za posljedicu ima igru koja em ružno izgleda, em ružno zvuči. Da stvari ne moraju nužno biti crne, pokazala su nam dva izdanja Bulaja naklade – "Orašar“ i "Alisa i Vivaldijeva četiri godišnja doba“, dvije nagrađivane edukativne igre.

Između ove dvije igre i u koncepciji i u izvedbi nema puno razlike, obje su glazbene igre, obje sadrže niz didaktičkih mini igara temeljenih na adaptaciji dobro poznatih dječjih igara pa tako većinu vremena provodite u glazbenom tetrisu ili partiji glazbene memorije. "Orašar“ sadrži devet takvih igara u kojima je cilj prikupiti devet ključeva, postupno otvoriti i posljednja vrata te tako spojiti princa i Klaru. "Alisa i Vivaldijeva četiri godišnja doba“ sadrži dvanaest igara koje korespondiraju mjesecima u godini, a svakom završenom osvaja se pet minuta i popravlja džepni sat čime se omogućuje Alisin napredak kroz zemlju čudesa.

Igre, iako idejno neraznolike (šteta), dobro su prilagođene svojoj didaktičkoj namjeni, lako shvatljive (s objašnjenjima i pomoći uvijek dostupnima) te postižu maksimalan učinak već nakon kratkog korištenja i u tom smislu su pun pogodak. Namijenjene svima od 4 do 104 godine (tako bar kaže omot), ipak neke dijelove nećete moći prepustiti vašem prvoškolcu jer zahtijevaju sposobnost čitanja (definitivno u prevelikoj mjeri), pa ćete morati uskočiti i pomoći, ali gledajte na to kao mogućnost kvalitetnog provođenja vremena s djetetom.

Iako su zapravo ova dva izdanja vrlo slična, iskustvo igranja drastično se razlikuje od "Orašara“ do "Alise“ i razlika je očita u svakom aspektu, naročito u glazbenom. "Orašar“ je, čini se, zapeo na uvjetovanosti koja proističe iz programske prirode baleta Čajkovskog, baleta koji osim glazbe diktira i likove, i radnju, i scenografiju, i time drastično ograničava kreativnu atmosferu ove igre. "Alisa“, s druge strane, spaja dva predloška, glazbeni i književni. I dok Vivaldijeva "Četiri godišnja doba“ ne diktiraju ništa osim prolaznost i nezaustavljivost vremena, čudesan svijet u kojem se našla Alisa popunjava sve praznine koje bi priča mogla imati, a rezultat je vizualna i zvučna poslastica koja u svakom trenutku nudi gomilu detalja ostavljenih oku i uhu da ih otkriju. Oba djela inače obiluju animacijama i interaktivnim elementima, a svaka mini igra ima tri razine težine što osigurava dobar replay value – igru ćete igrati ponovo i ponovo i svaki put otkrivati nešto što ste zadnji put propustili.

Unatoč činjenici da se s većinom današnjih igara ove dvije ne mogu mjeriti kad se govori o grafici, riječ je o kvalitetnim edukativnim igrama koje vas nenametljivo upoznaju sa svjetskim glazbenim klasicima i koje neosporno vrijedi imati. "Orašar“, a posebno "Alisa i Vivaldijeva četiri godišnja doba“ predstavljaju idealan poklon i izvan blagdanskih okvira, kad svome u autiće ili mračne igre zabuljenom klincu poželite podmetnuti i nešto pametno.

Ocjena: 7/10

igre

 Autor    Robert Kovačić