punk & japan
arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt

Nakon što je Cro-a-Porter ove godine odlučio biti ekskluzivan - među pozivnicama za šezdesetak odabranih novinara i fotografa nije se našla standardna gošća Jasna Rausavljević - ona je, u inat njima, otišla na modne revije koje i samostalno nešto znače. Dvojac I-GLE i Sever sam.

 

Iako sam propustila mnogo dobrih revija na Cro-a-Porteru (pa ne mogu pisat o njima - their loss!), pohodila sam dvije odlične samostalne revije s kolekcijama za nadolazeće proljeće/ljeto. Modne pankerice I-GLE u Umjetničkom paviljonu pa japanski minimalizam (njegova osma kolekcija naziva 0608) Roberta Severa u Boćarskom domu.

Gužva pred paviljonom prije revije I-GLI (marke koju su prije devet godina osnovale Martina Vrdoljak-Ranilović i Nataša Mihaljčišin, sadašnji duo - koji se u nekim periodima sastojao još i od Ane Savić-Gecan te Romana Deckera). Među facama prepoznajem većinom ljude iz svijeta mode: urednici, modni novinari, stilisti, mnogo dizajnera (najveći je kompliment kad kolege prate tvoj rad), pokoji od glumaca koji i inače prate hrvatsku modu.

Počinje revija - zvuk old school heavy metal rifova (tipa Megadeath i sl.) odzvanja vrlo profinjenim fancy prostorom paviljona - kontrast prisutan i u samim modelima.

Prezentacija je radikalna - uz profesionalne manekenke s natapiranim irokezama (valjda metar visine), pistom šetaju i prave punk cure izbrijanih glava i u obaveznim martama (to me baš podsjetilo na neke frendice iz srednje škole), mnogo lanaca, narukvica i remenja sa šiljcima (tkz.killeri), jaka šminka. Ali iza stylinga krije se zapravo vrlo nosiva odjeća - čak po mom mišljenju najkomercijalnija u dosadašnjem radu dua. To dakako nije loše, jer su zadržale autorski pečat (dekonstrukcija forme, zanimljivi krojevi), ali bi se sada, čini mi se, njihovi modeli mogli prodavati u većoj količini - postali su možda pristupačniji prosječnom konzumentu, svatko treba bijeli sako ili kargo hlače. Doduše, i ovog puta našlo se eksperimentalnijih komada - ručno bojane haljine, "očerupani" mrežasti topovi neonskih boja (pink, narančasta, žuta, zelena), modeli naborane konstrukcije...

Na kraju, srebrna eksplozija (mini vatromet u dvorani), na pistu izlaze dizajnerice, modeli na defile, a uz to tri metalca u crnim kožnjacima na gitarama live izvode stvarno glasne distorzije - finale dobro zaokružene revije - sve je tu jasno; inspiracija, inovativan način prezentacije (više od običnog defilea), ali opet držeći se modnog formata, dakle bez odlaženja u kazališnu formu (što je u zadnje vrijeme kod nas postalo popularno među kreatorima i zna biti vrlo zamorno ili pretenciozno).

Za klasičan defile odlučio se i Robert Sever. Iako mu je revija pala baš na 1.april (aprililili - kad sam dobila pozivnicu, čak sam pomislila da se možda radi o šali), datum je očito slučajno odabran jer se kolekcija ni počemu ne bi mogla nazvati šaljivom.

Štoviše, inspirirana minimalizmom i discipliniranošću japanske kulture, kolorita svedenog na samo tri boje (bijela, crna i crvena), odisala je gotovo asketskom profinjenošću i jednostavnošću. Haljine, suknje i košulje jednostavnog kroja isticale su se tek suptilnim detaljima: ciferšlus namjerno sašiven s vanjske strane i naopako na leđima, ručno oslikani ili izvezeni detalji s motivima listova (nisam doduše uspjela shvatiti kakve veze listovi imaju s temom Japana).

Svakako treba pohvaliti što spomenutu temu (trenutačno vrlo popularnu zbog aktualne adaptacije "Memoara jedne gejše") nije doslovno interpretirao (uzeo kimona i obi pojaseve), već joj je pristupio na originalniji i suptilniji način.

Modele (i muške, i ženske) su lijepo upotpunili i modni dodaci, shvaćeni kao koloristički kontrast (akcent) odjeći i inspirirani suvremenim Tokijem (mene su podsjetili na harajuku girls - iz one pjesme Gwen Stefani): velike ručno oslikane torbe žarkih boja, remeni i šilterice (koje bih sve vrlo rado imala i u svom ormaru).

likovnost/moda

 Autor    Jasna Rausavljević