potter se brije
arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt

Šesti nastavak sage o dječaku čarobnjaku, naslovljen "Harry Potter i Princ miješane krvi", ponovno je u domaća kina privukao zaljubljenike u čarolije Hogwartsa i spašavanje svijeta. Drukčija od svih dosad, što serijalu daje priliku da osvoji novu publiku, ali i razočara staru, ova filmska epizoda donekle napušta spektakularne magične akcije te ih zamjenjuje dramskom razradom odnosa likova dobrano upalih u pubertet. Kako se u svijetu propupalih brčića i ljubavnih iskri snašao Harry Potter, piše Mladen Končar.

 

Šesti film u turbouspješnom serijalu korak je do završnog obračuna koji čekamo već osam godina. Posljednji u kojem je radnja uglavnom smještena u Hogwartsu, ovaj nastavak najduhovitiji je i najljudskiji dosad te, iako u dva i pol sata ne obiluje akcijom i frcanjem magičnih iskri, one ljubavne frcaju na sve strane. Da, Harry je odrastao, već se i brije, hormoni pršte na sve strane i ljubav je u zraku.

Priča se vrti oko misterioznog zadatka koji je mračni gospodar osobno povjerio Dracou, te oko pokušaja Dumbledorea da, uz pomoć Harryja, otkrije pozadinu Voldemortove besmrtnosti. S druge strane, ne manje važno, Hermione shvaća kako bi se radije tiskala s Ronom, Ron nije sasvim siguran smije li se tiskati s njom pa se tiska uz Lavander Brown (koju je zabavno pomaknutu odigrala Jessie Cave), ali ubrzo shvaća kako se ipak tiska s krivom osobom, a Harry, nakon neuspješnog pokušaja s konobaricom na početku priče (ipak je dužnost Odabranog važnija od ljubakanja), kasnije se uspijeva  tiskati s Ginny Weasly (u konačno zanimljivijoj izvedbi Bonnie Wright).

Šesta godina u Hogwartsu je zamjetno mračnija od prijašnjih te, osim ljubavi i erekcija, u zraku su i Smrtonosci koji otimaju, uništavaju i pale, ali ipak nisu u centru pažnje. Redatelj David Yates, i dalje za upravljačkom palicom nakon prijašnjeg "Reda feniksa", ovaj put je u fokus stavio odnose i veze što uopće nije loše – ovime prostor za razradu karaktera dobivaju likovi koji to dosad nisu mogli ne zato što su loši glumci već zato što za to nije bilo vremena. Tako Tom Felton u ulozi Dracoa Malfoya konačno napušta šablonu bedastog školskog siledžije i prikazuje izmučenog i tajnim zadatkom opterećenog mladića, a Rupert Grint (inače najjača glumačka karika među školarcima) dobiva priliku napredovati dalje od uobičajenog sidekicka Rona Weaslyja. Pored izvrsnog Jima Broadbenta u ulozi profesora Slughornea i standardno odličnog Alana Rickmana kao profesora Snapea, i Michael Gambon kao Dumbledore ovaj put zaista sjaji. Sjajna je i Evanna Lynch u ulozi Lune Lovegood. Čak je i Hermione (Emily Watson) gledljiva, iako su ozbiljniji pokušaji pokazivanja emocija neslavno propali.

Gotovo cijeli film odvija se u Hogwartsu što proizvodi stanovit osjećaj klaustrofobije. Paleta boja je tamna i olujna i gledanje filma predstavlja pravo vizualno zadovoljstvo, a specijalni efekti su prikladno dozirani i prilično spektakularni.

Nedostataka se ovom filmu može pronaći dosta, posebno ako volite i upoznati ste s predloškom. Čak i ako niste hodajuća enciklopedija o svijetu Harryja Potera, moglo bi vam zasmetati prilično jeftino ubacivanje akcijskih sekvenci koje ne samo da nisu u knjizi već i nemaju nekog posebnog značaja za priču. Ima i dobrih scenarističkih intervencija, ali ona u klimaksu filma posve je upitna i ipak manje ostavlja osjećaj neizbježnog finala koliko manje zasluženog kompromisa. No življeni likovi, dublji odnosi, humor kao ravnoteža tjeskobi, digitalnoj čaroliji daju srce i zato je ovaj nastavak jedan od boljih. Hollywood je ipak Hollywood, a Jane Austin nikad nije napravila ljetni blockbuster.

film
Autor    Mladen Končar