eurokaz je referenca!

arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt

Eurokaz ovog tjedna slavi osamnaesti rođendan. Uoči početka sada već punoljetnog festivala novog kazališta, razgovarali smo s Gordanom Vnuk. Umjetnička voditeljica Eurokaza kaže da je "jedna od kazališno najobavještenijih osoba u Europi"  i nije joj jasno na osnovi kojih kriterija Grad Zagreb Festivalu svjetskog kazališta i dalje daje 600.000 kuna više.

 

Eurokazova glavna smjernica uvijek je bila - novo kazali-
šte. Razumijem potrebu za podsjećanje publike na stara
Eurokazova otkrića (kao što su Societas Raffaello Sanzio
i La Fura dels Baus), ali što biste iz ovogodišnjeg progra-
ma izdvojili kao nešto čime ćete se hvaliti za desetak go-
dina?

I Raffaello Sanzio i La Fura dels Baus danas su vrhunci svjet-
skog kazališta. Ostali sudionici Eurokaza su etabliranoj europ-
skoj publici relativno nepoznati, u svakom slučaju ne pripadaju
uobičajnim festivalskim protokolima gdje se ista imena vrte une-
dogled. Kao što smo nekad među prvima pokazali Sabura Te-
shigawaru koji je ubrzo postao zvijezdom na europskim scena-
ma, sada u potpunosti stojimo iza intrigantnog rada vodeće figu-
re japanske post-butoh generacije Kima Itoha čije su koreografi-
je oštre i precizne te podsjećaju na stilizirane borilačke vještine,
hip hop, elektronski boogie. Cie. 111 je vrlo mlada grupa ("Plan
B" je njihova druga predstava) koja vrtoglavo spaja cirkuske vješ-
tine s istraživanjem prostornih planova, te zadivljujućim scenskim humorom i poezijom stvara novu hibridnu formu. Posebno nam je drag rad i slovenske grupe Via Negativa. Nakon dosta godina zamora slovenskog teatra i plesa koji se izgubio u epigonskom ponavljanju marketinški efikasnih jezika, konačno smo dobili jednu mladu grupu sa izuzetno zanimljivim dugoročnim projektom koja će svojom originalnošću sigurno izazvati još puno pažnje. Njihova nedavna njemačka premijera u hamburškom teatru Kampnagel, koji vodim, izazvala je dobrodošli skandal radikalnošću svog pristupa šizofreniji hrandibenih navika.

Koliko Vam ta često spominjana sintagma o "famoznom Gordaninu njuhu" olakšava put do novih Eurokazovih gostiju?

Impresivan se broj svjetskih umjetnika nastoji dokopati Eurokaza jer bi im to bila značajna referenca u biografiji. Zna se da je nastup na Eurokazu na neki način potvrda nečije zanimljivosti, autentičnosti, radikalnosti.

Kolike su zapravo razlike u cijenama izvođača koje tek otkrivate i onih koji su se već etablirali na svjetskoj kazališnoj sceni? Jesu li ovogodišnji presjek Eurokaza ipak, iskreno, skupe produkcije?

Razlike u cijenama su vrlo velike. Upravo je odluka prema istraživalačkoj akribiji koja će otvoriti prostor beskompromisnim inovativnim pristupima i u tom kontekstu prihvatljive cijene nastupa, omogućila Eurokazu da zagrebačkoj publici pokaže mnoga svjetska imena prije nego su ih vidjeli europski centri, dakle, prije nego što su postigli svjetske cijene. Ove godine su u programu samo dvije skupe produkcije pa se ne bi moglo govoriti da skupe produkcije čine presjek ovogodišnjeg programa jer su ostale predstave u razumnim granicama, a pripomogli su i strani kulturni centri.

 

 

 

 

 

 

Možete li pojasniti pojam interaktiviteta koji Vam je poslužio kao zajednička odrednica odabranih predstava?

To nije neki novi pojam, a i prilično je rastezljiv, ponekad se njime opisuju odnosi u svijetu tehnologije. Kod nas se radi o interaktivnom odnosu s publikom. Može se reći da je svaki odnos scena-gledalac na neki način interaktivan, međutim, na ovogodišnji Eurokaz pozvani su umjetnici koji taj odnos zaoštravaju, problematiziraju, od publike traže vrlo aktivno i direktno učešće, u smislu u kojem gledaoci određuju tok događanja na sceni. Istraživanja u tom smjeru čine okosnicu ili pojedinačnih predstava nekih grupa, kao npr. La Fura dels Baus i Via Negativa, ili je, kao kod Felixa Ruckerta, interaktivnost okosnica cjelokupnog opusa. Zato njegov projekt i najradikalnije pomiče te granice. Gledaoci se odvode jedan po jedan zavezanih očiju u prostor u kojem je osigurana anonimnost i gdje se mogu prepustiti različitim tjelesnim doživljajima koje im spremaju plesači. Oni odvažniji se mogu odlučiti i za viši stupanj, za doživljaj bola. Kod grupe Via Negativa gledaoci određuju redoslijed scena izborom hranidbenog proizvoda. Lucky Pierre računa na negativni interaktivitet: publiku se drži u stanju isčekivanja, računa se na njenu konzumentsku nestrpljivost.

I ove godine Eurokaz nastavlja s prezentacijom novoga cirkusa, fenomena spajanja cirkuskih vještina i kazališnih okvira...

Prošle godine su Australci bili pravi hitovi kod publike. Pokazali su da popularne forme i tzv. marginalni žanrovi mogu biti inovativni i kao takvi široko prihvaćeni. U Francuskoj je novi cirkus doživio pravi procvat zahvaljujući prvenstveno cirkuskim školama u kojima predaju i poznati koreografi i redatelji kao recimo Joseph Nadj, Philippe Decoufle i dr. Takve škole su prošli i izvođači Compagnie 111 koja nam dolazi ove godine. Oni poznaju cirkuske vještine ali sama predstava pomiče žanrovske granice i može se samo uvjetno nazvati novim cirkusom. Ona se može opisati kao duhovita sanjarija u kojoj ljudi prkose sili teži otvarajući magične svjetove s one strane poznatih i nepoznatih fizikalnih zakona.

 

 

 

 

 

 

Koliko je težak posao selektora ukoliko ne živi u Zagrebu tijekom godine i uspijeva li Eurokaz (možda baš zbog te geografske izmještenosti svoje umjetničke voditeljice) lakše pronalaziti izvore financiranja za potrebe Vaših predselekcijskih putovanja?

Mogu reći da sam boraveći u Hamburgu na izvoru kazališnih informacija. Kazališni program za koji odgovaram nastaje u suradnji s nekoliko dramaturga i vanjskih kuratora koji rade specifične programe vrlo distingviranih tema i putuju po cijelom svijetu tako da sam sigurno jedna od kazališno najobavještenijih osoba u Europi. To se naravno sve obavlja na njemačkom budžetu što Eurokazu znatno olakšava situaciju. Često kombiniram programe pa grupe nastupaju i u Hamburgu i u Zagrebu. Tako je recimo lakše pregovarati s grupama jer im mogu osigurati dulju turneju.

Jesu li zakopane sjekire s Festivalom svjetskoga kazališta te vjerujete li još uvijek da tako koncipiran festival nema budućnosti?

Post festum, mogu samo još dodati da je sva ta pompa oko tog festivala bila doista neukusna te nas je posramila smjerom najružnijih provincijalnih ambicija, a i mediji kritike su se pokazali sramotno nekompetentnim. Publika je u tom smislu ipak pametnija pa su se tu mogla pobrojiti i vrlo različita mišljenja. No dobro, bilo pa prošlo. Sada je glavno pitanje kako dalje. Taj festival ove godine sigurno neće imati tolike političke novce (jer izbori su prošli), dakle, strašenje naše publike autoritetom velikih imena dolazi u pitanje. Samim time morat će se definirati koji je zapravo identitet tog festivala. Iz onog što se do sada zna, program će ponovno popuniti neproblematska selekcija skupljena listanjem europskih festivalskih programa, ali u tzv. B formatu. Ono što mene u svemu tome zabavlja jest da oni još uvijek od Grada imaju 600.000 kuna veću dotaciju od Eurokaza i da će ove godine netko morati suvislo progovoriti po čemu je taj odabir tako financijski moćniji i time estetski značajniji od Eurokazovog.

 

 

 

 

 

 


Ovogodišnji izostanak hrvatskih predstava nadomjestili ste tek posvetom slučaju ADU. U "diplomiranom kazalištu" nema novog teatra?

Eurokaz nikad nije zapostavljao hrvatski teatar i kad nije bilo velikih predstava ili snažnih zahvata trudio se oko smislene artikulacije dosega po rubu. Hrvatskom teatru od samih početaka pristupamo problemski te se ove godine posvećujemo jednom segmentu koji je ovog trenutka zanimljivo okrenut budućnosti hrvatske teatarske prakse Taj segment ilustriraju dvije predstave, ispitna predstava «Adam i Eva» studenta režije Darija Harjačeka i javni rezultat glumačke radionice Bobe Jelčića.

Koji je razlog da etablirana imena hrvatskog kazališta mahom ne pohode Eurokaz? U profesionalnim krugovima ne postoji interes za razmjenu iskustava?

I tu se stanje promijenilo. Zadnjih godina viđaju se glumci, redatelji i kazališni profesionalci sve češće.

intervju
Razgovarao    Ivan Kralj
Program 18. Eurokaza pogledajte ovdje