arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt
Po uzoru na Orwellovo Ministarstvo ljubavi, politička su vodstva Makedonije i Grčke odlučila pokazati koliko vole svoje narode, konstruirajući umjetne identitete koji bi imali izobličiti percepciju tisuća Grka i Makedonaca. Obostrana agresivna politička propaganda oko ulaska Makedonije u NATO nagnala je Kyrila Stoilkova da sebe i nas upita je li identitet zapravo ugrožen ako se simboli na kojima je zasnovan dalje transformiraju i manipuliraju?

 

Kada je Grčka uložila veto na ulazak Makedonije u NATO, započeo je niz žestokih rasprava, do točke u kojoj vlade obiju zemalja počinju ulagati milijune eura (u vrijeme kada je ekonomska kriza na vrhuncu) u agresivnu političku propagandu, koja je izobličila percepciju tisuće Grka i Makedonaca, doprinoseći ideji umjetno stvorenih identiteta, spojenih protuslovnim simbolima i ideologijama. Ovaj mehanički, apsolutno politiziran i, na kraju krajeva, zastrašujuć proces izaziva averziju i prijezir zbog svoje nevjerojatne sličnosti s Ministarstvom ljubavi iz Orwellove „1984“. Ukratko, u spomenutoj knjizi Ministarstvo ljubavi nameće lojalnost i ljubav prema Velikom Bratu kroz strah, koristeći aparat represije i ispiranje mozga. Međutim, u ovom prikazu dozvolio sam si slobodu da dodam još jednu stavku u agendi Ministarstvua ljubavi: psihološki eksperiment koji se bavi erozijom superega kroz manipulaciju arhetipa koje proizvodi propagandna mašinerija. Pritom se, također, nameće pitanje: Je li identitet ugrožen ako se simboli na kojima je zasnovan dalje transformiraju i manipuliraju. Kako je već rečeno, moje nadahnuće proizlazi iz diskusija o povijesti, propagandi, identitetu, naslijeđu koje u Makedoniji traju već mjesecima. U tom svjetlu, ovu kolekciju slika vidim kao mali doprinos ANTI-IDENTITETU.

Ova prva slika iz serije predstavlja Mad Mickey Mousea u Psećem Carstvu (Canine Empire). U slučaju da je ne možete prepoznati, druga fotografija je kadar iz slavnog filma "Mad Max". Ideja je bila da se postavi pitanje što se događa kada se dva arhetipa iz dijametralno suprotnih ideologija slože u jedinstven identitet? Dobivamo li nešto sasvim novo i pomalo odbijajuće ili dalje kristaliziramo originalno značenje i značaj dotičnog arhetipa. U slučaju Mickeya, točno je ovo drugo. Propagandni stroj nameće nam umjetno stvoren arhetip koji vrlo nametljivo i militantno prodire u našu psihu i smješta se u kolektivnu svijest. Zanimljiv je (ali i očekivan) podatak da većina djece u SAD-u, prije prepoznaje lice Mickey Mousea ili Ronalda McDonalda nego Georgea Washingtona ili Alberta Einsteina.

Što se događa kada se simbol neprestano mijenja I kada se implementira u još različitije okoline? Da li ga ova repetitivnost unižava i slabi njegov značaj ili kroz transformaciju postaje toliko ukorijenjen da postaje ključ za mehaničko evociranje emocija i ideja kod primatelja? Imao sam priliku vidjeti lice Che Guevare svuda, njegov lik koristi se svugdje, od povorki konzervativaca do MTV spotova i holivudskih blockbustera, pop arta i LGBT parada. Čini se da je Che postao proizvod široke potrošnje, dok se slika Marilyn Monroe polako galvanizira u underground art ikonu. Eristička iluzija koncept je koji su elaborirali Greg Hill i Kerry Thornley u djelu Principia Discordia. Da pojednostavnimo, eristička iluzija je iluzija prividnog nereda (slobode, kreativnosti itd). Drugim riječima, radi se o prividu u koji je utisnuta sasvim suprotna agenda, koja se neprestano prilagođava prevladavajućoj ideologiji.

U slučaju Ministarstva Ljubavi u našoj priči, umjetnici i dizajneri bili su toliko očarani ovim procesima da su distorziju i ponovno oblikovanje simbola i krizu identiteta koja iz toga proizlazi, to nasilno prodiranje u njihovu psihu, preobrazili u fetišizam.

Na kraju - komunistički stereotip bez premca, koji kombinira sve prethodno spomenute ideje i poglede, i time transcendira u Superstar-stanje, finalnu fazu plana Ministarstva Ljubavi, entitet koji obuzima primatelja svojom kontradiktornošću, uništavajući njegovu prethodno utemeljenu percepciju i priprema ga za novu indoktrinaciju. Današnji superstarovi rade upravo ovo s tim što svojom umjetnom slikom nameću nove identitete masama, uvjetujući ih vizijama umjetnika iz Ministarstva Ljubavi.

Završio bih ovo izlaganje riječima Hassan-I Sabbaha:
Ništa nije istinito, sve je dozvoljeno.

mikser
Autor     Kyril Stoilkov
erotski košmari
iz ministarstva ljubavi