arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt

 

Nakon pet objavljenih poetskih zbirki, riječki pisac Igor Večerina (r. 1966.) odlučio se okušati i u proznom izričaju, što je rezultiralo romanom “Dva” koji je, kako autor kaže, nastajao punih sedam godina. Radnja se događa ratne 1991. godine, a započinje u amsterdamskoj bolnici “First step”, gdje pripovjedača, riječkog pjesnika Inka Belova, zatječemo na kraju (uspješno obavljene) kure “skidanja”, da bi na stranicama koje slijede svjedočili jednoj tipičnoj narkomanskoj priči - Inkovom postupnom ponovnom navlačenju na hors.

Ink prilikom švercanja veće količine heroina iz Njemačke u Amsterdam (“poslić” kojim je namjeravao osigurati bolji početak novog života) nije izdržao a da ne zagrabi malo u robu, što ga je, predvidjivo, nakon krvavog raspleta dovelo natrag na početak, ponovo u bolnicu “First step”. No sada osim ovisnosti ima i dvostruko ubojstvo na savjesti...

Roman karakterizira fragmentarno, retrospektivno pripovijedanje u prvom licu jednine, s čestim obraćanjem direktno čitatelju i povremenim metanarativnim komentarima kojima Večerina propituje svoj odnos prema pisanju (“Kakva sam ja budala. Kako nisam još prije deset godina odustao od tog jebenog pisanja i posvetio se nečem normalnom?”), kao i odnos književnosti i zbilje (“Nikad se neće posložiti, nikad više, točno onako kako je stvarno bilo”). Pripovjedač artikulira događaje koji su utjecali na tok njegova života i u prostoru se teksta prepoznaje mjesto na kojem on spoznaje zbilju, ali i samoga sebe. Upravo zato ne treba čuditi što stranice obiluju pripovjedačevim introspektivnim promišljanjem sebe kao osobe, ali i analizom svoga identiteta kao jedinke u prostoru (Amsterdam) umnogome drukčijem od onog iz kojeg potječe, a specifičnosti kojega po pravilu najbolje spoznajemo upravo izmještanjem i odmakom. Večerina literarnim putem oblikuje moguću stvarnost u koju upisuje mnoštvo (lako provjerljivih) autobiografskih pojedinosti, a smještanjem zbivanja u postojeće stvarne (većinom amsterdamske) prostore on uspostavlja neposrednu vezu sa zbiljom koju tematizira. Time i unatoč visokom stupnju fingiranosti on nastoji naglasiti autentičnost, ali uz to što i sam povremenim metanaracijskim digresijama priznaje određene preinake – “da bolje zvuči”, njegova se distanca prema opisanim događajima prepoznaje i u neizjednačavanju autora s likom i pripovjedačem (koji su identični). Kroz poziciju prvog lica jednine Večerina nam pruža uvid u osobni pogled na zbilju i vlastiti svjetonazor, a čestim ispovjednim fragmentima on narativizira osobne dileme i tjeskobe te tako svoj diskurs dodatno intimizira, i personalizira.

Svoj poetski senzibilitet Večerina otkriva sitnim lirskim iskricama koje frcaju iznenada, s potpuno neočekivanih mjesta u tekstu (“ugrizla se za usnicu i polako je otpuštala, kao Nastasja Kinski u Paris, Texas”), ali i nešto rjeđim dužim poetskim vinjetama koje često išču opetovano čitanje (i nisu baš svaki put u potpunosti uspjele). Rukopis također obiluje i vrlo zanimljivom faktografijom vezanom uz narkomansko podzemlje: od analize cijena i komparacije kvalitete prema zemlji porijekla “robe” pa sve do par trikova “za ublažiti frku” (poput filtriranja vatica ili tajni koje krije kuhanje “šuta” na plinskom šparhetu).

Putem jedne efektne kratke ratne epizodice Večerina na istu ravan svodi nemoralnost ratnih događanja s narkomanskim ovisničkim crnjakom, implicitno nagovješćujući kako jedno, tako lako i često, vodi drugome. A upravo je to, kao i pripovjedačeva rastrzanost između svoga mjesta i aktivne uloge u podzemnom kriminalnom miljeu i (samozavaravajućeg?) uvjerenja kako je u svemu tome samo iz umjetničkih pobuda (jer se “takav način života može opisati jedino iznutra, jedino ako ga uistinu upoznaš”) ono što objašnjava binarnost iz naslova. A dvojba (baš kao i rečena dvojina) je u svakom slučaju, do kraja, konstantno prisutna – je li umjetnost ipak samo krinka i moralno opravdanje za smirivanje kriminalnim poslovima nagrižene savjesti?

Budući se radi o prvom izdanju mlade riječke nakladničke kuće “Manufaktura”, zažmiriti (barem na jedno oko) treba na nedostatak lekture i korekture (barem 2/3 stranih imena i pojmova krivo je napisano), ali svakako treba posebno istaknuti i pohvaliti izvrstan dizajnerski i ilustratorski rad riječkog likovnog umjetnika Klasa Grdića, čija ilustracija s korica (svojom prednjicom, ali i zadnjicom) također vrlo efektno naglašava dualizam iz naslova.

Igor Večerina još je jedan u nizu suvremenih hrvatskih pisca (Kirin, Mujičić Artnam, Mraović, Gromača, Bogunović, Mićanović, Derkač...) koji su relativno uspješno poetski slog zamijenili proznim, te i unatoč blagoj afektaciji i povremenoj konfuznosti njegov debitantski roman “Dva” svakako zaslužuje pozornost, koja djelima objavljenima kod malih izdavača redovito izmiče.

Ocjena: 7/10

 

 


Iz knjige:

Inače, problem je u Amsterdamu što većina cura koje se čine pristupačne ili su lezbijke ili vole djevojke. Ni s frajerima nije bolje – homići ili transvestiti. Onaj preostali dio žena voli ovakve stvari u kakve sam upravo uletio – igre u troje u kojima obično njih dvije završe u zagrljaju i, u najboljem slučaju, prethodno se dobro potroše na nekom mladom muškom mesu...

 

Iz arhive:
"Povjesničarka", Elizabeth Kostova, 10.5.2007.
"Ples s mladom", Davor Špišić, 19.4.2007.
"Pet litara benzina", Kemal Mujičić Artnam, 26.3.2007.
"Izvan igre", Michal Viewegh, 5.3.2007.
"Miris suhih ruža", Tim Lott, 9.2.2007.

"Berlinski ručnik", Dražen Ilinčić, 21.1.2007.
"Dnevnik besposličara", Radenko Vadanjel, 30.12.2006.
"Krumpirova rodbina", Davor Slamnig, 9.12.2006.
"Crnci u Firenzi", Vedrana Rudan, 5.11.2006.

"Metastaze", Alen Bović, 11.10.2006.
"Posljednji dani panka", Gordan Nuhanović, 18.9.2006.
"Smetlar", Damir Miloš, 28.8.2006.
"Tigrova mast", Dražen Katunarić, 31.7.2006.
"Dobro je, lijepo je", Ivica Prtenjača, 12.7.2006.
"Psi i klaunovi", Josip Mlakić, 19.6.2006.
"Prva damska detektivska agencija", Alexander McCall Smith, 31.5.2006.
"Lolita u Teheranu", Azar Nafisi, 7.5.2006.
"Glineni kolos", Philippe Fusaro, 18.4.2006.
"Preživjeti s pingvinom", Andrej Kurkov, 25.3.2006.
"Hej, Nostradamuse!", Douglas Coupland, 2.3.2006.
"Misli...", David Lodge, 11.2.2006.
"Devet", Zrinka Horvat, 20.1.2006.
"Ljudi iz Želara", Kveta Legatova, 15.1.2006.
"Pop glazba iz Vittule", Mikael Niemi, 10.12.2005.
"Vita activa", Viktor Ivančić, 23.11.2005.
"Hansenova djeca", Ognjen Spahić, 4.9.2005.
"Crnac", Tatjana Gromača, 10.3.2005.
"Autobiografija Josifa Staljina", Ričard Luri, 20.2.2005.

"Kandže", Marko Vidojković, 13.1.2005.
"Zvrčko i Mljac", Holly Hobbie, 25.12.2004.
"Mi nismo bolesni", Ratko Radunović, 24.11.2004.
"Najbolje što se može dogoditi jednom kroasanu", Pablo Tusset, 12.11.2004.
"BDSM", Vladimir Paskaljević, 1.11.2004.
"Ljeto u gradu", Zoran Lazić, 22.10.2004.
"Putovanje u Trulalu", Wladimir Kaminer, 2.10.2004.
"Barrayar", Lois McMaster Bujold, 14.9.2004.
"Šumski duh", Goran Samardžić, 6.8.2004.
"Priča koja slijedi", Cees Nooteboom, 30.7.2004.
"Teta Liza: život protkan pjesmom", Zinka Čituš Čizmešija/Siniša Golub, 23.7.2004.

književnost
kad stvarnost zamijeni pisca
"Dva"
Igor Večerina
Manufaktura, Rijeka, 2005.
 Autor    Božidar Alajbegović