dobri čak i kad nisu "naši"
arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt

"Dubioza Kolektiv", Dubioza Kolektiv (Gramofon 2004.)
www.dubioza.org
"... jedan od ponajboljih albuma s ovih prostora ne samo ove godine..."

 

 

Ne volim kad ljudi govore o nekoj grupi s ovih prostora ovako: “Ma slušaj ih kako su dobri, POGOTOVO zato što su naši”. Ja ne priznam ovo “naši” u toj rečenici. Ili imaš kvalitetu, ili je nemaš. Pa što sad ako si iz Hrvatske, ili recimo iz Bosne, kao što su junaci ove recenzije?

Dubioza Kolektiv je, dakle, band iz Zenice nastao ujedinjavanjem dvaju bandova, Gluhog Doba i Ornamenata, poznatih po suradnji s Adijem Lukovcem, uz Mostar Sevdah Reunion, najpoznatijim nosiocem BiH etno glazbe posljednjih pet-šest godina. Dubioza Kolektiv ne svira etno iako su jako ponosni na svoju državu. Dubioza Kolektiv svira jednu čudnu mješavinu reggaea, duba, drum'n'bassa i tko zna čega sve ne, i jako su dobri u tome!

Uvodna pjesma “Bosnian Rastafaria” osim početnog osmijeha, nudi nam i nit vodilju onoga što možemo očekivati na albumu - jako dobro odsviranu podlogu na koju će se lijepiti sasvim ugodni vokali koji su jako uspješni na svom “pidžn-inglišu” koji se jako dobro uklapa u stil glazbe koji Dubioza svira. I u “bosanskom rastafarijancu” i u sljedećoj pjesmi “Be Highirly” primjetni su utjecaji narodne glazbe BiH. Oni od vas koji su slušali Adija i Ornamente, uočit će poveznicu.

Za razliku od početka albuma, pjesme “The Identity” i, pogotovo, “Bring The System Down (Ctrl+Alt+Del)”, ostatak vode u sasvim drugom smjeru. U “The Identity” vidljiv je utjecaj Asian Dub Foundationa, a “Bring the System…” je priča za sebe. Nju je Dubioza u BiH stavila kao singl, vrtila se na radio postajama, snimili su spot, a i prva je pjesma koju sam čuo i, potaknut njom, odlučio nabaviti ovaj album. "Bring The System..." počinje rečenicom koja je napisana i na omotu albuma “Fighting with the wisdom for the Bosnian kingdom”, a nakon uvoda u dub stilu pretvara se u nekakvu čudnu mješavinu već spomenutih Asiana i Rage Against The Machine. I glazbeno i tekstualno. Pjesma je naime politički angažirana, odnosno usmjerena je protiv sustava (što je jasno i iz naslova). Zadnja minuta pjesme je najagresivnija minuta koju je potpisnik ovih redaka u životu čuo, a da dolazi s ovih prostora…

Kako ne bi mislili da će se album razvijati u tom smjeru, odmah na početku slijedeće pjesme (“Receive”) ugodni ženski glas nas usmjerava na puno više duba nego agresije, puno više plesnih ritmova nego gitara, ali tekstovi i dalje idu istim putem - Dubioza na cijelom albumu govori o tome kako je život u BiH shvaćen previše ozbiljno. To čujemo kad govore o rastafarijanstvu u Bosni i o tome kako treba biti “highirly, not sikirly, man”, pa do toga kako se neugodno oni (metafora na ljude koji drukčije razmišljaju) osjećaju u svom undergroundu bez mogućnosti da svoje ideje prošire na šire ljudske mase ili do poziva da se skine vlada koja dopušta takvo stanje uma. Ipak, progovaraju i o ratu kroz pjesmu “Cannot forgive”, devetu na albumu. Između “Receive” i nje smjestile su se još tri koje zajedno čine “lagani” dio albuma. Prevladavaju ženski vokali (odlična Adisa Zvekić), a glazbeno je primjetan veliki utjecaj dub glazbe na koju je prilijepljen elektronski drum'n'bass izričaj.

“Cannot Forgive” počinje govorom s televizije povodom šezdesetog rođendana bivše SFRJ, koju je “uništio nacionalizam”, a nakon toga sva trojica vokala (Almir, Adis i Alan) zajedno s pozadinskom Adisom govore o tom besmislenom ratu na jedan jako smislen način, bez dlake na jeziku. Nakon te pjesme, odlična lagana “One Blink” i završna “Endless” s rečenicom “Nothing can stop us dreaming” zaokružuju jedan od ponajboljih albuma s ovih prostora ne samo ove godine. Možda je nakon prvog vala izvođača iz SiCG, točnije Beograda (Darkwwod Dub, Neočekivana sila…, Kanda Kodža i Nebojša), došlo vrijeme da se malo više okrenemo BiH glazbenom prostoru jer, osim Dubioze, tamo se krije još dosta zanimljivih bandova: Vuneny (Mostar), SCH (Sarajevo), Jubbooko sa negrass (Banja Luka)... Možda se moramo zapitati i kad će se u Hrvatskoj dogoditi jedan ovakav band čiji će se album objaviti u ovako profesionalnom izdanju kako je to napravila izdavačka kuća Gramofon Records. “Zvuk močvare” je na dobrom putu…

Ocjena: 8/10

glazba

 Autor    Emir Fulurija

Iz arhive:
"Louden Up Now", !!!, 19.8.2004.
"They Died For Beauty", Ilya, 9.8.2004.
"The Cure", The Cure, 30.7.2004.
"Riot On An Empty Street", Kings Of Convenience, 23.7.2004.