umjetnički seizmograf
arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt
Documenta u njemačkom gradu Kasselu jedna je od najvažnijih izložbi suvremene umjetnosti. Njezin je novi umjetnički ravnatelj (jer mijenjaju se iz izdanja u izdanje) naziva političkom i edukativnom. Riječ je o smotri koja svake petoljetke detektira raznolike pristupe umjetnosti uspješno čineći Kassel art svetištem koje se ne smije zaobići. U ovoljetnom izdanju s hrvatskom putovnicom tamo putuju Sanja Iveković i Mladen Stilinović. Bukirajte i vi svoj let, preporučuje Nataša Bodrožić.

 

"Od izložbe koju nazivam političkom očekujem da će educirati i baviti se svojom publikom, to jest, otrgnuti je od stava koji od nje zahtijevaju masovni mediji, a koji nas čine vrlo dobro informiranima, ali nesposobnima da djelujemo."

Ovo su riječi Rogera M. Buergela, umjetničkog direktora dvanaeste "Documente", događaja koji se smatra jednom od najvažnijih izložbi suvremene umjetnosti na svijetu i koji se održava svakih pet godina u njemačkom gradu Kasselu. Svaka nova "Documenta" ima novog umjetničkog direktora (i kustosa) koji nastoji osmisliti izložbu koja bi opravdala status ove manifestacije kao "autoritatitivnog općepriznatog seizmografa suvremene umjetnosti".

Ove se godine, "u svrhu produktivne umjetničke razmjene" kojoj "Documenta" pretendira, navodi nekoliko lajtmotiva, odnosno pitanja postavljenih umjetnosti i publici: Je li čovječanstvo sposobno prepoznati zajednički horizont koji nadilazi sve postojeće razlike? Je li umjetnost medij koji može prenijeti znanje? Što nam je činiti, što treba naučiti da bismo intelektualno i duhovno dorasli globalizaciji? Je li to pitanje estetske edukacije i izobrazbe? Pomaže li nam umjetnost da prodremo do onog esencijalnog?

Prethodna dva izdanja "Documente", pod ravnateljstvom Catherine Davide 1997. i prvog neevropljanina kao ravnatelja ove izložbe 2002., Okwui Enwezora, isprofilirala su izrazito angažiran pristup umjetnosti, barem deklarativno. Tako je Enwezor, govoreći o namjerama jedanaeste "Documente" naglašavao kako mu je cilj istražiti kako umjetnici, intelektualci, aktivisti, kritičari i teoretičari interveniraju u svijet umjetnosti, kulture, ali i politike. Za razliku od ostalih izložbi suvremene umjetnosti, "Documenta 11" je po njemu trebala predstaviti metodološku avanturu.

Zapravo, od samog utemeljenja 1955. godine, "Documenta" ima taj svoj "politički naboj". Namjera prve izložbe bila je rehabilitacija moderne umjetnosti u Njemačkoj čiji su ugled uništili nacisti. U isto vrijeme, prilično se pažnje polagalo na samu prezentaciju umjetničkih radova. Otac "Documente", umjetnik Arnold Bode iz Kassela smatrao je da umjetnost treba staviti na scenu kako bi se iz nje izvuklo ono najbolje. Treća "Documenta" vođena je načelom da je “umjetnost ono što rade značajni umjetnici", ali je od 1968. godine takvo poimanje umjetnosti sve više izazivalo brojne diskusije pa je došlo čak i do studentskih demonstracija protiv tzv. "Documente trgovaca", a poticali su “socijalno relevantnu umjetnost”. Tako je Joseph Beuys više od stotinu dana diskutirao s posjetiteljima izložbe o direktnoj demokraciji.

I danas "Documenta" ima taj dvostruki simbolički naboj, kombinaciju socijalnog angažmana i "scene". Predstavlja se kao art manifestacija koja ne korespondira nužno s preferencijama art marketa, ciljevi su joj uvijek vrlo politični, namjere ambiciozne. S druge strane, ona je dio art establishmenta, fetišistički događaj koji Kasselu daje auru "posvećenog art središta", koji se mora vidjeti. Tako se i ovoga ljeta, u nešto više od tri mjeseca trajanja ove izložbe, očekuje ogroman broj posjetitelja barem sudeći prema iskustvima iz 2002. Naime, jedanaestu "Documentu" posjetilo je više od 650.000 ljudi.

U izrazito minimalistički dizajniranim promotivnim materijalima dvanaeste "Documente", navodi se namjera prezentiranja umjetnosti iz svih, najrazličitijih dijelova svijeta u svim mogućim medijima pa ipak, tu i tamo, dogodi se da netko "ispadne". Primjerice, na desetoj "Documenti" 1997. godine, tadašnja glavna kustosica Catherine Davide u selekciju uvrštava samo tri umjetnika iz istočne Evrope, obrazlažući to u jednom intervjuu razlogom što tamo nije bilo ničega za izabrati!

Na prošloj "Documenti", 2002. godine, sudjelovala su tri hrvatska umjetnika: Ivan Kožarić, Sanja Iveković i Andreja Kulunčić. Ove godine, uz Sanju Iveković, u Kassel ide i Mladen Stilinović.

likovnost
 Autor    Nataša Bodrožić