avanture afričke miss marple

arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt

"Prva damska detektivska agencija"
Alexander McCall Smith
AGM, Zagreb, 2005.

 

 

Kriminalistički je žanr zasigurno jedan od najpopularnijih literarnih žanrova, a romani te vrste toliko su brojni da su autori prisiljeni, žele li da upravo za njihovim djelom posegnemo, svoja štiva nekako učiniti drukčijima od drugih. S time na umu Brookmyre primjerice svoje "Prilično gadno jutro" otvara jednim od najneobičijih uvoda u krimi zaplet, Irvine Welsh igra na kartu provokativnosti dodjeljujući glavnu ulogu u "Smeću" najpokvarenijem murjaku na kugli zemaljskoj, dok Akunin svoje krimi priče oneobičuje smještajući ih u prošlost. Alexander McCall Smith također poseže za trikovima, pa osim što stvara novovjeku inačicu Miss Marple, on radnju svojih krimi priča iz serije romana o detektivki Precious Ramotswe smješta u srce crnog kontinenta, Botsvanu. No, to nikako nisu jedine neobičnosti koje krase četverodijelnu romanesknu krimi seriju McCall Smitha. Naime, najizrazitija razlikovnost u odnosu na veliku većinu suvremenih kriminalističkih romana je blagost, vedrina, toplina i jednostavnost kojima zrače krimi priče tog edinburškog pravnika i dobrog poznavatelja Afrike, njezinih žitelja te geografskih i društveno-socijalnih specifičnosti toga kontinenta.

Nakon što joj otac umre, 35-godišnja krupna (pardon, "tradicionalno građena", odnosno "tjelesno blagoslovljena u širinu a ne u visinu") Afrikanka Mma Precious Ramotswe iskorištava nasljedstvo kako bi otvorila prvu damsku detektivsku agenciju u Botsvani. To čini iz razloga što "voli sve ljude koje je dragi Bog stvorio" a posebno ljude koje žive u rodnoj joj Botsvani, pa smatra da joj je dužnost da im "pomogne rješavati zagonetke u životu". Tako se i slučajevi koje Mma Ramotswe rješava ne odmiču mnogo od običnih svakodnevnih životnih problema, poput bračne nevjere, neposlušne kćeri ili lažiranja dokumenata u svrhu protupravne imovinske koristi, a ona ih s lakoćom savladava služeći se zdravorazumskim razmišljanjem, logikom, intuicijom i dobrim poznavanjem ljudske psihe i ponašanja. Krimi zaplet, međutim, nije autorov primarni interes, gotovo bi se moglo reći da je žanrovska odrednica tek izlika iza koje se krije poriv McCall Smitha da svoju ljubav prema Botsvani i Africi prenese na čitatelja, oslikavajući taj po mnogo čemu specifičan kontinent i njegove ljude drukčijim, ljepšim bojama no što smo to dosad navikli.

Premda autor izbjegava idealizaciju pa ne propušta ukazati i na mnoge probleme koje Afriku danas muče (siromaštvo, bolesti, nerazvijenost...), zahvaljujući osebujnoj jednostavnosti McCall Smithova izričaja, ukupan dojam koji o Botsvani i njezinim žiteljima stječemo apsolutno je pozitivan. McCall Smithova Botsvana je zemlja prirodnih bogatstava, političko-ekonomske stabilnosti i neizmjerne ljepote te dragih i jednostavnih ali ponosnih ljudi tijesno usmjerenih jedni na druge, punih poštovanja i spremnih na međusobnu pomoć. Roman se odlikuje izrazitom feelgood-atmosferom, dodatno potenciranom obilnim dozama toplog humora kojim autor natapa svoje stranice. Tako se Mma Ramotswe pri rješavanju zagonetnih slučajeva često zna zapitati kako mora da je grozno biti muškarac i povazdan razmišljati o seksu, dok sažaljevajući opstipacijom izmučene ljude ona zaključuje kako je takvih nesretnika u današnje vrijeme sve veći broj – "vjerovatno ih je dovoljno da osnuju političku stranku, ali i da osvoje vlast, koliko god se trudili OLAKŠATI situaciju, ne bi uspjeli".

Istina, nekoga bi mogao zasmetati krajnje jednostavan, anegdotalni stil romana (primjeren dječjem čitalačkom uzrastu), te posvemašnja dobrohotnost, neiskvarenost i moralnost ljudi koji McCall Smithovu Botsvanu napučuju – no s vremena na vrijeme svakako je preporučljivo odmoriti se od ironije, sarkazma, cinizma i kritičnosti, a McCall Smithovo četveroknjižje o afričkoj Miss Marple, cijepljeno od svega toga, odličan je izbor...

Ocjena: 9/10

 

Iz knjige

U jednom od svojih časopisa pročitala je kako prosječan muškarac pomisli na seks više od 60 puta na dan! Prosječni muškarac bavi se svojim svakodnevnim poslovima, a cijelo mu se vrijeme takve misli vrte po glavi; misli na unutra-van, na ono što muškarci rade, dok zapravo rade nešto drugo! Misle li liječnici o tome dok ti mjere puls? Misle li odvjetnici o tome dok sjede za pisaćim stolom i smišljaju taktiku? Misle li piloti o tome dok upravljaju avionima? Da ti pamet stane.

 

Iz arhive:
"Lolita u Teheranu", Azar Nafisi, 7.5.2006.
"Glineni kolos", Philippe Fusaro, 18.4.2006.
"Preživjeti s pingvinom", Andrej Kurkov, 25.3.2006.
"Hej, Nostradamuse!", Douglas Coupland, 2.3.2006.
"Misli...", David Lodge, 11.2.2006.
"Devet", Zrinka Horvat, 20.1.2006.
"Ljudi iz Želara", Kveta Legatova, 15.1.2006.
"Pop glazba iz Vittule", Mikael Niemi, 10.12.2005.
"Vita activa", Viktor Ivančić, 23.11.2005.
"Hansenova djeca", Ognjen Spahić, 4.9.2005.
"Crnac", Tatjana Gromača, 10.3.2005.
"Autobiografija Josifa Staljina", Ričard Luri, 20.2.2005.

"Kandže", Marko Vidojković, 13.1.2005.
"Zvrčko i Mljac", Holly Hobbie, 25.12.2004.
"Mi nismo bolesni", Ratko Radunović, 24.11.2004.
"Najbolje što se može dogoditi jednom kroasanu", Pablo Tusset, 12.11.2004.
"BDSM", Vladimir Paskaljević, 1.11.2004.
"Ljeto u gradu", Zoran Lazić, 22.10.2004.
"Putovanje u Trulalu", Wladimir Kaminer, 2.10.2004.
"Barrayar", Lois McMaster Bujold, 14.9.2004.
"Šumski duh", Goran Samardžić, 6.8.2004.
"Priča koja slijedi", Cees Nooteboom, 30.7.2004.
"Teta Liza: život protkan pjesmom", Zinka Čituš Čizmešija/Siniša Golub, 23.7.2004.

književnost

 Autor    Božidar Alajbegović