arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt
Sestre Amerikanke s prebivalištem u Francuskoj zatvorile su sezonu Muzičkog salona SC-a koncertom u Teatru ITD. Na svirku CocoRosie, indie folk-elektronskog dua poslali smo Marka Sjekavicu koji se nije uspio provozati ekskluzivnim crvenim autobusom, što je možda i dobro, jer je, vraćajući se kući pješice, mogao nabrati SC-ovih jabuka i napraviti pitu. Unatoč navodno klimatiziranoj dvorani, bio je to pakleno vruć koncert za pamćenje. I pita.

 

U znoju tijela svoga doživio sam i osjetio jedan od najboljih koncerata u posljednje vrijeme. CocoRosie. U Zagrebu. Nakon Lily Allen, Mobyja, Franza Ferdinanda, Kraftwerka, isto u Zagrebu. Iako je velika dvorana &TD-a bila klimatizirana i pohvalno lišena svih sjedalica, jer ovo definitivno nije bio događaj za sjedanje, bilo je pakleno vruće u toj zahuktaloj atmosferi polutransa.

Sestre Amerikanke, koje živote trenutačno žive u Parizu, kad svojim čarobnim autobusom s kušetima, koji ih je sinoć dovezao do pred sam ulaz na scenu, ne krstare Europom, vokalnim su sposobnostima, živopisnošću nastupa, veseljem i spontanošću obojile duginim bojama  večer.  A sestra svake prave duge je kiša, koja je nakon nastupa i samo jednoga bisa osvježila svojim tušem uspaljene obožavatelj(ic)e. Coco je imala tetovažu duge na svojoj bradi kako bi što šarenije pjevala. Postoje još Tetovaže Brodova i Tetovaže Suza o kojima one pjevaju.

Zločesta bucmasta ropkinja sestara prodavala je majice, cedeje, plakate i ine, za bend vezane, šarene stvarčice te me zamalo istukla kad sam je pitao je li ona garderobijerka i može li mi pričuvati, dok njezine patrone pjevaju, moj srebrni taksito. Osveta je bila slatka.

Sestre Bianca Leilani Coco i Sierra Rose Rosie su ovu večer bile jedna u zločestom, opasnom, a druga u dobrom, anđeoskom fazonu. Kontrast između takvih dojmova koje su ostavljale, razbijala je neka kvirovska vezica obje djevojke kao i uklopljenost u slastan koktel svih zvukova koje su obje proizvodile. Coco se u autfitu svemirske hip-hoperice igrala s lancima, igračkama, megafonićima, iskrivljačima i prepravljačima zvuka te muzicirala s njima, dok je Rosie prela na harfi, s ko paškom čipkom na glavi, odjevena u urbanu princezu. Oduševila je svojom bojom glasa i glazbenim darom koji su se jednako dobro iskazali u pjesmama sličnim dječjim pjesmuljcima i onim s prizvukom ranorenesanse engleske glazbe. Rosie može proizvest glas operne primadone.

Prateće vizualne projekcije u pozadini stejdža bile su maštovite i sjajne. Bilo je tamo ubijenih štakora, kopita i udova od konja, golubica mira, astralnih tijela, duga, trash filmskih scena sa Šporkim Psima, kuhinjskim sudoperima, selebritijima, dakle jedan zanimljiv kolaž dobro prilagođen tipu glazbe kojemu je bio pozadinski dekor i scena. Problem je bio taj što je projekcija trajala puno kraće od samog nastupa pa se po prekonekoliko puta vrtila iz početka. Što je malo iritiralo. Iako istodobno pružalo priliku za primijetiti neke simpatične prizore koji su promakli pažnji u prethodnoj rundi.

U publici nije manjkalo „beautiful boys, pimps and queens and criminal queers“… Bilo je tu od suhog zlata vezenih marama na vratovima dječaka, lukova presvučenih baršunom i strjelica obješenih na ramenima djevojaka… Skoro pa kostimirana zabava, reklo bi se. Šteta što se nije odvijala na jednom od otvorenih, divnom noćnom atmosferom popunjenih prostora SC-a, ali vjerojatno je razlog bio strah od pljuskova i grmljavine. Koji se pokazao opravdanim.

Djevojke su izvele svoje novije i starije uspješnice o Duginim Ratnicima, ili Groznim Anđelima ili Noinoj Arci, koje su bile prepoznate toplim i iskrenim reakcijama publike, ali izostali su neki od njihovih glavnih hitova, o Vukodlaku ili pak o Djevojčici Guski.

Nakon koncerta Rosie i Coco su pošle spavati u svoj crveni autobus, za vožnju u kojemu mi Coco nije htjela, unatoč mome inzistiranju, prodati kartu, a ja sam s Lutkom i Rafaelom pošao brati jabuke za napraviti pitu, na stablo jabuke koje se nalazi na izlazu kompleksa Studentskog centra, prema Krivome putu. Jesi li znala da tamo raste plodno Stablo Jabuke? Jesi znao? Provjeri. U stvarnosti i u tekstovima ovih djevojačkih pjesama.

 

glazba
Tekst     Marko Sjekavica
Fotografije     Damir Žižić, Marko Sjekavica
tonovi duginih boja