arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt

 

Na književnom natječaju "Drago Gervais" što ga organizira Grad Rijeka u suradnji s Gradskom knjižnicom Grada Rijeke 2005. godine pobijedio je rukopis romana "Cipele za padanje" Lade Puljizević, koji je nedugo nakon toga objavljen u nakladi Izdavačkog centra Rijeka. Iako se radi o debitantskome romanu, pažljivim pratiteljima domaće prozne scene ime Lade Puljizević ipak nije nepoznato, jer četrdesetjednogodišnja autorica rođena u Zagrebu već duže vrijeme svoju prozu objavljuje u domaćoj književnoj periodici, a sudjelovala je (ali i odnosila nagrade) na više različitih (tiskanih i online) natječaja za kratku priču. 

Da se ne radi o potpunoj debitantici već o prilično izgrađenoj autorskoj osobnosti dokazuje i primjetna autoričina literarna osviještenost, ponajviše iskazana u ironičnom pristupu spram fabularnih situacija i zbivanja, ali i spram socijalno-društvenih značajki vremena u kojemu su radnja i likovi romana "Cipele za padanje" pozicionirani. Lada Puljizević naime izbjegava banalnost popularne chick-lit književnosti i ne igra na prvu loptu već je sklona buntu i pesimizmu, ali i humoru apsurda. Kroz priču o samohranoj majci koja prijeti samoubojstvom kako bi spriječila rušenje stančića od osamnaest kvadrata u kojemu živi sa svoja dva maloljetna sina (3 i 7 godina), "Cipele za padanje" donose kafkijansku priču o borbi protiv vjetrenjača birokratske okoštalosti i društvene neosjetljivosti. No, iako prevladavajućeg sumornog ugođaja, roman Lade Puljizević ipak nije lišen humornosti, te se u ovome slučaju radi o implicitnoj, neizravnoj, crnom bojom obojanoj komici koja izvire iz apsurdnosti situacije uvjetovane birokratskim rigiditetom i institucionalnom nebrigom i nedostatkom osjetljivosti za tzv. malog čovjeka. Slijedom nesklonih joj događaja junakinjin svagdan svakom novom stranicom poprima sve grotesknija obilježja, da bi na koncu potpuno prešao u farsu, a farsa je, kao što nažalost znamo, zapravo i najpogodniji termin za opisivanje mnogih naših post-tranzicijskih svakodnevnih životnih iskustava.

Strukturu romana obilježava formalna rascjepkanost rukopisnog tkiva na brojna poglavlja, čime je uspješno postignuta dinamizacija i čitljivost. Naracija nije pravocrtna već se radi o cikličnom pripovijedanju s radnjom prepunom retrospektivnih dionica koje, u svrhu gradacije čitateljeve empatije, krhotinama događaja stupnjevito nadograđuju fabularni mozaik, s katarzičnom kulminacijom u samom finalu. Dodatna fragmentacija narativnog tijeka ostvarena je povremenim izmjenama pripovjednog subjekta čime se uvode motrišta nekih pobočnih likova. Međutim, to se ipak ispostavlja nepotrebnim jer donekle narušava dotad skladno građenu arhitektoniku rukopisnog tkiva.

Književnu artikulaciju ženske intime Lada Puljizević provodi uz primjetnu sklonost reflektivnosti, a pritom ne izbjegava i izražavanje otvorenog bunta i kritike u odnosu na stvarni svijet u koji svoje junakinje smješta. Njezin se roman naime bavi jednom od vječnih tema umjetničkog stvaranja: Lada Puljizević nastoji oslikati  neravnopravan i nepravičan odnos kolektiva (društva, vlasti, države...) spram naizgled nejakog (ali kako se ispostavlja, ipak snažnog) pojedinca. U tome prepoznajemo nasljeđe egzistencijalizma; radi se o romanu lika i umjetničkom iskazu snažne individualnosti i samoostvarenja u nepriličnim i junakinji nesklonim uvjetima sraza s administrativnom i društvenom bezosjećajnošću.

Roman "Cipele za padanje" stvarnosno je determiniran i tematizira život u ambijentu domaćeg urbaniteta. Gradski prostor pritom nije sveden na svoju isključivu scenografsku ulogu, odnosno nije tek kulisa i puko poprište događanja, već grad ima izraženiju, metaforičku ulogu svojevrsnog urbanog betonskog kaveza u kojemu junakinja pokušava izvojevati djelić osobne slobode oslobađanjem iz okova podstanarstva. Time je ostvarenje državno-kolektivne "svoj na svome" parole iz nedavnog ratnog vremena spušteno na nižu razinu, na mikro razinu intimiteta jedne obiteljske zajednice koja pokušava biti "svoja u svojih" skromnih 18 kvadrata stambenog prostora.  

Lada Puljizević vrlo je sklona psihologiziranju koje vješto koristi u karakterizacijske svrhe; junakinja "Cipela za padanje" pokazuje veliku dozu samosvojnosti i fajterske odlučnosti, onkraj neproduktivnog lamentiranja. Poratno tranzicijsko vrijeme srušilo je brojne iluzije, mnoge su maske pale, a na mjesto nekadašnjeg optimizma s razlogom su danas zasjeli gorčina, bijes i otpor. No, ipak, puno prekasno, nažalost. A to ni otvoren kraj "Cipela za padanje" nažalost ne može promijeniti, te ga stoga  ne možemo čitati kao optimističan nagovještaj okončanja junakinjinih tegoba, već prije tek kao autoričinu dobrohotnu, ali samo privremenu uskratu novih muka svojoj junakinji.

Ocjena: 7/10

Iz knjige:

Misao o nadolazećoj, još jednoj selidbi, u početku je blijeda i jedva primjetna. Mogu je uočiti samo u tišini, onda kad uobičajeni metež i dnevni stampedo utihnu. Točno znam da ću je pronaći, recimo, u bjelinama, između redaka knjige dok u krevetu prije spavanja pokušavam čitati. Ili, znam da će ispred mene bešumna kliznuti ujutro, dok još sama sebe tražim, dok pokušavam otkriti koji je dan, koja je lijeva a koja desna papuča, dok se s obje ruke pridržavam za prvu šalicu kave. Misao se samo pojavi i iščezne...

 

Iz arhive:
"Nula Nemo", Svjetlana Gjoni, 2.2.2008.
"Nestali ljudi", Ljiljana Filipović, 1.1.2008.

"Poglavnikova bakterija", Boris Dežulović, 9.12.2007.
"To malo pijeska na dlanu", Marinko Koščec, 13.11.2007.
"Lov na divlju ovcu", Haruki Muakami, 28.9.2007.
"Lijepi i prokleti", Damir Radić, 23.8.2007.
"Mirna ulica, drvored", Nada Gašić, 31.7.2007.
"Najbolji na svijetu", Zoran Krušvar, 23.6.2007.
"Dva", Igor Večerina, 4.6.2007.
"Povjesničarka", Elizabeth Kostova, 10.5.2007.
"Ples s mladom", Davor Špišić, 19.4.2007.
"Pet litara benzina", Kemal Mujičić Artnam, 26.3.2007.
"Izvan igre", Michal Viewegh, 5.3.2007.
"Miris suhih ruža", Tim Lott, 9.2.2007.
"Berlinski ručnik", Dražen Ilinčić, 21.1.2007.
"Dnevnik besposličara", Radenko Vadanjel, 30.12.2006.
"Krumpirova rodbina", Davor Slamnig, 9.12.2006.
"Crnci u Firenzi", Vedrana Rudan, 5.11.2006.
"Metastaze", Alen Bović, 11.10.2006.
"Posljednji dani panka", Gordan Nuhanović, 18.9.2006.
"Smetlar", Damir Miloš, 28.8.2006.
"Tigrova mast", Dražen Katunarić, 31.7.2006.
"Dobro je, lijepo je", Ivica Prtenjača, 12.7.2006.
"Psi i klaunovi", Josip Mlakić, 19.6.2006.
"Prva damska detektivska agencija", Alexander McCall Smith, 31.5.2006.
"Lolita u Teheranu", Azar Nafisi, 7.5.2006.
"Glineni kolos", Philippe Fusaro, 18.4.2006.
"Preživjeti s pingvinom", Andrej Kurkov, 25.3.2006.
"Hej, Nostradamuse!", Douglas Coupland, 2.3.2006.
"Misli...", David Lodge, 11.2.2006.
"Devet", Zrinka Horvat, 20.1.2006.
"Ljudi iz Želara", Kveta Legatova, 15.1.2006.
"Pop glazba iz Vittule", Mikael Niemi, 10.12.2005.
"Vita activa", Viktor Ivančić, 23.11.2005.
"Hansenova djeca", Ognjen Spahić, 4.9.2005.
"Crnac", Tatjana Gromača, 10.3.2005.
"Autobiografija Josifa Staljina", Ričard Luri, 20.2.2005.
"Kandže", Marko Vidojković, 13.1.2005.
"Zvrčko i Mljac", Holly Hobbie, 25.12.2004.
"Mi nismo bolesni", Ratko Radunović, 24.11.2004.
"Najbolje što se može dogoditi jednom kroasanu", Pablo Tusset, 12.11.2004.
"BDSM", Vladimir Paskaljević, 1.11.2004.
"Ljeto u gradu", Zoran Lazić, 22.10.2004.
"Putovanje u Trulalu", Wladimir Kaminer, 2.10.2004.
"Barrayar", Lois McMaster Bujold, 14.9.2004.
"Šumski duh", Goran Samardžić, 6.8.2004.
"Priča koja slijedi", Cees Nooteboom, 30.7.2004.
"Teta Liza: život protkan pjesmom", Zinka Čituš Čizmešija/Siniša Golub, 23.7.2004.

književnost
u boj, u boj, za stančić svoj!
"Cipele za padanje"
Lada Puljizević
Izdavački centar Rijeka, 2006.
 Autor    Božidar Alajbegović