bog trenutka
arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt
Jedan od najvećih i najutjecajnijih filmaša Ingmar Bergman ukazuje se do početka studenoga kroz filmski ciklus u zagrebačkom kinu Tuškanac. Švedski bog sudbonosnog filmskog trenutka, koji je prije srpanjske smrti režirao ukupno 62 filma, hrvatsku će publiku ovom prilikom častiti naslovima kao što su "Sedmi pečat", "Divlje jagode", "Krici i šaputanja" te drugim filmskim vrpcama koje su ostavile trag. Odlazak na Tuškanac preporučuje Mica Perić.

 

Na stranu što ime Ingmar Bergman zvuči  starofilozofski pompozno,  gotovo kao Spinoza, alijenirajuće hladno. Doista na stranu što ga neizvorni (čitaj između redaka - lažni) ljubitelji filma drže za žilavoga dosadnog čovjeka koji se na filmu bavi davežnim ženskim histerijama, lakonskim egotripovima ponekad i uberdugim šutnjama. Na stranu. Bergman je bog filmskog sudbonosnog trenutka, bog tragedije i sreće, on ima čast kakvog grčkog teatra. Egzistenciju čovjeka čitao bolje nego otac "Stranca". Bog razotkrivajućeg trenutka...

Ingmar je potomak švedskog luteranskog svećenika, a ljubav prema filmu, tj. umjetnosti per se, nalazi zarana oduševljen minijaturnim kazalištem i lanternom magicom (slikotvornom spravom po kojoj je kasnije prozvao svoju autobiografiju).

Rođen 1918., u sumrak Velikog rata, u strogoj obitelji božjeg činovnika dječački interes pronalazi u gotovo svakom vidu umjetnosti. Isprva kazališni redatelj i dramatik, po predaji toliko ga je oduševila kazališna adaptacija Strindbergove "Igre snova" da je znao - njegov poziv bit će ili teatar ili film...

Godine 1945. snimio je svoj prvi film pod nazivom "Kriza". Priča o zadojenosti djevojčice velebnošću velegrada i izdaji siromašnog backgorunda, gledano realno, nije nikakav veliki domašaj niti nagovještaj buduće mudrosti. No nisu svi Welles Orson. Niti, hvala Bogu, svi imaju njegovu tužnu filmsku sudbinu. Ingmarova filmska sudba zaživjela je sretnije i doživjela duboku plodnu starost.

"Ljeto s Monikom", "Sedmi pečat", "Djevičanski izvor", "Divlje jagode", "Tišina", "Persona", "Prizori iz bračnog života", "Krici i šaputanja"... Kad je krenuo redati, veliki Bergman nije znao stati...

A sad ozbiljno... sitnozorno i kimanjem brade… Metafizika Bergmana počiva na lutanjima njegovih junaka od nemila do nedraga, i to ne u fizičkom smislu od Imotskog do Goeteborga, trbuhom za kruhom. Bergmanov lik luta od nemila nemirne duše pa do nedraga svoje  kako tako utješne sudbine.

Paranoični pajac svakodnevne nesreće kesi se iz tamnog prikrajka kao umorni olovni vojnik s facom plačljivka. Pogureni pajaci hermetičke boli, dogmatskih sudbina i općeljudskih frustracija izviru iz pletenih naslonjača svih Bergmanovih filmova. Suluda ljudska bol, savršen sinonim za bergmanizam.

Teška bremena ključnih općerodbinskih/općeljubavničkih nevolja, poput kovčega sa starom kramom, isplivavaju dugo nakon što su ronioci shvatili da neće izroniti blago pa su lagodno odustali. Tako je počesto sa prosječnim gledateljem koji za bergmanizme ne želi i neće imati strpljenja. Ništa kod starog Bergmana nije ljupko kao u Fellinija. Ništa politički napredno i provokativno kao u Godarda. Grčki teatar, možda je ipak za nj najbolja definicija. Smrt, ljubav, prolaznost, prevara, ini ljudski kompleksi i devijacije, i opet dolazimo do grčkog teatra. Crno-bijela struktura njegovih djela možda će nekome biti nejasan koncept, no to sve postaje jasnije kad govorimo o slučaju prikazivanja vulkanskih emocija koje eruptiraju naglo i s rasponom u kojem nijanse postaju nebitne.

Bergman nije nikakav ljupki kolačić, rafaelo ili napolitanka, koji jedete prije spavanja u pidžami na uhate zeke i s maskom od krastavaca na licu.Za sve to imate jezivo saharinsku ponudu zemnih televizija koje redom teftere osjećaje na poligonu za glomazni radioaktivni otpad. Stari Ingmar je opori badem, gorkasti amareto, gleda se obavezno u elegantnom kućnom haljetku kroz stilizirani monokl. Nikakve viscontijevske/cavanijevske perverzije ni dekadencije, čisto  poštovanje prema skandinavskom bardu trenutka. Trenutak nekad zna alijenirati od drugih ili začuđujuće približiti  kakvoj nakovrčanoj staroj tetki kojoj vonja iz usta…Trenutak je sve... Jesi li već stajao u šumi pod treperavim svjetlosnim pjegama propuštenim kroz krošnje drveća? Onda znaš što je tren. Kaže Bela Hamvas... Znao je najbolje što znači trenutak Ingmar Bergman…


P.S.
Ponuda medija svodi se na forenzičare, kladioničare i menadžere… Ponuda kina Tuškanac u idiličnoj zagrebačkoj prirodi nudi puno određujućih trenutaka za  ljubitelje osjećajnog sitnozora, ljubitelje barda iz Skandinavije. Uživajte!

film
Autor   Mica Perić