arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt

 

Ugledna škotska nakladnička kuća Canongate 2004. godine je pokrenula romanesknu ediciju "Mitovi", pozvavši cijeli niz priznatih svjetskih pisaca (poput Viktora Pelevina, Margaret Atwood, Davida Grossmana, Isabel Allende, Alexandrea McCall Smitha, Orhana Pamuka i dr.) da izaberu neki od klasičnih mitova te ga u romanesknom formatu reinterpretiraju, smještajući ga u suvremeni kontekst. U projekt se uključilo tridesetak izdavačkih kuća koje u svojim zemljama objavljuju prijevode tih romana. Hrvatsko izdanje edicije objavljuje nakladnik Vuković&Runjić, a među uglednim svjetskim autorima  koji su pozvani da sudjeluju u projektu našla se i Dubravka Ugrešić. Njezin je izbor pao na Babu Jagu, lik iz slavenske mitologije, u nas poznat kao Baba Roga. Svoju knjigu naslovljenu ''Baba Jaga je snijela jaje'' Ugrešićeva je sastavila od tri zasebne i međusobno po mnogočemu različite prozne cjeline, koje je moguće čitati i odvojeno jer svaka za sebe predstavlja samosvojno književno djelo. Međutim, iako na prvi pogled tek labavo povezana, objedinjena u jednoj knjizi ta tri prozna segmenta čine pomno osmišljenu i zaokruženu romanesknu cjelinu, s fenomenom starosti i starenja kao osnovnom tematskom okosnicom. 

U prvome dijelu knjige, pisanom u autobiografskom ključu, ulogu naratora autorica dodjeljuje sredovječnoj književnici koja opisuje svoj odnos s osamdesetogodišnjom majkom, staricom pomalo već načetom senilnošću, što je slikovito naznačeno i samim naslovom poglavlja ''Pođi tamo – ne znam kamo, donesi to – ne znam što''. Iako se radi o suzdržanom pripovijedanju lišenom izravnih iskaza emocija, kroz opise njihovih druženja a posebice putem dijaloga, pripovjedačica dočarava odnos obilježen ljubavlju i grižnjom savjesti (zbog otuđenja od majke s kojom boravi tek povremeno) ali i nerazumijevanjem, usložnjavajući pritom tekst i motivom identitetne ambivalentnosti izazvane svojevrsnom ''zamjenom uloga'' (kći koja njeguje majku sada kao da poprima ulogu majke u tom odnosu).

Drugi dio knjige, ujedno i najobimniji, svojevrsni je ''roman u romanu''  koji donosi komične zgode i nezgode triju starica na šestodnevnom odmoru u češkim toplicama. Radi se o bajkovitoj pripovijesti prepunoj nadrealnih, duhovitih situacija i neočekivanih obrata, ponovo s temom starenja u prvom tematskom planu (i s na poraz unaprijed osuđenom borbom protiv starenja kao tematskom nadgradnjom). No, za razliku od melankolijom obojene prve cjeline, ova je pisana u ironijskom ključu i impregnirana mnoštvom metaliterarnih upadica i digresija kojima autorica potencira literarnost opisanih zbivanja, ali i naglašava zafrkantski pristup, te ironiju - kojom se bori protiv samosažaljevajuće patetike kao produkta osvješćenja nemogućnosti pobjede nad starenjem - dovodi do vrhunca. Ironijski su impulsi primjetni također i u autoričinu odnosu spram bajke kao žanrovskog okvira ove cjeline, posebice u primjerima vrckavih rimovanih završetaka pojedinih rukopisnih odjeljaka (npr. ''Dok život je prepun mostova i proteza, priča je drska, ni od čeg' ne preza!''). Osim što se referiraju na žanr bajke i njezine postulate i zakonitosti, takve digresije - koje redovito život stavljaju u odnos spram fikcije, tj. priče - impliciraju i sarkastičan autoričin odnos spram neorealističke prozne matrice koja prevladava u suvremenoj hrvatskoj prozi.

No gdje je tu Baba Jaga i kakve veze ovaj prozni diptih ima s tim likom iz slavenske mitologije?

Odgovor na to pitanje dobivamo u trećem dijelu knjige nazvanom ''Baba Jaga za početnike''. Radi se o svojevrsnom kompilacijskom apendiksu i pojmovniku tema i motiva koji je u obliku enciklopedijskih natuknica napisala stručnjakinja za slavenski folklor Aba Bagay, kako bi rastumačila prva dva dijela knjige i uputila čitatelja na sve elemente iz slavenske mitologije kojima je Ugrešićeva neprimjetno i vrlo suptilno garnirala svoj prozni diptih. Takvim ''posrednim'' interpretiranjem vlastita  rukopisa te kombinacijom tzv. visokih i niskih žanrova autorica podsjeća na svoj stav o književnosti kao nekoj vrsti igre, opetovano se pritom iskazujući najizrazitijom domaćom predstavnicom tzv. postmodernističkog pisma.

U svim je ženskim likovima iz prvih dviju proznih cjelina konačno moguće prepoznati svojstva i karakteristike Babe Jage, baš kao što se i sama autorica anagramskim posredstvom lika Abe Bagay s naslovnim likom poistovjećuje; sve su one degradirane izopćenice, usamljenice i marginalizirane gubitnice, i to sve samo zato što su stare, a budući da se više ne uklapaju u općeprihvaćenu stereotipnu sliku ljepote, one su ujedno i žrtve globalne diktature mladosti i disidentkinje kulta i imperativa ljepote. Postupku kolažiranja, autoreferencijalnosti, poigravanju žanrovima, metaliterarnim digresijama, snažnom parodijskom naboju i ironiji Dubravka Ugrešić tako naposljetku pridružuje i zadnju preostalu nezaobilaznu značajku svoga proznog izričaja - snažan aktivističko-feministički impuls. Premda ''Baba Jaga je snijela jaje'' predstavlja osjetan odmak od egzilantsko-emigrantske tematike kojom je autorica više od jednog desetljeća bila zaokupljena, i taj se roman svojim sastavnicama, ali i visokom kakvosnom razinom, skladno uklapa u korpus prethodnih djela Ugrešićeve, potvrđujući autoričin ugled koji je nažalost i dalje veći u inozemstvu negoli u domicilu.

Ocjena: 8,5/10

Iz knjige:

Kada je nastupila meka, češka revolucija, dr. Topolanek je osjetio da je došao njegov trenutak. Istina, revolucija je dobrano kasnila, ali još uvijek je bila stigla na vrijeme, barem što se Topolaneka tiče. Komunisti su mu se s godinama bili popeli na glavu, a sve koje je poznavao bili su komunisti, a onda su mu se i anti­komunisti ubrzo popeli na glavu, a sve koje je poznavao bili su antikomunisti. Blebetali su i jedni i drugi, svi su se, uostalom, kuhali u istome loncu. Revolucija je osvanula kao paun, barem se tako Topolaneku činilo. Bio je to neviđeni vašar potuljene revolucionarne taštine i na površinu su prvo isplivali lakomost i glupost. Topolanek je čvrsto odlučio da u općem tranzicijskom ritanju i on zagrabi malo šlaga. Njegovi kolege, odlikaši, u ovome času tavore po bolnicama za skromnu plaću, a on, koji je započeo karijeru bez ambicija, kao toplički liječnik opće prakse, dogurao je do šefa najpoznatijeg wellness centra u zemlji i šire. Da, bio je neka vrsta surfera-amatera, klizio je na valovima. Nekim ljudima pomažu geni, takve možeš tući koliko te volja, ali ih nećeš lako zatući, a nekima karakter. Topolanek nije patio od suviška karaktera i taj mali hendikep sačuvao mu je glavu. Blažen kao trava, povijao se onako kako je puhao vjetar. Oluje obaraju samo hrastove, mislio je poetski dr. Topolanek, a travica si uvijek lijepo i nesmetano raste…

 

 

Iz arhive:
"Tragom zmijske košuljice", Josip Mlakić, 6.9.2008.
"Tri", Drago Glamuzina, 5.8.2008.
"Srednji spol", Jeffrey Eugenides, 9.7.2008.
"U tvom zagrljaju zaboravljam svako pretrpljeno zlo", Krešimir Pintarić, 8.6.2008.
"Sjajna svjetla, velegrad", Jay McInerney, 5.5.2008.
"Nesanica", Marina Šur Puhlovski, 30.3.2008.
"Cipele za padanje", Lada Puljizević, 2.3.2008.
"Nula Nemo", Svjetlana Gjoni, 2.2.2008.
"Nestali ljudi", Ljiljana Filipović, 1.1.2008.

"Poglavnikova bakterija", Boris Dežulović, 9.12.2007.
"To malo pijeska na dlanu", Marinko Koščec, 13.11.2007.
"Lov na divlju ovcu", Haruki Muakami, 28.9.2007.
"Lijepi i prokleti", Damir Radić, 23.8.2007.
"Mirna ulica, drvored", Nada Gašić, 31.7.2007.
"Najbolji na svijetu", Zoran Krušvar, 23.6.2007.
"Dva", Igor Večerina, 4.6.2007.
"Povjesničarka", Elizabeth Kostova, 10.5.2007.
"Ples s mladom", Davor Špišić, 19.4.2007.
"Pet litara benzina", Kemal Mujičić Artnam, 26.3.2007.
"Izvan igre", Michal Viewegh, 5.3.2007.
"Miris suhih ruža", Tim Lott, 9.2.2007.
"Berlinski ručnik", Dražen Ilinčić, 21.1.2007.
"Dnevnik besposličara", Radenko Vadanjel, 30.12.2006.
"Krumpirova rodbina", Davor Slamnig, 9.12.2006.
"Crnci u Firenzi", Vedrana Rudan, 5.11.2006.
"Metastaze", Alen Bović, 11.10.2006.
"Posljednji dani panka", Gordan Nuhanović, 18.9.2006.
"Smetlar", Damir Miloš, 28.8.2006.
"Tigrova mast", Dražen Katunarić, 31.7.2006.
"Dobro je, lijepo je", Ivica Prtenjača, 12.7.2006.
"Psi i klaunovi", Josip Mlakić, 19.6.2006.
"Prva damska detektivska agencija", Alexander McCall Smith, 31.5.2006.
"Lolita u Teheranu", Azar Nafisi, 7.5.2006.
"Glineni kolos", Philippe Fusaro, 18.4.2006.
"Preživjeti s pingvinom", Andrej Kurkov, 25.3.2006.
"Hej, Nostradamuse!", Douglas Coupland, 2.3.2006.
"Misli...", David Lodge, 11.2.2006.
"Devet", Zrinka Horvat, 20.1.2006.
"Ljudi iz Želara", Kveta Legatova, 15.1.2006.
"Pop glazba iz Vittule", Mikael Niemi, 10.12.2005.
"Vita activa", Viktor Ivančić, 23.11.2005.
"Hansenova djeca", Ognjen Spahić, 4.9.2005.
"Crnac", Tatjana Gromača, 10.3.2005.
"Autobiografija Josifa Staljina", Ričard Luri, 20.2.2005.
"Kandže", Marko Vidojković, 13.1.2005.
"Zvrčko i Mljac", Holly Hobbie, 25.12.2004.
"Mi nismo bolesni", Ratko Radunović, 24.11.2004.
"Najbolje što se može dogoditi jednom kroasanu", Pablo Tusset, 12.11.2004.
"BDSM", Vladimir Paskaljević, 1.11.2004.
"Ljeto u gradu", Zoran Lazić, 22.10.2004.
"Putovanje u Trulalu", Wladimir Kaminer, 2.10.2004.
"Barrayar", Lois McMaster Bujold, 14.9.2004.
"Šumski duh", Goran Samardžić, 6.8.2004.
"Priča koja slijedi", Cees Nooteboom, 30.7.2004.
"Teta Liza: život protkan pjesmom", Zinka Čituš Čizmešija/Siniša Golub, 23.7.2004.

književnost
vještičje sijelo
"Baba Jaga je snijela jaje"
Dubravka Ugrešić
Vuković&Runjić, Zagreb, 2008.
 Autor    Božidar Alajbegović