arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt

 

Pretprošlogodišnji dobitnik Goncourtove nagrade, roman ''Alabama song'', romansirana je biografija Zelde Sayre Fitzgerald (1900.-1948.), supruge znamenitog pisca Francisa Scotta Fitzgeralda, autora klasičnih djela američke književnosti, romana ''Veliki Gatsby'', ''Lijepi i prokleti'' i ''Blaga je noć''. U svome nagrađenom romanu 50-godišnji francuski pisac Gilles Leroy piše iz perspektive žene koja je sa svojim suprugom izmislila i utjelovila pojam ''celebrity'', a pogotovo komercijalnost tog pojma, da bi skončala tragično u 48.godini, izgorijevši u požaru koji je zahvatio umobolnicu u kojoj se lječila. Njih dvoje bili su glavna tema svih novina, plaćali su im bogatstvo za reklame i pojavljivanje na svakojakim događajima i ceremonijama, a takav su status stekli svojim raskalašenim, intenzivnim životom, uživajući u zabavama, jazzu, alkoholu, opasnim pustolovinama i raznim vrstama mondenih okupljanja, od New Yorka, preko Rima i Pariza do francuske rivijere; bili su ''dvoje djece starijih roditelja, dva razmažena, nepodnošljiva derišta, dva mondena plesača, dva nezasitna bića osuđena na razočaranje''; žrtve ambicije, plesa i alkohola, ali ponajviše pomamne želje za isticanjem. No osim oslikavanja vrtloga šminkerskih zabava i evokacije atmosfere ''ludih dvadesetih'' ali i depresivnih tridesetih i ratnih četrdesetih Gilles Leroy se u romanu ponajviše koncentrira na Zeldinu psihičku nestabilnost, majstorski ulazeći pod kožu žene iz druge klase, druge zemlje i drugog vremena i vrlo vješto pišući iz prvoga lica ženskog spola.

Knjiga započinje Zeldinom dnevničkom bilješkom iz 1918. godine u kojoj opisuje svoj prvi susret s Francisom Scottom Fitzgeraldom, 21-godišnjim poručnikom koji ''savršeno pleše sve plesove koji su u modi, piše pripovijetke koje će ukoro izići u novinama, čist je, elegantan, zna francuski, a odijevanje mu je kicoško, gotovo dendijevsko''. I kako kaže, otkako ga je ugledala, ''nije ga prestala čekati''. Ali i trpjeti, za njega, s njim, protiv njega. Naime upravo se nezadovoljstvo, patnja, tuga i trpljenje ispostavljaju okosnicama njezinih dana, te ''šik-kloake'' kako je svoj život Zelda sama nazivala. Unatoč svom bogatstvu njezine porodice, porijeklom iz grada u kojem je jedna od dvije ulice nosila njezino prezime a ona bila toliko općeobljubljena da su lokalni studenti utemeljili bratstvo u njezinu čast, Zelda nije bila sretna. Ni u mladosti, ni u braku; u djetinjstvu zapostavljana od roditelja, posebice od oca, južnjačkog suca i ''pljesnivog činovnika'', u braku nevoljena i seksualno nezadovoljena, a u umjetnosti neostvarena, unatoč darovitosti. Zelda je naime bila darovita slikarica i spisateljica koja je žudjela za umjetničkom karijerom još i prije nego se udala, ali svoje potencijale nije uspjela realizirati, što je jedan od okidača njezina psihičkog rastrojstva. Osim što joj je ''ukrao život'' posluživši se njezinom osobom kao predloškom za sve njegove literarne heroine, Francis Scott Fitzgerald je, prema Gillesu Leroyu (ali i prema podacima iz Zeldinih biografija) krao iz Zeldinih dnevnika i pisama i svojim imenom potpisivao novine i članke koje je ona napisala, ne dopuštajući joj da leti vlastitim krilima. Kako sama u dijalogu s psihijatrom kaže, ''ukrao je moju umjetnost i uvjerio me da je uopće ne posjedujem. Što hoćete da osjećam? Okradena, zloupotrebljena, lišena tijela i duše, takvom ja sebe vidim. To se ne zove postojati''.  Uslijed nezadovoljstva, ali i suprugova uznapredovalog  alkoholizma, Zelda se priklanja ljubavniku, avijatičaru Edouardu Jozanu, ali joj zbog te kratkotrajne afere Scott zabranjuje viđanje njihove kćeri Patricie Frances i emocionalno je mrcvari. Njihov se brak raspada, a Zeldino se mentalno ustrojstvo urušava, te između 1930. i 1948. ona u više navrata boravi u psihijatrijskim klinikama da bi u jednoj od njih 1948. godine i preminula, izgorjevši u požaru, u zaključanoj sobi s rešetkama na prozoru, osam godina nakon supruga koji je umro u 44. godini od srčanog udara uzrokovanog alkoholizmom.

U svojoj pogovornoj bilješci Gilles Leroy naglašava da knjigu ne valja čitati kao biografiju stvarne slavne osobe već kao roman. Riječ je o fikcionalnom djelu u kojemu autor imaginira i ponovo kreira život stvarne osobe na osnovu podataka iz različitih izvora, a knjigu konstruira mozaično, od različitih proznih fragmenata. Dnevničke i djevojačke leksikonske i spomenarske bilješke i dijalozi sa psihijatrom, ali i opisi raskalašenih tuluma i druženja s mnogim slavnim osobama – Gertrude Stein, Lillian Gish, Ernest Hemigway – smjenjuju se s kronološki ispremiješanim reminiscencijama, evokacijama i refleksijama te brojnim kulturološkim esejističkim digresijama i dionicama vrlo dojmljive poezije u prozi, u knjizi uvjerljiva, potresna i vrlo dotjerana, rafinirana i snažnim lirizmom obilježena izričaja. ''Alabama song'' je istodobno i potresna priča o životu jedne neshvaćene feminističke ikone, i psihološka geneza jednog slavnog para koji je postao simbolom jednog vremena, ali i kulturološki važna evokacija intelektualne i društveno-socijalne atmosfere čak tri desetljeća dugog perioda, no ponajprije ipak dirljiva, uzbudljiva i vrlo poetična priča o neobuzdanosti, ljubomori, strasti, mentalnoj bolesti, ljubavi i  –  umjetnosti, te njezinoj neizmjernoj važnosti u životu pojedinca.

Ocjena: 8/10

Iz knjige:

Da, svakog dana pojavio bi se novi ples, znala sam ih sve. Mogla sm provesti sate pred ogledalom dotjerujući neki korak, osmjehujući se, prseći se, šireći ramena. Momke iz klubova, mlade oficire iz kantine, sve držim u šaci u bijeloj čipkastoj rukavici. Ja sam Zelda Sayre. Sučeva kći. Buduća vjerenica budućeg velikog pisca.

 

Iz arhive:
"Zvijezda padalica", Linn Ullmann, 11.9.2009.
"Psi rata i druge beštije", Gordana Cvitan, 23.7.2009.
"Puka anarhija", Woody Allen, 20.6.2009.
"Oko cucka pa na mala vrata", Hrvoje Šalković, 27.5.2009.
"Martinove strune", Sanja Lovrenčić, 23.4.2009.
"Bijeg od budućnosti", Darko Lukić, 17.3.2009.
"Ljubim tvoje usne tisuću puta", razni autori, 16.2.2009.
"Odlično je baviti se kriminalom (priče nezaštićenog svjedoka)", Nenad Stipanić, 13.1.2009.
"Patrola na cesti", Jurica Pavičić, 14.12.2008.
"Možeš malo glasnje?", Renata Valentić, 6.11.2008.
"Baba Jaga je snijela jaje", Dubravka Ugrešić, 12.10.2008.
"Tragom zmijske košuljice", Josip Mlakić, 6.9.2008.
"Tri", Drago Glamuzina, 5.8.2008.
"Srednji spol", Jeffrey Eugenides, 9.7.2008.
"U tvom zagrljaju zaboravljam svako pretrpljeno zlo", Krešimir Pintarić, 8.6.2008.
"Sjajna svjetla, velegrad", Jay McInerney, 5.5.2008.
"Nesanica", Marina Šur Puhlovski, 30.3.2008.
"Cipele za padanje", Lada Puljizević, 2.3.2008.
"Nula Nemo", Svjetlana Gjoni, 2.2.2008.
"Nestali ljudi", Ljiljana Filipović, 1.1.2008.

"Poglavnikova bakterija", Boris Dežulović, 9.12.2007.
"To malo pijeska na dlanu", Marinko Koščec, 13.11.2007.
"Lov na divlju ovcu", Haruki Muakami, 28.9.2007.
"Lijepi i prokleti", Damir Radić, 23.8.2007.
"Mirna ulica, drvored", Nada Gašić, 31.7.2007.
"Najbolji na svijetu", Zoran Krušvar, 23.6.2007.
"Dva", Igor Večerina, 4.6.2007.
"Povjesničarka", Elizabeth Kostova, 10.5.2007.
"Ples s mladom", Davor Špišić, 19.4.2007.
"Pet litara benzina", Kemal Mujičić Artnam, 26.3.2007.
"Izvan igre", Michal Viewegh, 5.3.2007.
"Miris suhih ruža", Tim Lott, 9.2.2007.
"Berlinski ručnik", Dražen Ilinčić, 21.1.2007.
"Dnevnik besposličara", Radenko Vadanjel, 30.12.2006.
"Krumpirova rodbina", Davor Slamnig, 9.12.2006.
"Crnci u Firenzi", Vedrana Rudan, 5.11.2006.
"Metastaze", Alen Bović, 11.10.2006.
"Posljednji dani panka", Gordan Nuhanović, 18.9.2006.
"Smetlar", Damir Miloš, 28.8.2006.
"Tigrova mast", Dražen Katunarić, 31.7.2006.
"Dobro je, lijepo je", Ivica Prtenjača, 12.7.2006.
"Psi i klaunovi", Josip Mlakić, 19.6.2006.
"Prva damska detektivska agencija", Alexander McCall Smith, 31.5.2006.
"Lolita u Teheranu", Azar Nafisi, 7.5.2006.
"Glineni kolos", Philippe Fusaro, 18.4.2006.
"Preživjeti s pingvinom", Andrej Kurkov, 25.3.2006.
"Hej, Nostradamuse!", Douglas Coupland, 2.3.2006.
"Misli...", David Lodge, 11.2.2006.
"Devet", Zrinka Horvat, 20.1.2006.
"Ljudi iz Želara", Kveta Legatova, 15.1.2006.
"Pop glazba iz Vittule", Mikael Niemi, 10.12.2005.
"Vita activa", Viktor Ivančić, 23.11.2005.
"Hansenova djeca", Ognjen Spahić, 4.9.2005.
"Crnac", Tatjana Gromača, 10.3.2005.
"Autobiografija Josifa Staljina", Ričard Luri, 20.2.2005.
"Kandže", Marko Vidojković, 13.1.2005.
"Zvrčko i Mljac", Holly Hobbie, 25.12.2004.
"Mi nismo bolesni", Ratko Radunović, 24.11.2004.
"Najbolje što se može dogoditi jednom kroasanu", Pablo Tusset, 12.11.2004.
"BDSM", Vladimir Paskaljević, 1.11.2004.
"Ljeto u gradu", Zoran Lazić, 22.10.2004.
"Putovanje u Trulalu", Wladimir Kaminer, 2.10.2004.
"Barrayar", Lois McMaster Bujold, 14.9.2004.
"Šumski duh", Goran Samardžić, 6.8.2004.
"Priča koja slijedi", Cees Nooteboom, 30.7.2004.
"Teta Liza: život protkan pjesmom", Zinka Čituš Čizmešija/Siniša Golub, 23.7.2004.

književnost
biografija žene vihora
"Alabama Song"
Gilles Leroy
Hrvatsko filološko društvo i Disput, Zagreb, 2008.
 Autor    Božidar Alajbegović