ples uz politički govor
arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt

"Louden Up Now", !!! (Touch And Go 2004.)
www.brainwashed.com/!!!
"...baš razmišljam koliko mu malo nedostaje da bude album godine..."

 

 

Postoje tri pitanja na koja treba odgovoriti vezano uz grupu koja se zove "tri uskličnika“.

Pitanje broj 1: kakvo im je to ime? Stvarno čudno, odgovorio bih. Dok nisu izdali svoj drugi album "Louden Up Now“, bilo ih je jako teško naći na webu. Uostalom, probajte u bilo koju tražilicu upisati samo tri uskličnika pa ćete vidjeti kakve ćete rezultate dobiti. Čak i svemogući allmusic.com jedno je vrijeme imao problema kada biste preko njega tražili ovu osmorku iz Sacramenta. Priča oko imena jako je zanimljiva. Kad su si davali ime, odlučili su se za ovo jer ponajbolje reflektira uzbuđenje koje dijele članovi grupe dok stvaraju pjesme koje bi trebale pokrenuti ljude da plešu. Tako barem oni kažu. A i bila im je fora da ljudi ne znaju kako bi to izgovarali. Tako su se uvriježila čak tri različita načina izgovaranja njihova imena: "chk chk chk“, "pow pow pow“ i "uh uh uh“.

Pitanje broj 2: kakvu vrstu glazbe grupa !!! svira? Stvarno čudnu, rekao bih. Neki članovi grupe prije su bili punkeri pa imaju nešto punkersko u sebi. Svaka pjesma je odsvirana s najmanje osam instrumenata koji imaju funky-groove pa imaju i nešto funky u sebi. Većina pjesama je plesna pa imaju i nešto plesno u sebi. Tekstualno su najbliži nekom čudnom rock'n'rollu pa imaju i nešto rockersko u sebi. Možda je najbolji opis koji im je dao jedan ugledni Internet portal - post electronica. Ja bih tu još dodao rock, tako da imamo jedan sasvim novi pravac "post electro-rock“. Jako je malo grupa koje sviraju nešto slično, a većina njih je sastavljena od članova grupe !!! (Out Hud, LCD Soundsystem).

Pitanje broj 3: kakav je glazbeno ovaj album? Stvarno odličan, rekao bih. Počevši od prve pjesme "When the Going Gets Tough, the Tough Gets“, pa sve do kraja albuma, ova čudna kalifornijska osmorka pokazuje nam kako moderna plesna glazba treba zvučati. Jako agresivno, a opet jako plesno. Možda je najbolji primjer za to pjesma "Dear Can“ u kojoj nam pjevač Nic Offer jako glasno govori kako on "don't give a fuck“ za bushovsku politiku i cijeli moderni svijet, a groove ispod njega vas navodi da plešete. Možete li zamisliti da plešete na političke govore? Ovo je jako blizu tome. "Pardon My Freedom“ malo je blaži glazbeno, ali ideja je tu. Dobili smo još jedan politički angažiran album. Još jedan antiamerički album nastao od strane Amerikanaca. Ima još nade za njih!!! Ti politički pamfleti najviše dolaze do izražaja u šestoj i sedmoj pjesmi na albumu "Shitscheissemerde part 1“ i "...part 2“, gdje je svoje dobio i onaj Tony koji pokušava od Velike Britanije napraviti pedeset i prvu zvjezdicu na američkoj zastavi.

Nije album zanimljiv prvenstveno radi političke pozadine (uostalom, da je to tako lako napraviti, u nas bi odavno razni Sanaderi i Račani sastavili svoje bandove). Već sam spomenuo da je osam članova u bandu, a oni su raspoređeni na klasični bas-bubnjevi-gitara način plus još njih trojica koji sviraju najrazličitije udaraljke i klavijature. Jako je zanimljiva i ideja njihovog sviranja. Oni su prvenstveno osnovani da zabave ljude i to je njihova misija. To što se njihov način zabave ne poklapa s konvecionalnim zabavama, nije njihov problem. To što njihove pjesme znaju trajati i po devet minuta, također nije njihov problrm. Jedna takva devetominutna pjesma najbolja je pjesma na albumu i jedna od najboljih plesnih pjesama koje je potpisnik ovih redaka ikad čuo u životu. Riječ je o pjesmi jako zanimljivog naziva „Me and Guliani Down By the Schoolyard (A True Story)“ koja je izašla prošle godine na istoimenom EP-u. U tih devet minuta dogodi se bezbroj promjena ritma i, kao na nekom house/techno partyu, kako se pjesma bliži kraju, tako raste i njezin tempo. A opet, nije da je i ova pjesma riješena političkih konotacija. Probajte pogoditi o kojem je Gulianiu riječ!

Teško mi je pisati o ovom albumu. Nekako sam osobno vezan uz njega. Dok ovo pišem, u CD-playeru se vrti "Louden Up Now“ i baš razmišljam koliko mu malo nedostaje da bude album godine. Stvarno malo...

Ocjena: 9/10

glazba

 Autor    Emir Fulurija

Iz arhive:
"They Died For Beauty", Ilya, 9.8.2004.
"The Cure", The Cure, 30.7.2004.
"Riot On An Empty Street", Kings Of Convenience, 23.7.2004.