Tu ste: Home // Film // Kritika // Kotlovina: O malim Hrvatima i velikoj Uniji

Kotlovina: O malim Hrvatima i velikoj Uniji

Tomislav Radić: „Kotlovina“
drama, 2011.

Ocjena: 1 vote, average: 4.00 out of 51 vote, average: 4.00 out of 51 vote, average: 4.00 out of 51 vote, average: 4.00 out of 51 vote, average: 4.00 out of 5

Čeka se na dobar hrvatski film i čeka. Godinama. Prolaze Cannesovi i Berlini, bez autentičnog hrvatskog čuda. I prolaze vlakovi puni glumaca i redatelja. Čekamo na Film.

Jasno mi je da je teško izrežirati Babajinu „Brezu“, Berkovićev „Rondo“ ili Papićeve „Lisice“. Kapitalca je teško snimiti. Kapitalizam u najljućem depresivnom obliku, tranzicija koja se razdužila preko mjere, mi iskamo Film.

Tomislav Radić je snimio sjajnu „Živu istinu“ s Božidarkom Frajt davnih sedamdesetih. Onda je upao u olovne devedesete i nije baš briljirao. Potom je kao Feniks iznuknuo iz učmalosti i podario dobar hrvatski film „Što je Iva snimila?“. Bilo je to 2003. U doba nervozne Hrvatske s posustalom vladom negdašnje oporbe koja je gazila da opet postane oporba. Trijumfirao je Radić te godine na matičnom najjačem festivalu filma u Puli. Trebalo mu je ravno 8 godina da trijumfira opet, u brzoj i nikada kvarnijoj državi koja je bivšeg premijera isporučila u zatvor, koja gazi k Europskoj uniji.

„Što je Iva snimila 2003?“ bavio se pričom o malim ljudima, dobrostojećoj građanskoj obitelji čije trzavice i nesreće dolaze do izražaja u jednoj večeri, snimane kamerom maloljetne kćeri kojoj vojaerizam nije izričita namjera, no tek puka dječja strast.
Novi Radićev film nosi Hrvatsku kakva danas jest u malom filmskom prstu, naznačivši još jednom, zahvaljujući raspoloženim glumcima, da se u hrvatskom filmu da glumiti opušteno i bez teatralnosti kako se nijekalo devedesetih.

Tri sestre

„Kotlovina“ nudi mesni zapuh erotike, politikanstva, svađe i bratske solidarnosti. Priča se vrti oko tri sestre od kojih je jedna odrasla u Australiji i kao zrela udovica stiže susresti se sa svojim hrvatskim sestrama. Melita Jurišić, kanadska Hrvatica, u ulozi Mimi je najlošija karika iz terceta sestara dok su Mirela Brekalo kao živčana nerotkinja te Suzana Nikolić kao srednja sestra sjajne. Trojka se sastaje na jednoj uobičajenoj hrvatskoj kotlovinskoj zabavi, u vikendici najstarije sestre. Niz peripetija odvija se pri dolasku na vikend, pa tako doznajemo da se Mimi tijekom  kratkog boravka uspijeva spetljati s muškarcem koji joj može biti sin, a koji je pak sinovac njezine sestre. Skupu se pridružuje i šira obitelj te susjedi, a ono što će uslijediti jest jedan tako klasičan hrvatski ručak prepun likova i baza iliti autentično vulgaris hrvatsko vikend okupljanje.

Na vulgaris autentičnim vikend okupljanjima vječno se malo previše popije i pojede koji višak kila mesa, a onda sve postaje moguće. Pa i to da se busa u prsa na nacionalnim i stručnim osnovama, da se žali status države u vrlom novom svijetu, da se plače nad prolivenim mlijekom i da se donosi svakakve zaključke nad alkoholnom izmaglicom. Tada se univerzalna hrvatska domaća juhica na bijelom ishabanom stolnjaku srče između alkoholnih hikova i nadglasavanja susjeda koji je pak jadniji od tebe bar za tričetvrt kriške kruha.

Sir i vrhnje

Tako je i s Radićevom „Kotlovinom“, iza mirisa domaće juhice i pokojeg vinca viška, razotkrivaju se neke intimne nedaće, osobne i skupne frustracije. Mimi je za ručkom svojevrsni uljez , udaljena australskim zaleđem, nedovoljnim poznavanjem jezika i lokalnih običaja. A ostatak ekipe je pak nešto što dobro poznajemo. Ljudi su to „spremni na svađu zbog domaćeg sira i vrhnja“ ili razloga zašto je djed napustio zemlju davne hiljadu devetsto i neke, na svađu zbog svađe, jer smo malo slatko pleme koje nikad nije složno pa ni za jednim obiteljskim ručkom.

I upravo tu leži sjajnost i genij Radićeva filma, u sceni ručka, kad se prisutni naglasavaju bez da se ima pardona, kad se razotkrivaju narodske mudrosti i sav doktorski genij „malog“ Hrvata. Koji kuži sve, no ogorčen je i nervozan nad svojom sudbom što mikrokozmički što makrokozmički. Ogorčen sobom kao pojedincem usisanim u vrtlog nad kojim nema nikakve kontrole.

Je li ta budućnost u Uniji ono što je puno bolje od reda za čekanje? Postajemo li ulaskom u Uniju još većim robovima? To je samo jedna od natuknica i pitanja koje otvara novi Radićev film, komičan koliko i duboko turoban. „Kotlovina“ nije zato nimalo banalna iako zapetljaj radnje zahvaljuje jednom paru svilenih ženskih gaćica.

Voila, dobar hrvatski film. Ali previše regionalan, previše kotlovinski hrvatski, da bi uspio u Cannesu ili Veneciji. No to vjerojatno nije toliko ni bitno. 



Komentiraj

*


Copyright © 2012 Kupus.net. All rights reserved.
Designed by Theme Junkie. Powered by WordPress.