knjižarski rat

Otvaranje Profilova Megastora u Bogovićevoj ulici, površinom najveće knjižare u Hrvatskoj, nametnulo je prilično neobični zaključak da Hrvati naprosto čeznu za knjigom. Dobili smo tako pravi mali knjižarski otok u strogom centru Zagreba. Udaljeni stotinjak metara jedni od drugih, Profil, Algoritam i Tamaris svojevrsni su bermudski trokut unutar kojeg bi se čitatelji trebali pogubiti. Konkurencija uvijek znači bitku za kupca snižavanjem cijena i poboljšavanjem ponude. Iako se ovi knjižarski konkurenti kunu da na tržištu ima mjesta za svakoga, neosporno je da je pomućen i poneki račun. Dok patuljci polako razmišljaju o spremanju ključa u bravu, pitamo se ima li u centru Zagreba mjesta i za tolike divove, tim više što su se počeli trgati za iste kolače, kao što su strani izdavači ili multimedija?

Nedavno održani Prvi zagrebački sajam knjiga zorno je ocrtao odnose, prvenstveno na relaciji Profil-Algoritam. Algoritam je jedini veći izdavač koji je odbio sudjelovati na sajmu koji je organizirao Profil. «Nalaze se trideset metara od nas i htjeli bi da im damo naše knjige s popustom od trideset posto, pa tko bi ih onda kupovao kod nas? Da im damo cijeli naš lager?», u prvi je mah emotivno reagirao Algoritmov Neven Antičević. Neosporno je da je Profil sajmom privukao znatni besplatni P.R., pažnju medija i znatnu posjećenost. To, međutim, tvde u Algoritmu, nije rezultiralo padom njihove prodaje. “Kao ni prilikom otvaranja prethodne knjižare u susjedstvu, ni sada nije uočena nikakva, baš ni najmanja fluktuacija niti u prometu niti u posjetu našim knjižarama”, tvrdi Antičević.

Mladen Marković, direktor Tamarisa, u procjeni prometa pokušava biti realniji: “ Naravno da su sve knjižare, pa tako i mi, donekle osjetile otvaranje Megastora, ali čini se da za sada to nije tako drastično kako su se neki možda pribojavali. Naša se ciljana publika donekle razlikuje od publike na koju, vjerojatno, cilja Profil, tako da nismo osjetili bitan pad prodaje. Možda je taj pad malčice izraženiji kod Algoritma, jer mi se čini da je njihova ponuda bliža onoj Profila, nego naša.”

Dok Tamaris ne želi otkriti točan promet u svojoj knjižari pozivajući se na poslovnu tajnu, Neven Antičević iz Algoritma rado se hvali petim nastavkom “Harryja Pottera” koji se prodao u 30.000 primjeraka, a iznosi i podatak da Algoritam godišnje proda oko milijun knjiga. Profilovci još zbrajaju prve utržene kune.

“Doista mislimo da na knjižarskom zemljovidu ima prostora za svakoga”, procjenjuje Tomislav Rečić iz Profila. “Mislimo da je svako novo otvaranje knjižare i kulturni događaj, u neku ruku i promocija knjige kao proizvoda. U usporedbi s raspadom knjižarskog sustava koji se događao prije desetak godina, sad već slobodno možemo govoriti o oživljavanju i snazi knjižarskoga posla. I kvalitativnom napretku koji će, vjerujem, najviše veseliti same kupce.”

“Ne mjere se knjižare po kvadraturi”, govore u Algoritmu. “U tom je smislu onda najveća knjižara Interliber! U Profilu nema nikakve nove ponude, njihova je jedina prednost što zbog velikog prostora mogu organizirati kulturna događanja koja druge knjižare možda i ne mogu”, kaže Antičević. Tamarisov Mladen Marković ne skriva da mu se Profilov Megastore iznimno svidio. “ Možda je još interesantno primijetiti da se, sudeći po broju kupaca koje vidim u ostalim zagrebačkim knjižarama, niti njima promet nije značajno smanjio, što me jako veseli. To, naime, znači da je Profil uspio privući i publiku koja ranije nije pretjerano posjećivala knjižare”, zaključuje Marković.

“Knjiga je otvaranjem ove knjižare dobila mjesto i značenje koje joj kao kulturnom proizvodu u našem društvu i pripada”, otvoreno se hvali Tomislav Rečić. “Odaziv na sajam je bio izniman, shodno tome zadovoljni smo i prodajnim rezultatima. Smatramo da je ovakav sajam u samome središtu grada, u polugodišnjem razmaku od Interlibera, zanimljiv i poticajan kako kupcima tako i nakladnicima. Na sajmu se događalo između deset i petnaest programa dnevno, gostovali su ugledni domaći i strani pisci, promovirale su se i potpisivale knjige…”

S obzirom na šarolikost Profilove ponude (i domaća i strana knjiga, multimedija, papirnica, gift program), čini se da će upravo s Algoritmom natezati kupca. Neven Antičević ipak smatra da im poziciju vodećeg hrvatskog uvoznika knjiga nitko ne može oduzeti. “ Smisao našeg poslovanja bio je da postanemo hrvatski prozor u svijet, kroz naše knjižare mogli ste dobiti uvid u svjetsko izdavaštvo, pretežno anglosaksanskog govornog područja, ali Algoritam je internacionalna knjižara gdje su zastupljene i knjige na njemačkom, francuskom, tailianskom, španjolskom. ‘Profiliranje' inozemne knjižare dug je i skup proces s mnogim zamkama, koji ovisi i o tome kako i s čim se popunjavaju kvadrati knjižare”, profinjenom igrom riječi na Profilove velike zalogaje aludira Antičević.

Tamaris također uočava svoju komparativnu prednost, pokušavajući se etablirati kao knjižara za “zahtjevnijeg kupca”. “ Kupci u našoj knjižari malo manje naginju kuharicama i knjigama za ‘široku potrošnju', a malo više finoj književnosti, umjetnosti, dizajnu i knjigama koje u anglofonskim zemljama kvalificiraju kao “scholarly books” (knjige koje se uglavnom bave humanističkim znanostima i umjetnošću, ali nisu namijenjene samo stručnjacima i ‘fakultetskoj publici')”, tumači Mladen Marković.

Ipak, Tamaris smatra da tolika koncentracija velikih knjižara mora rezultirati posljedicama na tržištu. “P ropadanje manjih knjižara je, nažalost, surova realnost svugdje u svijetu, pa vjerujem da će se nešto slično događati i kod nas u većim gradovima. Naravno ima i onih manjih knjižara koje su s vremenom izgradile neki svoj prepoznatljivi imidž i stekle neki krug vjernih kupaca. Takove će vjerojatno opstati, isto kao i one koje se uspiju specijalizirati u nekom području u kojem mogu ponuditi bolju uslugu kupcu nego što to mogu veliki ‘mastodonti', kako ih nazivate. Također, knjižare koje nisu u samom centru grada, već su ‘lokalno' značajne (npr. Knjižara Mak na Trešnjevci), nisu toliko ugrožene otvaranjem velikih knjižara”, kaže Marković.

Maloj knjižari teško je ući u klinč s velikom. Zbog velikih narudžbi, velike se knjižare kod izdavača uspijevaju izboriti za bolje uvjete što u konačnici rezultira raznim popustima na neke naslove. Na taj su problem ukazali i izdavački pothvati Jutarnjeg i Večernjeg lista, koji su zbog astronomskih naklada svojih knjiga, uspijevali svoje knjige nuditi za svega nekoliko desetaka kuna.

“Naravno da knjiga koja se tiska u 1.500 primjeraka i ona koja se tiska u 150.000 primjeraka ne mogu imati istu cijenu”, kaže Antičević. “Iako je to svakom jasno, teško je to prihvatiti kada morate izvaditi novac iz novčanika. Uzmite samo primjer prijevoda na knjizi od 350 stranica. Vaš normalni nakladnik to plaća cca 60 kuna po stranici (svi porezi uključeni) i to vam dođe 21.000 kuna, što na 1.500 knjiga iznosi 14 kuna po knjizi. Na nakladi od 150.000 primjeraka, taj isti prijevod stoji samo 14 lipa po knjizi. Pa ako je tako, zašto taj naš mali izdavač ne tiska 150.000 primjeraka pa će i njemu biti isto tako povoljan odnos cijena. Zato što bi njega reklamna kampanja koštala barem milijun kuna koje on nema, kao ni pristup velikim bankama ili na 3000 prodajnih mjesta... Ista ta kampanja nakladnika novina košta deset puta manje. Tako on koristeći svoj monopolni položaj može prodavati bilo koji proizvod. Pad prodaje hrvatske knjige u poslijednjih nekoliko mjeseci veći je od pada pri uvođenju PDV-a. Boom hrvatske knjige i hrvatskog knjižarstva nestat će kao mjehur od sapunice ukoliko se ne uspostave odnosi pravične tržišne utakmice. A najveću dobit pri tome ubire tiskara u Španjolskoj. No to je još jedan pojavni oblik globalizacije u kojem zemlje s nerazvijenim zakonodavstvom tržišne utakmice žrtvuju cijele industrijske grane (u ovom slučaju prošlogodišnju zvijezdu - granu s najvećim rastom) zbog vlastite nesposobnosti da donesu one iste zakone kojima se razvijene zemlje služe da zaštite svoje gospodarstvo.”

“Cijene knjige određuju sami izdavači i na te cijene knjižare nikako ne mogu utjecati, pa tako ni Tamaris”, kaže Marković. “Mislim da akcija Jutarnjeg i Večernjeg lista nije pokazala koliko knjige zapravo mogu biti jeftine. To nisu realne cijene knjiga. Neke zemlje, npr. Njemačka, čak imaju i zakone koji knjižarama zabranjuju da knjige prodaju po cijeni manjoj od one koju je odredio izdavač. Cilj je tog zakona, naime, da zaštiti male knjižare od ‘nelojalne konkurencije' velikih. Ali bojim se da kod nas nisu knjige preskupe, već da mi nemamo novaca.”

Iako svi hvale pothvat da se pretežno lektirna literatura omogući svakom hrvatskom domu, u Algoritmu uočavaju i dva problema koje su nakladnicima knjiga nametnuli izdavači dnevnih novina. Antičević smatra da su novine počele nakladnike poimati kao konkurenciju pa sve manje recenziraju knjige, više se koncentrirajući na “nekonkurentne oblike kulture”. “ Koristeći monopolni status gotovo besplatne vlastite reklame (koje nama običnim nakladnicima naplaćuju po deseterostrukoj cijeni od proizvodne) zauzele su onaj medijski prostor koji pripada nakladnicima. Tako se izgubila njihova funkcija objektivnog promatrača. Dnevni listovi postali su ljuta konkurencija u borbi za 'kulturnu kunu' koje ionako u džepovima vjernih čitatelja ima malo. Ako kupci odvoje mjesečno stotinjak kuna za tri knjige u izdanju dnevnih listova, njihova lisnica nije više tako duboka da bi mogli dodati isto toliko ili više za jednu knjigu običnih nakladnika. Drugo, dnevni listovi istisli su kupce domaćih knjiga iz knjižara jakom reklamnom kapanjom koja je u očima prosječnog kupca promijenila svijest o ‘pravičnoj' cijeni knjige. Dok je još prije šest mjeseci knjiga jeftinija od 100 kuna bila smatrana relativno jeftinom, danas je sve skuplje od 50 kuna zastrašujuće skupo”, tvrdi Antičević.

Autori     Ivan Kralj
             Ivana Premelc