nasilje dalekog istoka

Kitanov redateljski prvijenac "Violent cop" ("Sono otoko, kyobo ni tsuki"), snimljen 1989., Mamina poprilična publika vidjela je na otvorenju festivala. Priča je to o nemoralnom detektivu Azumu, japanskoj inačici Prljavog Harrya.

Hladan, sirov i nasilan. Žrtve padaju pod udarcima njegovih šaka, ostaju pregažene ležati na cesti, jer Azumo naime ne koristi vatreno oružje. Provodeći uglavnom svoju pravdu bez obzira na sve, on dobacuje smiješak preko platna gledatelju i osvaja ga svojim šarmantnim humorom. Kitano u ovom filmu ne zaboravlja ubaciti i jakuze, narko-mafiju, izgubljene policajce početnike, ali samo da bi zabavio gledatelje, jer hladnokrvni policajac ima osmijeh, samo zaleđen. Iako ubija druge, ne štedeći ni vlastiti rod, on sam ne zaboravlja umrijeti u svom filmu, što postaje Kitanov mit.

Dan drugi. Vrućina ne ometa namjeru gledatelja, pretežno mlađeg naraštaja da pogleda "Sonatine", drugi Kitanov film, snimljen 1993. godine (špici filma prethodi zadnji kadar "Nasilnog policajca" koji na zahtjev publike ponovno ubija na platnu).

A "Sonatine"... To je prava pravcata "gangsterska" priča, ali na japansko-Kitanov način. Priča o yakuzama (profesionalnim japanskim ubojicama), smiješnim likovima u odijelima i šarenim košuljama, natovarenim oružjem, zaluđenim pucnjavom. Glavna uloga pripada naravno Kitanu koji svoje najdublje misli razvija u liku yakuze Murakawe. "Either way, you are going to die" samo je dio yakuza spike praćene kišom metaka iza koje ostaju krvavi tragovi. I nitko ne umire prebrzo, bar ne u Kitanovoj "Sonatini", sagi o sukobljenim klanovima Anan i Murakawa, zaigranim ubojicama i jednoj nedovršenoj ljubavnoj priči. Prepun romantike, ovaj je japanski uradak puno više od samog puškaranja, on je igra zaigranih i izgubljenih, otupljenih i zaluđenih, koji se traže u simbolima igre, lutkama i oružju. Kitano ne opterećuje film dijalogom, on simulira podražaje igrajući se svjetlom i sjenom, ne zaboravljajući na svu ljepotu kiše i Mjeseca, i da... Prave dječje igre. Ljudi postaju lutke, yakuze postaju gejše i plešu pod punim Mjesecom. Iako nalikuje gangsterskom trileru, "Sonatine" je više studija neugodnosti koje nosi sredovječan život, s laganim nagovještajem Kitanova nihilizma, ponajviše prisutnog u njegovom remek-djelu "Hana-bi".

Dan treći. Festival japanskog filma ide dalje, dotičući se pravog remek-djela, najviše hvaljenog Kitanovog filma. "Hana-bi" (Vatromet) iz 1997. godine.

Ponovno uhvaćen u svojoj vrlo poznatoj ulozi policajca, ovoga puta sa činom inspektora, imenom Nishi, Kitano stvara pravu ljudsku dramu. Saznavši da mu je voljena žena neizlječivo bolesna, a partner Horibe prorešetan, te završio u kolicima, Nishi hvata svaki trenutak kako bi bio uz njih. Svjestan bolne istine o okrutnosti životnih sudbina, nastoji obavljati svoj inspektorski posao, ganjajući i nemilosrdno ubijajući sve sukobljene sa zakonom. "Hana-bi" sadrži i autobiografske elemente, utjelovljene u Nishijevom partneru Horibi, koji nakon nepokretnosti okreće novu životnu stranicu i ispunjava je slikanjem. Sve su slike prikazane u filmu uratci samog Kitana, koji se i u stvarnom životu okreće slikarstvu nakon prometne nezgode. Nishijevo bezizražajno lice ne odražava izmjenu trenutaka meditativne hladnoće i kinetičkog bijesa, ono ne očitava svu pokvarenost i korumpiranost japanskog društva utjelovljenog u smiješnim likovima yakuza. Ali ono pokazuje da mu je stalo nastaviti sa životom po svaku cijenu, biti uz ženu i prijatelja, ubijati druge jer to mu je posao. I taj neizostavni element scene uz more koji ubacuje u svaki svoj film, pa i u "Hana-bi", odaje sve Kitanove likove, otkriva njihove najdublje strahove, priziva njihova sjećanja. Zasluženo nagrađivan i hvaljen film, prikazuje još jedan talent šarmantnog redatelja, da usprkos životnoj drami osmijehom pobjeđuje.

 

TKO JE KITANO TAKESHI?

 

Kitano Takeshi, redatelj iz Zemlje izlazećeg Sunca, i njegov alter ego Beat Takeshi, glumački čudotvorac, glavni su protagonisti Festivala japanskih filmova koji se od 6. do 11. srpnja odvija u prostorijama multimedijalnog instituta Mama. Od ukupno šest filmova u programu, tri potpisuje Kitano, kao redatelj i glumac, dok svoje glumačke sposobnosti pokazuje u još jednom filmu koji nije režirao.

Za filmoljupce, sladokusce i sve druge manje više znatiželjne, g. Kitano (prezime) Takeshi (ime) rođen je u Tokyu 1947., pokušao kao inženjer, ali bezuspješno, nastavio kao komičar, silom prilika preuzeo redateljsku palicu te paralelno gradio karijeru glumca i showmana. Komedijom je opčinjen još od trenutka kad je, radeći kao liftboy u noćnom klubu, iskoristio priliku i skočio na pozornicu, da bi zatim sa svojim prijateljem oformio The Two Beat, komični duo koji kasnih 70-tih osvaja i japansku televiziju. Otad pa nadalje, show business zna samo za Beat Takeshija.