Tu ste: Home // Književnost // Kritika // Iznenada u dubini šume: Bajka za djecu i odrasle

Iznenada u dubini šume: Bajka za djecu i odrasle

Amos Oz: „Iznenada u dubini šume“
Izdavač: Fraktura, Zaprešić, 2011.

Ocjena: 1 vote, average: 5.00 out of 51 vote, average: 5.00 out of 51 vote, average: 5.00 out of 51 vote, average: 5.00 out of 51 vote, average: 5.00 out of 5

Svaka dobra bajka ujedno je i alegorija. Prvenstveno namijenjena dječjem uzrastu, u svojoj doslovnosti bajka djetetu upućuje poučnu poruku, uči ga određenim stvarima, upozorava na stanovite opasnosti, ukazuje na neke štetne pojave. Pritom, čitana u alegorijskom ključu, bajka postaje zanimljiva i odraslima, jer iza poučnosti namijenjene mlađem čitalačkom uzrastu često sadrži i slojeve upisane u podtekst  priče. Takav je slučaj i s bajkom „Iznenada u dubini šume“ uglednoga izraelskog pisca Amosa Oza (rođ. 1939.).

Priča Ozove bajke vrlo je jednostavna: negdje na kraju svijeta postoji selo, tužno i sivo, jer je ispražnjeno od esencije koja selo čini selom. Naime, to je selo u kojem nema niti jedne životinje, selo bez cvrkuta ptica, bez mukanja krava, bez ovčjeg blejanja, bez laveža pasa, bez pijetlova kukurijeka i puranova ćurlika. Legenda kaže da je sve životinje iz sela odveo planinski zao duh Nehi koji svake noći kruži selom, utjerujući ljudima strah u kosti. Ne želeći se pomiriti s odrastanjem bez da ikad vide i čuju životinje, djevojčica Maja i dječak Mati odlaze u mračnu šumu koja okružuje selo, pronaći životinje i duha Nehija.

Iz knjige:
Nimi je bio rastreseno dijete, gotovo uvijek prehlađeno. Pored toga, imao je velik razmak između stršećih prednjih zuba. Taj su zjap djeca znala nazivati odlagalištem za otpad. Svako je jutro Nimi dolazio u razred, prepričavajući svoj novi san, i svako su mu jutro govorili, prestani, dosadio si nam, zatvori više tu svoju rupu za smeće. Kada nije prestajao, zadirkivali bi ga.

Bullying na selu

Ono što u šumi otkrivaju njima osobno otkriva puno o životu, o odnosima među ljudima te strahovima i nesigurnostima kao važnim čimbenicima kod međuljudske komunikacije, ali spoznavaju i poriv za pripadanjem i prihvaćanjem u društvu kao imperativ socijalne interakcije i samoostvarenja. Kroz priču o dječaku koji je zbog svoje različitosti bio odbačen od vršnjaka, zbog čega je otišao živjeti u šumu gdje se sprijateljio sa životinjama i naučio njihov jezik, a kao osvetu društvu, koje ga je odbacilo, iz sela je odveo sva stvorenja osim ljudi, Amos Oz pripovijeda o bullyingu, odnosno mladenačkom nasilju i zlostavljanju kao zastrašujućoj pojavi među djecom, ali upozorava i na bešćutnost odnosa ljudskih bića prema životinjama, koje su primorane na život podređen služenju čovjeku, bez prava na slobodu, a često u uvjetima neprilagođenima njihovoj stvarnoj prirodi. Pišući o viktimiziranosti uslijed različitosti Oz govori i o nedostatku empatije i nespremnosti da se tuđi položaj sagleda izvan fokusa vlastite samodostatnosti. Također, autor upozorava na pogubnost izopćenja, na prisilnu samoću kao težak udarac svakoj individualnosti koja, ako se uspije realizirati u kreativnosti, ima nade za opstanak, u protivnom je lišena izgleda. Također, Amos Oz piše i o čovjekovoj navici da se ne raduje onome što ima, već da se veseli zbog onoga što drugome nedostaje. No on upozorava i na pogubnost osvete i na nužnost suzdržavanja od kažnjavanja drugih kao odmazde za vlastitu nesreću.

U svojoj bajci Amos Oz neprikriveno osuđuje nepravdu i pred djecu postavlja brojna pitanja, od kojih su najzanimljivija primjerice: je li moguće zabavljati se bez da se drugoga ponizi i je li moguće šaliti se a da to ne bude na tuđi račun, upozoravajući pritom na traumatične, trajne i vrlo bolne posljedice naizgled bezopasnih i nevinih dječjih šala. U prostoru djetinjstva Oz prepoznaje poligon za svakovrsne traume i strahove koje će ozbiljan trag ostaviti na cjelokupan život zlostavljanog djeteta, jer se ono naposljetku pretvara ili u odraslog zlostavljača ili u nesigurnu osobu koja kroz život brodi bez samopouzdanja, i u položaju vječne podložnosti. Također, posredstvom svoje bajke, Amos Oz uči mlade čitatelje odvažnosti da krenu vlastitim putem, potiče ih da se suprotstave zadanostima i ograničenjima, da nastoje samostalno spoznavati stvari i usude se mijenjati ih, onkraj nametnutih zabrana i ograda.

Alegorija za odrasle

Uz očitu brojnost pouka upućenih dječjem čitalačkom uzrastu, bajka „Iznenada u dubini šume“, čitana u alegorijskom ključu, sadrži i podtekst namijenjen odrasloj publici, jer iza priče o selu bez ijedne životinje Amos Oz zapravo metaforički pripovijeda o holokaustu. Ozovu bajku naime moguće je iščitati i kao alegorijsku priču o bystanderima, o ljudima koji su zatvarali oči pred zločinima praveći se da ne vide kako im, jedan po jedan, susjedi svakodnevno nestaju, o ljudima koji su  ravnodušno okretali glavu, uporni u samoobmani te aktivno odbijajući suosjećati, očiju širom zatvorenih lagodno se leškareći, začahureni u nevinost vlastitih navodnih neznanja.

Amos Oz vrlo dojmljivo gradi priču i sugestivno oblikuje mračnu i prijeteću atmosferu nesigurnosti i tajnovitosti, a povremene sentimentalnosti i, kod žanra bajke uobičajene, pomalo kičaste opise krajolika on neutralizira humorom i blagom ironijom. Otvorenim krajem, koji apostrofira određene zapreke koje još čekaju mlađahne junake na putu njihova osamostaljivanja i osobne izgradnje, Oz izbjegava robovanje žanrovskim konvencijama, na tragu čega je i karakterizacijska inverzija (hrabra djevojčica i plašljiv dječak), ali i izgledna mogućnost svršetka koji nužno ne mora biti sretan, i kod kojega Dobro na kraju, nažalost, možda i neće pobijediti.

Ukratko, i kad piše za djecu, Amos Oz uspijeva stvoriti višeslojno djelo, djelo koje se lako čita, ali teško zaboravlja, u kojemu je imaginarni svijet zrcalnim odrazom onog stvarnog, što njegovu bajku čini zanimljivom i odrasloj publici za koju je pripremio iznenađenje u obliku alegorije skrivene u podtekstu priče.



Komentiraj

*


Copyright © 2012 Kupus.net. All rights reserved.
Designed by Theme Junkie. Powered by WordPress.