Indijska parabola o slijepcima koji ne prepoznaju slona u predstavi "Pasijans" prenesena je motivirano, uvjerljivo, upečatljivo... Hrvatsko-slovenska koprodukcija natprosječna je priča o relativnosti pojedinačne spoznaje i osamljenosti.

Odjavna rola "Karaule", desetog filma Rajka Grlića, može poslužiti kao zgodna ilustracija da je komunistička Jugoslavija ipak vjerovala u Uskrs. Evo je, nu, diže se koprodukcijski. Koje su i kakve implikacije ovog "pravog srastanja", analizira Boris Rašeta.

U zagrebačkoj Zona galeriji traje izložba naslovljena "Živa ogledala". "Složenost individualnog identiteta Božica Matasić vizualno postavlja hladnim grafizmom svog otiska prsta koji se prožima (kao i u životu) s njoj bliskim ljudima", kaže se u predgovoru izložbe. Jedinstveni otisak individue sveden na ikonički znak može se pogledati do 28. travnja. Autorica je trenutačno na doktorskom studiju kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.

... revije? Modeli koji će nositi novu modnu kolekciju hrvatskog dizajnera Silvija Vujičića, u stvarnom su životu njemački porno glumci. Konačno modna revija na kojoj se nitko neće pitati jesu li manekeni homoseksualci! Kupus.net predstavlja queer fuckere.

"Evanđelje po Judi" uzbudilo je oko Uskrsa cijeli kršćanski svijet. Pronađene skripte i snimljeni dokumentarac, koji je imenom producenta National Geographica dao nezanemariv prilog vjerodostojnosti dokumenta, bacaju posve novo svjetlo na ulogu Jude; "izdaju" mu je navodno naredio sam Isus. Javnosti je, međutim, bilo nepoznato da je uvid u spise i dokumentaciju za cijelo vrijeme pripreme dokumentarca imao i jedan naš sunarodnjak. Upravo je rođeni Zagrepčanin Gordan Ključec napravio storyboard za film National Geographica. Kupus.net donosi razmišljanja ovog talentiranog ilustratora, a da biste stekli dojam kako je Ključec zapravo zamislio film "Evanđelje po Judi", ekskluzivno donosimo i dijelove njegova storyboarda koji je još do jučer bio strogo čuvana svjetska tajna.

Festival Queer Zagreb otvoren je u Tvornici predstavom "Swan Lake, 4 Acts" njemačkoga koreografa Raimunda Hoghea. Prepuno gledalište nakon pauze se djelomično razrijedilo, zbog specifično hermetičnog jezika kojim je petero izvođača prezentiralo priču o tjelesnosti i suočavanju s vlastitom deformiranosti na putu k ljepoti. Hogheova grbava leđa u nastavku festivala nasljeđuje još jedna priča na rubu invalidnosti - provokativni japanski likovni umjetnik Tadasu Takamine u Teatru ITD izvodi "Kimura-san", stavljajući u prvi plan svoga nepokretnog prijatelja kojeg medicinski, ali i seksualno njeguje.