Zahvaljujući rojektu "Küba - putovanje uzvodno" (nastao pod imenom Francesce Von Habsburg), istanbulski polusvijet zarobljen u televizorima tegljačem napušta svoj prigradski slam i putuje prema austrijskoj prijestolnici.

Jednoga crnog dana nestao je Jasminin crveni flomaster za CD-e. Zvati 92? Prijaviti krađu? Tko bi mogao biti toliki drznik? Hoće li poslati psa u šinteraj? Hoće li klince poslati u dječji dom? Pravo je čudo do kojih je sve otkrića tog dana došla. Ma sigurno je i Tesla nekoć imao crveni flomaster.

"Stardust" naziv je izložbe Ivice Puke Jakšića koja se u splitskoj Galeriji Ghetto može pogledati do 23. lipnja. Autor je zvijezdama okitio likove od Tita do Isusa, te kroz sve proveo humor na koji su navikli svi koji poznaju njegov rad u Multimedijalnoj umjetničkoj skupini za mentalnu higijenu, fizikalnu terapiju i brzu prehranu "Šušur" Bol.

Filmovima jugoslavenske kinematografije od kojih bi mnogi netragom nestali u "bespućima povijesne zbiljnosti", da ih Oberhausenova vrijedna ruka nije sačuvala, divila se u MM centru naša raspisana Nataša.

Kupus.net je izdašno
financiran od strane Ministarstva kulture RH

Kupus.net je dobitnik
Plakete RIWS Akademije
OSUP-a za 2006. godinu

U organizatora velikih i važnih događanja postala je moda novinarske akreditacije dijeliti po ključu "zasluga". Jesi li najavio događanje samo usputnom rečenicom ili osigurao golemu medijsku prisutnost koju marketinški stručnjaci mjere neizbrojivim i nikad uloženim novcem, jesi li i kako si pisao o njihovim prijašnjim događanjima... Sve to postaje kriterij po kojem strogi Netko odlučuje npr. ima li na jarunskom otoku Trešnjevka mjesta za još jednu novinarsku osobu koja nije platila kartu. Novinari tako postaju produžena ruka marketinškog stroja, a medij bi valjda trebao ćutjeti koliko je jeftino, za cijenu neke jebene ulaznice, prodao svoje dostojanstvo. E pa, organizator Tvornica odlučio je da Kupus nije zavrijedio da se njegovu novinaru odobri akreditacija za koncert Gotan Projecta. Mislili su valjda da nemamo pišljivih 200 kuna da svom novinaru osiguramo ulaznicu. Naravno da smo pljunuli taj novac i svejedno, gle, ostali nepristrani. Mi naime, za razliku od organizatora, ne procjenjujemo nečiju kvalitetu na razini emocije uvrijeđene princeze.

Umjesto predvidljivog glamura obljetničkog, dvadesetog izdanja Eurokaza, on se okreće teatru intime. Osim definiranja okvirne okosnice, umjetnička voditeljica Gordana Vnuk najavila je i transformaciju ovog etabliranog uvozničara inovativnog teatra u relevantnog međunarodnog koproducenta. Osim bečkog Burgtheatra koji 27. lipnja festival otvara "Babilonom" Nicolasa Stemanna, te Brezovčeva "Timona Atenjanina" i plesno-nogometne "Maracane" Deborah Colker (koji festival zatvaraju 3. srpnja), pažnja zagrebačke publike tako će, sasvim sigurno, biti usmjerena baš na premijere triju predstava koje je koproducirao obljetnički Eurokaz: "Grmače" Nicka Uppera, "Viva Verdi" Bojana Jablanovca i "Korcsula" Bele Pintera. Tu je i kazališno "popravljena" "Sramota" Saše Božića.