"I neka mi još pričaju da smo živjeli u mraku", zapisao je u knjigu dojmova izložbe "Drugarica a la mode" 77-godišnji posjetitelj. Izložba Tončija Vladislavića preselila je u London. Propustili ste? Nataša Bodrožić nije.

Jednoga crnog dana nestao je Jasminin crveni flomaster za CD-e. Zvati 92? Prijaviti krađu? Tko bi mogao biti toliki drznik? Hoće li poslati psa u šinteraj? Hoće li klince poslati u dječji dom? Pravo je čudo do kojih je sve otkrića tog dana došla. Ma sigurno je i Tesla nekoć imao crveni flomaster.

Tina Gverović dobitnica je nagrade Radoslav Putar za 2006. godinu. Nagrađeni rad "Na prvi pogled" svojevrsni je ambijent koji čini niz crteža i slika, simulirajući muzejske, obrazovne i putopisne karakteristike, spojene u jednu cjelinu.

Poruka je dakako upućena balonima zabilježenim na fotografijama iz prošlogodišnjih galerija. Osim balona, što još ove godine donosi jedan od najboljih glazbenih festivala u ovom dijelu svijeta, novosadski Exit?

Kupus.net je izdašno
financiran od strane Ministarstva kulture RH

Kupus.net je dobitnik
Plakete RIWS Akademije
OSUP-a za 2006. godinu

Izvedbom predstave "Skakavci" Zagrebačkog kazališta mladih, po tekstu Biljane Srbljanović, a u režiji Janusza Kice, novosadska je publika u četvrtak svjedočila konačnom povratku neke hrvatske predstave. Naših predstava, naime, u natjecateljskom dijelu festivala Sterijino pozorje nije bilo punih šesnaest godina. Selektor Ivan Medenica o ZKM-ovoj je predstavi rekao: "Predstava se odlikuje nešto radikalnijim scenskim rješenjima od beogradske i drugačijim stilom glume. Iz ansambla ove predstave trebalo bi, i iz simboličkih razloga, izdvojiti doajena hrvatske glume, Peru Kvrgića, koji je ujedno i prvi dobitnik glumačke nagrade na Sterijinom pozorju u povijesti festivala.“

Četirima kraćim koreografijama britanske skupine George Piper Dances u HNK-u je otvoren 23. Tjedan suvremenog plesa. "On Classicism", "Satie Stud", "Aeroplane" i svojevrsna osobna iskaznica dua Michaela Nunna i Williama Trevitta "Torsion" (premijerno izvedena još prije četiri godine u Londonu) izmamili su od zagrebačke publike prilično buran i dugotrajan pljesak. Toliko se publici u HNK svidjelo da je odlučila večer i nastaviti u istoj zgradi - služio se, naime, Majetićev domjenak - pa dvije koreografije Antonyja Rizzija, izvedene poslije u višestruko manjem Teatru ITD, nisu mogle ni do pola napuniti gledalište. Pomalo prerazvučeni jezik i silovanje forme ionako bi se većini HNK-ovih pljeskača vjerojatno učinili odbojnima.