- Kupus.net - http://www.kupus.net -

Mike Leigh – čovjek koji je previše znao

Posted By Mica Perić On 19.1.2011. @ 00:25 In Film | No Comments

Bog kuhinjskog sudopera, filmski britanski socijalni radnik, zvijezda padalica u tanjur na kojem miriši grah iz konzerve. Mike Leigh je britanski redatelj i scenarist, čovjek čiji filmovi sadrže baš onu dozu realnosti i šake u facu kakve se često bojimo susresti. Kome je do šake u facu, do opipljive realnosti vlažnih požutjelih tapeta radničkog sobička kad, budimo realni, možemo gledati krasne prizore Istanbula gdje se parovi drže za ruke čak i kad su posvađani?

Ako se usprkos krajnjoj „privlačnosti“ Bospora i Dardanela odlučimo za ono pravo, iskonsko životno iskustvo, pa nazovimo to i šakom u lice, nećemo pogriješiti. Fascinantna je činjenica da stari lisac Leigh nema unaprijed napisan scenarij za svoje sjajne filmove, nego ih tek uz pomoć glumačke improvizacije razvija iz bazične priče. Stoga često surađuje s istim glumcima, svojom kućnom ekipom, oduševljenom istinskom glumačkom provalom emocija, koja se doduše događa u smogovitom mračnom Londonu, ne u onom iz krezube viktorijanske Engleske, već ovom sadašnjem, tekućem, recentnom.

Bog kuhinjskog sudopera pred objektiv kamere ne stavlja platinaste jeanharlowske siluete niti jamesbondijanske frajere oštre brade. Njegovi su junaci često odebaljali činovnici koje ni mater ne voli, njegove su dame blijede, upale i bez ruža na usnama. Nema kod Leigha glamura i satena, on predstavlja onakvu Englesku kakva živi van star sistema. Kad bi snimao film o engleskoj kraljici, on bi ju smjestio u ljetnu kućicu napuklog kišnog krova. Pred oči nam donosi život kakav jest, bez patetičnog uljepšavanja. No počesto i život s humorističnom notom umotanom u socijalni ili političko društveni komentar.
*

Bara spaja nespojivo

Sad kad smo ogolili britanskog barda i kad smo svjesni oporosti koju nam stvarnosno baca u lice poput pohabane rukavice, možemo dalje o razlikama američkog i britanskog TV i filmskog sistema. Dok nam se Ameri predstavljaju sa svim zubima, poblajhani i uvijek uredno nalakirani, te se britanske tetke uvijek nekako doimaju potrošeno i staromodno, no beskrajno lukavije i nama bliskije. Američke su policajke one širokog osmijeha i redovito ih tumače bivše missice s trokaratnom zubnom krunom, a britanske su pajkanice nelijepe, tankih ustiju i proreda među zubima. Hellen Mirren je pojam britanskog seksipila, no dotična je oskarovka ipak nemjerljiva u kanonima ljepote s jednom posrnulom predsjedničkom ljubavnicom inicijala M.M.

Ruth Sheen i Jim Broadbent

I to je ta vjekovna razlika, blještavilo i naivnost s jedne strane Bare, običnost i promućurnost pak s druge. Jezik je isti, no britanski je uvijeniji, teži za razumjeti, rustikalniji i bogatiji.

Bog je kuhinjskog sudopera Mike Leigh osvajao velike flmske nagrade. Osim najveće, Oscara, američkog monopolističkog ćelavca za kojeg je nominiran nekoliko puta, što u kategoriji režije, što scenarija. Osvojio je cannesku palmu 1996. za film „Tajne i laži“ u kojem sjajna Brenda Blethyn tumači posrnulu tegobnu majku koja pronađe davno izgubljenu kćer koja je, gle li majčinog iznenađenja, crnkinja. Dotična je za vrsnu ulogu nominirana za Oscara, no istog nije dobila možda zbog tankih ustiju, tko to zna što se u Hollywoodu nosilo te godine. Te godine nauštrb Brende i također sjajne Emily Watson (još jedne Britanke, uloga mentalno zaostale djevojke u „Lomeći valove“) slavila je ipak ne platinasta no žena narodskog američkog osmijeha Frances McDormand.

U novom je mileniju veliki uspjeh Leigh ostvario društveno angažiranom dramom „Vera Drake“, nagrađenom Zlatnim lavom u Veneciji. Kostimirana drama smještena u pedesete godine 20. stoljeća ispričala je priču o požrtvovnoj babici koja vrši pobačaje, tada ilegalne u Britaniji. I Staunton je osvojila nominaciju za najbolju žensku ulogu, no Oscara je dobila opet Amerikanka širokog smajla, Hillary Swank.

Mike Leigh

Ipak za najveće dosege staroga Leigha smatraju se dva naslova koja su se krasila nagradama, ali ne tako velikima kao prethodna dva. Prvi je film iz 1988. „Velika nadanja“ o, između ostalog, svoj tegobnoj teškoći starosti, tog nimalo lakog postojanja koje nas sve čeka. S primjesama slatkog britanskog humora taj film ne umara iako govori o brojnim obiteljskim anomalijama i depresijama, a dobitnik je nagrade FIPRESCI na jednoj davnoj filmskoj Veneciji.

Drugi iz dvolista najžešćih Leighovih radova jest kultni film „Razgolićeni“, briljantna filozofija o svijetu kakav živimo ili smo živjeli kroz oči jednog propalice u kojem je ostalo malo ljubavi za taj isti svijet. On je hodajuća tiking bomba spremna nagristi i posljednju ideju normalnosti. Film je u Cannesu osvojio nagrade za najbolju režiju i glavnog glumca (David Thewlis).
*

Tanka usta nad sudoperom

No vratimo se kuhinjskom sudoperu. Eno ga ponosno stoji dopunjen nagnjilom spužvicom i ostacima mesne štruce na napuklim tanjurima ružnog dezena… Žena u lošem braku, s devijantnom djecom, mogućim neonacistima, s mužem kojeg čeka operacija na prostati. Žena prije svega s tankim Otočkim ustima, stoji na dovratku tipične engleske kućice u nizu, gleda u sudoper i razmišlja kako nagnjilom spužvicom skinuti ostatke štruce s tanjura.

Zvuči kao sjajna premisa iz koje bi Leigh stvorio djelo vrijedno Zlatnog medvjeda koji pak još nije primio. Oscara ne bu osvojil, kak bi rekla braća Zagorci, ne bu ipak, previše je Mike težak, stvaran, previše je jedan od nas. PTSP, odbjegli premijer, minimalac i nedostatak ljubavi. Hrvatska svakodnevica se savršeno uklapa u Leighov koncept filma za malog čovjeka. Ono u stilu i nisam tak jadan kao junak iz filma. Nisi brate, ali skoro da i jesi.

Novi film Mike Leigha jest naslov „Još jedna godina“ („Another Year“), film koji progovara o vječnim ljudskim temama, ljubavi i sreći, nedostatku ljubavi i osami. Gluma Lesley Manville (inače nominirana za Europsku filmsku nagradu) je nešto od čeg nas prolaze srsi. Njezina sredovječna očajnica je jedna od onih koje na trenutak poželite izgrliti, a već u drugom je ispljuskati po licu. Tako se pak prema njoj i ponaša centralni bračni par filma, njezini prijatelji, uredni dosadni bračni par sa stažom, okupiran ljubavlju prema tridesetogodišnjem sinu. Ako želite vidjeti jedan iskren film o ljudskim odnosima, pun topline ali, budimo realni, i hladnoće koja ledi, izaberite „Još jednu godinu“. Film sjajnog casta (Jim Broadbent, Ruth Sheen, Lesley Manville, Imelda Staunton), u kojem ćete kuhinjski sudoper s gnjilom spužvicom zamijetiti ukoliko dobro otvorite oči. Ma ipak i puno prije. Kuhinjski sudoper, to je pak život, poručuje Mike Leigh, čovjek koji je previše znao. O životu naime…


Article printed from Kupus.net: http://www.kupus.net

URL to article: http://www.kupus.net/mike-leigh-%e2%80%93-covjek-koji-je-previse-znao/

Copyright © 2013 Kupus.net. All rights reserved.