- Kupus.net - http://www.kupus.net -

Leda: Lektirni pogled na Krležu

Posted By Miroslav Zec On 16.1.2011. @ 23:28 In Kritika | No Comments

Gavella: „Leda“
osvrt na izvedbu 15.1.2011. u DK Gavella

Ocjena: 1 vote, average: 2.00 out of 51 vote, average: 2.00 out of 51 vote, average: 2.00 out of 51 vote, average: 2.00 out of 51 vote, average: 2.00 out of 5

U današnje vrijeme zagrebačka se kazališta ne hvataju baš prečesto u koštac s Krležinim tekstovima, izvede se tek tu i tamo pokoje „Kraljevo“ ili „Balade Petrice Kerempuha“, onda kad neko kazalište osjeti potrebu obrađivanja opusa koji ima centralno mjesto u hrvatskoj pisanoj riječi 20. stoljeća. Uprizorenje jedne od drama glembajevskog ciklusa i to izvan Drame Hrvatskog narodnog kazališta trebalo bi stoga biti od najvišeg kazališnog značaja.

Ozren Grabarić u krilu Jelene Miholjević

No da će umjesto toga gledatelja u DK Gavella dočekati posve lektirni pristup Krleži, jasno je i prije nego glumci iziđu na pozornicu. Suviškom secesijskog i bidermajerskog namještaja redatelj Boris Svrtan odlučio je zaštititi dame i gospodu gledatelje od svake (potencijalno neugodne) mogućnosti da se tekst može odnositi i na bilo koga izvan vremena u kojem je pisan. Prevelikim se čini propust da se pronađe makar jedna ravan na kojoj bi se, uistinu svevremenski i višeslojni tekst „Lede“ kontekstualizirao, odnosno približio vremenu kojem su itekako bliski moralna nepostojanost te suštinska disfunkcionalnost bračnih odnosa, skrivena ispod građanske fasade.

Anakrono uprizorenje

Bilo bi nadasve zanimljivo vidjeti i kako bi ovom dubinski emancipatorskom tekstu pristupila recimo redateljica ili redatelj s izraženijim senzibilitetom za feminističku problematiku. To se nažalost nije dogodilo. Umjesto prilike da dobije suvremeno ili bezvremeno uprizorenje, Gavella je producirala nešto što se i na prvi i svaki idući pogled, čini jednostavno anakrono… Scenografski, kostimografski, jezično te uopće na svaki način daleko ovom vremenu.

Nadalje, kao što u majstorskoj režiji tišina često govori više od stotinu riječi, tako čini se (naročito u hrvatskom kazalištu) vrijedi pravilo da su redateljska predanost i inspiracija često obrnuto proporcionalni glasnoći glume. Svrtanova „Leda“ svakako pati od viška decibela. Donekle je pohvalno doduše da je gledatelj na vrijeme upozoren rafalom petardi kojim komad i započinje. Spektar emocionalne ekspresije Krležinih likova sveden je najčešće na podizanje glasa, ili, jednostavnije rečeno, identičan je onome likova s dna tranzicijske kace, iz redateljevih hvaljenih „Metastaza“, oduzmemo li im tek psovke.

Hrvatsko narodno kazivalište

Krleža kao propuštena prilika

Shodno svemu navedenom, predstava je lišena i smjelijeg scenografskog rješenja, a jedini pokušaj da se ugradi ikakav autorski pečat čini ponavljajući motiv okvira za slike. Za pozornicu na kojoj smo prije koju sezonu mogli vidjeti kako je moguće suvremeno uprizoriti i Shakespeareov „San Ivanjske noći“, ovakav Krleža doima se kao propuštena prilika, izgledom upravo frapantno nalik dramskim proizvodima zagrebačkog HNK.

Ulogu Melite odigrala je Bojana Gregorić Vejzović, čijem zvjezdanom potencijalu predstava može uvelike zahvaliti na suvišku pozornosti medija, doduše više zainteresiranih za pitanje tko je sve i u kakvoj toaleti pohodio premijernu izvedbu, nego ičemu što ima veze umjetničkim odlikama djela. No Gregorić, za koju smo doznali i da se brzo nakon poroda dovela u formu, odradila je odličnu ulogu. Glumački najjači adut ipak je bez sumnje Ozren Grabarić, čije je plastično i zabavno uprizorenje prijetvornog intelektualca, viteza Olivera Urbana, glumačka osovina koja pokreće zbivanja na sceni. Ostale uloge tumače Janko Rakoš, Franjo Dijak, Jelena Miholjević, Mirela Videk, Damjan Sabolić Novaković te Marko Gudelj. Scenografiju potpisuje Miljenko Sekulić.


Article printed from Kupus.net: http://www.kupus.net

URL to article: http://www.kupus.net/leda-lektirni-pogled-na-krlezu/

Copyright © 2013 Kupus.net. All rights reserved.