Na pitanje “Kakav tjednik kao ključne teme donosi šverc nafte; skrivanje i financiranje ratnih zločinaca te politički profil predsjednika države u širem smislu riječi?”, samo u Lijepoj Našoj možete dobiti odgovor: elitni kulturni tjednik. Hrvatsko slovo, a o njemu je riječ, te je teme, naime, objavljivalo zadnjih par mjeseci; naslovi o krijumčarenju nafte i skrivanju srpskih ratnih zločinaca doslovce su vrištali na udarnim mjestima naslovnih strana!

Na pitanje kakve veze mora imati tjednik za kulturu s kulturom samom, samo u Hrvatskoj možete dobiti odgovor: ne mora imati nikakve veze. Odnosno: ne mora imati ama baš nikakve veze!

A na treće pitanje - i time s pitanjima završavamo - može li taj i takav tjednik dobivati golemu državnu donaciju, unatoč diletantskoj razini tablodinih tema kojima se bavi (čak i po kriterijima koji važe u svijetu tabloida), i to od Ministarstva kulture, odgovor - logično, znate već, u Hrvatskoj i vjerojatno samo u Hrvatskoj - glasi: može. Taj i takav tjednik može dobivati državnu donaciju! Premda čak i u pravim krvoločnim privatnim engleskim tabloidima, u kojima ne rade novinari nego barakude, tekstovi koji se objavljuju moraju nalikovati bar na privid istine, ako već nisu istina sama. Hrvatsko slovo nalikovalo je međutim na loš satirički uradak iako - avaj! - satira nije bila ni na kraj pameti njegovim urednicima.

Tako je i bilo do prošlog tjedna. Pod dirigentskom palicom Domagoja Margetića tjednik Hrvatsko slovo pobrinuo se da predsjednika Mesića raskrinka kao organizatora “pacovskih kanala” kroz koje su pobjegli Radovan Karadžić i Ratko Mladić, a sredstva za taj veličanstveni poduhvat Mesić je, tvrdilo je Hrvatsko slovo, pribavio kontrolom nad tokovima naftnog šverca. Predma je teza stupidna, anketni uzorak čitatelja ovoga lista zacijelo bi iskazao slaganje s njom. Kao što bi se složio i s tvrdnjama da Mesić pomaže bijeg Karadžića i Mladića.

Čudna je stvar kako ni predsjednik-šaljivdžija (šereta, vicmaher ili kako ga sve već ne zovu) u svom predmetu nije iskazao inače poslovični smisao za humor. Stipe Mesić za splitski je Feral izjavio kako ne može shvatiti da Ministarstvo kulture financira jedan takav list. Mesićeva je izjava shvatljiva - jer je uopće neshvatljivo kako bilo koja državna ustanova može pomagati list koji svojom razinom ne bi zasluživao biti niti smotrom regionalnog humora - ali je čine ozbiljno upitnom dvije činjenice. Prva, da je predsjednik Mesić reagirao na Hrvatsko slovo tek onda kada je sam bio napadnut (divljački, primitivno, gotovo satirički), ali ipak - to je bila osobna reakcija; i druga nezgodna činjenica leži u činjenici da bi Predsjednik ipak morao odvagnuti dvije vrijednosti. Treba li u državi štititi pravo da se govori slobodno - pa čak i gluposti - ili će institucija Predsjednika odvagivati što je laž, a što istina. Po našem mišljenju, liberalni Predsjednik bi pravo na slobodu govora - dakle - i govorenja gluposti, laži i falsifikata - stavio iznad zaštite vlastite osobe. On bi se uzdao u pravosuđe (u sučaju kleveta ili uvreda) te u moć javnog mnijenja (u slučaju financiranja Hrvatskog slova, te vjerodostojnosti teza koje ono iznosi). Predsjednik Republike ne bi se smio založiti za zabranu financiranja tog lista, ma kako on pisao o njemu - uz okolnost, da i Predsjednik ima pravo reći da je taj tjednik - smeće; prenosilac lažnih vijesti, revolverblatt, medijski izraz radikalne neoustaške desnice ili štogod već. Jer, svi takvi iskazi upućuju napadnute - u ovom slučaju kulturnog djelatnika i vlasnika ribnjaka (opet hrvatski oksimoron) na jednu jedinu obranu: izložen sam političkoj represiji! Guši se sloboda tiska! Režim je represivan! Niz ovako netočnih teza tako, uz nehotičnu Predsjednikovu asistenciju, dobiva privid istinitosti...

Slučaj je, ovoga tjedna, raspetljan. Povoljno. Zahvaljujući sreći, a ne Predsjednikovoj pameti.

Stipe Mesić u svom se razumljivom gnjevu, naime, suočio s nižim tipom hrvatskih hohštaplera. Hohštapler je, inače, najperspektivnija hrvatska vrsta: ako spada u viši tip (jedinke: Letica, Vrdoljak i sl.), hrvatski hohštapler je priznati umjetnik, intektualac, sofist, prodavač magle. Viši tip hohštaplera u hrvatskoj životinjskoj farmi može opstati desetljećima stalno plodonosno uvećavajući vlastite kapitale i poboljšavajući socijalni status. U najreprezentativnijim slučajevima (već spomenuti Letica) može postati čak i kandidat za predsjednika Republike, ili (slučaj Vrdoljak) doživotni član MOK-a.

Domagoj Margetić je, međutim, niži tip hohštaplera koji u nepovoljnom okruženju reagira neadekvatno (čitaj: glupo!) pa se ta pravilnost iskazala i u ovom slučaju. Ne čekajući ishod započete bitke s Mesićem, Margetić je - pokupio sve kompjutore Hrvatskog slova i, umjesto u legendi, završio u - ‘apsu!

Neslavni sunovrat hrvatskog kulturnog Ikara, dvije su agencijske vijesti prikazale ovako. Vijest prva: “U ponedjeljak u 9 sati Hrvatska kulturna zaklada smijenila je Domagoja Margetića, glavnog urednika tjednika za kulturu Hrvatsko slovo. Unatoč tomu Margetić je u 11 sati, u Udruženju novinara Republike Hrvatske u Zagrebu, sazvao konferenciju za novinare i objavio razlaz uredništva toga lista s ravnateljem Hrvatskoga slova i Hrvatske kulturne zaklade, nakladnika lista, Stjepanom Šešeljem, optuživši ga za financijske zloporabe, a predsjednika države Stjepana Mesića za klevete. Sazvavši konferenciju zbog navodnih političkih pritisaka predsjednika Mesića na uređivačku koncepciju lista Margetić je - prešutivši da je smijenjen - obmanuo javnost.

Naime, nakon što je u ponedjeljak u jutro – kaže u kratkome razgovoru za Vjesnik Stjepan Šešelj, direktor tjednika koji posljednjih dana potresaju skandali – utvrđeno da je iz prostorija uredništva lista, na adresi Pod zidom 8/IV., odnesena sva računalna oprema i uređaji potrebni za izdavanje lista, zbog čega je obavljen policijski očevid – Hrvatska kulturna zaklada odlučila je da od ponedjeljka u jutro Margetić više nije glavni urednik niti da obavlja bilo koju drugu dužnost u HKZ-u i Hrvatskome slovu... “

Vijest druga glasi ovako: “Bivši glavni urednik Hrvatskog slova Domagoj Margetić priveden je jučer (srijeda, op.a.) u zagrebački Okružni zatvor u Remetincu na osnovu tjeralice koja je za njim raspisana po nalogu Općinskog suda u Jastrebarskom, doznaje se u zagrebačkoj policiji. (...) Neslužbeno se doznaje da je tjeralica za Margetićem raspisana jer se nije odazivao na sudske rasprave u Jastrebarskom povodom kaznene prijave kojom ga se tereti za nezakonitosti u privatizaciji i pretvorbi poduzeća 'Ribnjaci' u Pisarovini.”

Zahvaljujući djelatnosti nižeg tipa hohštaplera i višeg tipa reakcije demokratske javnosti i Stjepana Šešelja, stvar je tako završila happy-endom, po pravdi, kak bi rekli Zagorci. A moglo je i gore.