Hrvatski čmaraton na duge pruge | Kupus.net

Tu ste: Home // Kolumne // Zbrda zdola // Hrvatski čmaraton na duge pruge

Hrvatski čmaraton na duge pruge

silvija_sesto_toalet_photoediting_by_kupus.netU svojoj novoj kolumni Silvija Šesto tvrdi da bi Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade samo od novca koji se izdvaja za sanitarni čvor „velikog“ HDK moglo živjeti – godinu dana. Raspodjela javnog novca za kulturu, pod konzumovski niskim postotkom 0,49, završila je tik pred odlazak zaslužnih na ljetni kupanac […]


Ljeto je. Sezona kiselih krastavaca i još kiselijih kulturnjaka, osobito ako znamo da su neumorne institucije odlučile donijeti odlučne odluke, prije kupanca i zasluženih godišnjih?

Eh, da, baš sam danas telefonski obaviještena, na ćošku Ilice i Medulićeve da je pala i odluka Ministarstva kulture o otkupu vrijednih književnih djela za narodne knjižnice. Stala sam kao ukopana iznad nekog starog prozora s mišlju kako prozor ne smije pasti, te prokomentirala s glasom s druge strane žice novost. No to nije za kupus, možda za lupus il’ srodnu autoimunu boleštinu.

Imamo osjećaj da ste neprestano nezadovoljni odlukama institucija?

Ma ne, to je vaš osjećaj, morate ga korigirati, jer godinama već svikoh na činjenitis nebulozis, a sad kad je jasno da argumentirane žalbe i kritike nemaju odjeka, valja poraditi na akustici. Vidljivo je kako love nema, dijeli se malo i neobično, nelogično, neočekivano, tako da su pitanja zadovoljstva i nezadovoljstva izlišna. Čovjek je sretan ako ga u toj suši pogodi ijedna kap. Oni koji se previše zalijevaju obično istrunu. Znam iz prve maćuhice.

Parangal od odbijenica

Zadnjih dana Ministarstvo kulture samo šiba na webu sve te odluke.

Imate pravo. Ludnica. Web ministarstva kulture je usijan. Čini se da su se sve te komisije zatvorile u svoje sobice, upalile klime na najjače i rekle: ajmo kompa to odvalit pa u klompe. Cvrčci, more, ćevapi i piva. Ionak je nogomet šlus, u Zagreb se pomalo uvlači nirvana. Nemamo kaj delati i fala im na tome.

Jeste li zadovoljni potporom za izdavanje knjiga s obzirom da se po novom objavljuju odbijenice. Vidljivo je da biste od svojih čist fino mogli isplesti parangal?

Jest, kad smo već kod parangala, to i jest taj princip. Hitim puno, pa nekaj ulovim. Društvo književnika za djecu i mlade dobilo je pola bačenog, doduše i lova je prepolovljena, ali mi smo, kao što već rekoh, vedri, uporni, marljivi i infantilni. Izdat ćemo sve za kaj smo tražili lovu, tako nam Suzane Mančić i loto kuglica, koja kao da u svem tom skup ima svoje prste.

Evaluacija evaluacije cijenjene komisije za dodjelu svega i svačega?

Molim?! Aha, evala smanjeno je sve, za jednu trećinu cirka, tako da izdavači u većini slučajeva mogu isplatiti autorima honorar od 2.100 kn, odnosno zakonski određenih 30%. Velik je to novac. Sedam dana polupansiona, primjerice u Biogradu, siječanj/veljača. Ono da će kao vraćat nekaj od pedeveja na knjigu u tu osnovu smo svi zaboravili. Ja sam si čak to negdje i zapisala, al izgleda da sam zabunom ishitreno hitila u smeće. Uživjeh se u onu gradonačelnikovu „stavi pravu stvar na pravo mjesto“ ili tako nekako… Sjećam se samo, kao u Josipinoj magli, da je neka spisateljskom stipendijom autorica dvaput odbijena na potpori. Još malo pa će dostić moj peterostruki rekord odbijanja Bum Tomice 5.

Mislite na onu stimulaciju koja ide izravno autorima?

Da. To je zapravo spisateljska stimulacija koju autori odmah spiskaju na režije i osnovne živežne namirnice. Da. Mislim na to. To je super. Pozdravljam, štafetiram.

Gordijski čvorovi sanitarni

Da se vratimo Društvu malih pisaca. Kako mislite izdati knjige sa sedam tisuća kuna ako plaćate autore i ilustratore, tisak i sve to skupa, te dodatno pitanje: kako mislite izdati knjige bez potpore?

Lako. Ne pitajte kako! No budi ozbiljna Silvija, čekam te Silvija (Sv.Petar). Dakle, pucamo knjige u prodaju, pa od prodaje dalje pucamo knjige. Fektamo donacije da pucamo dalje. Može i trešnjevački grah. Za natječaj „Zvonko“ koji smo pokrenuli, a na sjećanje na prerano preminulog kolegu Zvonka Todorovskog nismo dobili ništ ni od Grada ni od Ministarstva. Sad smo zafektali za pripremu knjige, sad idemo dalje za korice, slova, medalju za nagrađenog, a poslije ćemo i za tisak. Klopu na dodjeli ćemo sami donijeti, a žiri bu delal badava, tak je i najozbiljnije. Valja naopakomenuti da je žiri sastavljen od pisaca za djecu i mlade, tak da pisci za djecu i mlade zabadava biraju najbolju knjigu za djecu i mlade.

No tražili ste javno i neke druge donacije?

Je, ja sam osobno tražila bratska velika društva da nam daju barem malo od hladnog pogona. Onaj njima mali, a nama veliki dio namijenjen sanitarnom čvoru. Jer, hajd’mo u omjere: DHK za sanitarni čvor potroši cca 30-40 tisuća kuna, tu mi živimo cijelu godinu, putujemo, izdamo dvajst knjiga i veseli smo. Za HDP ne znam, nisam zavirivala u njihov sanitarni.

Jesu li se mediji, između vaša dva javljanja, probudili?

Nema tog princa, nema cara ni duvara na papiru. Eto, kolegica Ivana Guljašević dobila nagradu „Mato Lovrak“, kolegica Nada Mihaljević, kao dio naše biblioteke, „Grigora Viteza“. Nema toga nigdje. Objavile jedne novine natječaj ispod osmrtnica, jedino gospon Derk i gospođa Hrgović nekaj poprate, fala im. Olga Vujović na radiju. Sve u svemu cca 0,49% praćenosti.

U međuvremenu je veliko i starije društvo književnika dobilo novog/starog predsjednika.

Jest. Mnijem da se positno radi o usklađenju preferencija insitucija vezanih i uz knjigu, a i šire uz kulturu. Sad si vi mislite po ovoj vrućini…

Otkupnine i talačka kriza knjiga

Mi smo čuli da postoje i drugi otkupi knjiga za narodne knjižnice?

Dobro ste načuli. To je otkup Grada, ali on se javno ne objavljuje. To meni dojave knjižničarke koje ne znaju di bu s tim kutijama punim knjiga koje nitko ne traži, niti treba. Od najnovijeg otkupa knjiga čiji autori i nisu iz Hrvatske, većinom, najviše me se dojmila knjiga „Mali majmun u velikoj brizi“ izvjesnog Donaldsona. No to je priča koja je širih razmjera i mislim da potječe od starih Sumerana. Ne bih se pačala, samo znam da nam nikad ništ tam nije otkupljeno. Cure na Gradu se trude, ali komisije rade na drugim kulturološkim principima, no ja nisam dovoljno školovana da to pojmim, pa i ne ulazim osim u crkvu pomoliti im se za duše.

Izjavili ste negdje kako je stiglo doba kad vrhuška najviše hvali umjetnike, doduše tamo gdje ste to rekli bili ste i malo onak prosti, nedolični. Drugi dio tvrdnje glasio je da se baš sada, tu i ovdje umjetnici najjadnije osjećaju.

Tako je uvijek. Čim se nešto pretjerano verbalno hvali s pozicija trenutne moći jaosigatome. Dokazi toj tvrdnji su svakodnevni. Naravno, pritom mislim na umjetnike, a ne ljude koji se bave „umjetnošću“ podilaženja, dodvoravanja, „umrežavanja“, jednom riječju čmarotnošću. Situacija je takva da su umjetnici danas više gladni no polusiti. Promjene su nužne, ali vrijedno ih je postupno uvoditi, jer sit umjetnik nema potrebe. Umjetnost je nasušna potreba. Sve sam rekla kazala.

Nakladnici i ujedno vlasnici knjižara konačno su se spojili? Kakvo je sad stanje?

Svakakvo, ali drugo stanje nije. Od tog spajanja nema poroda. Osobno, mi pisci za male radimo na nečem novom, jer nije normalno da je izbjegavanje prodaje u knjižarama koje ne plaćaju poprimilo razmjere epidemije. I ne radimo samo mi. Novo doba se tiho i polako vuče, s istoka. Odricanje, mar, red. Eto, to je pomalo shvatila i resorna ministrica. Otkida od odjeće. Svjedočili smo kako se pojavila u istoj haljini na otvorenju Splitskog ljeta i filmskog festivala u Puli. Haljina za otvaranje, odricanje, pokazna haljina. Tu vrstu skromnosti, samozatajnosti i zahvalnosti za čest od onih 0,49 kulturnih posto valja prigrliti kao kamenog Matoša.



Komentiraj

*


Copyright © 2012 Kupus.net. All rights reserved.
Designed by Theme Junkie. Powered by WordPress.