Ne valja nasjedati propagandi. Gradom je, maltene kao vijest o smrti Lady Di ili rušenju njujorških blizanaca, prostrujala vijest o novom filmu u kinima - za "Hostel" se navodno, prije ulaska u kinodvoranu, dijele vrećice za povraćanje. Bio je to samo štos za premijeru. Kao i opis filma da, uz eksplicitne scene nasilja, film sadrži i eksplicitne scene seksa. Oni koji znaju što je pornić, teško će prizore pokoje sise i prilično čedno režiranih scena seksa nazvati eksplicitnim. Za razliku od potoka krvi koji bi se onima, nenaviklima na potkožno tkivo i krvavi sjaj ogoljelih organa, mogao učiniti eksplicitnim, možda i preeksplicitnim. Što, dakle, zaista donosi "Hostel"?

Novi film Elija Rotha, autora još jednog horora "Cabin Fever" (koji mu je otvorio vrata Quentina Tarantina i njegova "Kill Bill", pa mu danas baš majstor "predstavlja" "Hostel"), prati trojicu svjetskih putnika (dvojicu Amerikanaca i jednog Islanđanina) koji upoznavanje planeta mjere brojem pojebanih pički ili bar slinavih zurenja u nedostižne sise. Svoju potragu za razuzdanom zabavom Jay Hernandez, Derek Richardson i Eythor Gudjonsson, logično, traže u prijestolnici lakih droga i lakih žena. No amsterdamsko iskustvo nije baš ispunilo očekivanja. I umjesto da sreću okuša u vrućoj Španjolskoj, trojac se olakomi za informacijom da se u hostelu pokraj Bratislave može doživjeti baš ono o čemu sanjaju. Pritom pomišljaju da će im se, dakako, ostvariti upravo - lijepi snovi.

Na temu "plati da bi ubio čovjeka" autor filma došao je inspiriran stvarnom tajlandskom web stranicom koja dokonim bogatašima, već imunima na užitke seksa, droga, lijepih krajeva, sunca i plaža, nudi novu vrstu zabave - užitak ubijanja. U napuštenoj tvorničkoj hali Rothovi bogati negativci sukobljavaju se sa svojim žrtvama oči u oči. A onda neko oko nestane. Hopla! Kliješta, noževi, kuke, pištolji, motorne pile i druga ubojita oružja... Širok je instrumentarij za kirurške eksperimente polaganog ubijanja. Turisti su postali roba i istočnoeuropska "susretljivost" i "ljubaznost" domaćina ovdje se mjeri novcem koji se može zaraditi. Osigurati američko meso donosi najveću zaradu - čak 15 tisuća dolara besposleni bogatuni plaćaju ne bi li izmasakrirali globtrotere s one strane velike bare.

Roth se za svoj novi film inspirirao japanskim suvremenicima i prethodnicima. Time je horor Dalekog istoka dobio i svoje holivudsko pandansko uprizorenje. Kao neposredni motivator sigurno je poslužio i Takashi Miike čije kinematografske reference Roth obožava, a u jednoj sceni "Hostela" dao je Azijatu i manju ulogu. Ne bi se moglo reći da je eksplicitno paranje ljudskoga mesa snuffovsko razdjevičenje zapadnjačke mainstream publike. Za razliku od Gibsonove "Pasije" koja je iz Kristova tijela iscijedila možda i ocean krvi više, "Hostel" nudi scenarij prepoznatljiv i uvjerljiv, bez nužnosti prededukacije o smislu strahopoštovanja i veličini muke. Mračni hodnici puni krikova i otpalih dijelova trupala mimoilaze banalnost čak i u trenucima kriznih junačenja u spašavanju prijatelja ili rezanja njihovih očiju u istoj nakani. Film "Hostel" možda nije ni najugodnije, niti najfascinantnije filmsko iskustvo, ali efekte mučnosti inteligentno održava budnima još danima nakon gledanja. Ako je, dakako, baš to redatelj želio. Pasivnoj gledateljskoj masi, oguglaloj na stvarne fenomene seksualnog i inog roblja, nikad nije bilo manje svejedno.