tango za odabrane
U organizatora velikih i važnih događanja postala je moda novinarske akreditacije dijeliti po ključu "zasluga". Jesi li najavio događanje samo usputnom rečenicom ili osigurao golemu medijsku prisutnost koju marketinški stručnjaci mjere neizbrojivim i nikad uloženim novcem, jesi li i kako si pisao o njihovim prijašnjim događanjima... Sve to postaje kriterij po kojem strogi Netko odlučuje npr. ima li na jarunskom otoku Trešnjevka mjesta za još jednu novinarsku osobu koja nije platila kartu. Novinari tako postaju produžena ruka marketinškog stroja, a medij bi valjda trebao ćutjeti koliko je jeftino, za cijenu neke jebene ulaznice, prodao svoje dostojanstvo. E pa, organizator Tvornica odlučio je da Kupus nije zavrijedio da se njegovu novinaru odobri akreditacija za koncert Gotan Projecta. Mislili su valjda da nemamo pišljivih 200 kuna da svom novinaru osiguramo ulaznicu. Naravno da smo pljunuli taj novac i svejedno, gle, ostali nepristrani. Mi naime, za razliku od organizatora, ne procjenjujemo nečiju kvalitetu na razini emocije uvrijeđene princeze.
Bila je gužva na jarunskom otoku Trešnjevka. Velika. Nisu se brale trešnje, iako je sad njihov stađon, a ja ih još okusio nisam ove godine, nije bilo grupnog noćnog kupanja, unatoč pojedinačnim eskapadama. Slušao se Gotan Project, u živo, koji je u Zagrebu predstavio svoj novi album "Lunático". Nazvan po trkaćem konju, šampionu među istima i ljubimcu argentinskog velikana tanga tridesetih godina dvadesetog stoljeća Carlosa Gardela. Konji su trčali platnom jarunskoga stejdža. Valjda je to neki trend u glazbenim krugovima albume i bendove nazivati po konjima. Franz Ferdinand je također dio tog klana. I organizator Tvornica kulture je sljedbenica određenih trendova pa nam je glatko odbila zahtjev za akreditaciju uz obrazloženje da su u mogućnosti akreditirati isključivo novinare medija koji su im pomogli u promociji koncerta. Slučajno su pritom zaboravili spomenuti grupicu trendsetera iliti džetsetera koji su se našli na popisu akreditiranih valjda zbog zasluga što će u nekoj od svojih budućih knjiga pisati o ovom događaju. Tamo su se prodavali i ćevapi.
Eduardo Makaroff, Philippe Cohen Solal, Cristoph H. Muller - članovi Gotan Projecta - svojom novom muzikom zadovoljili su očekivanja obožavatelja lunatičnih još od njihova prvijenca "La Revancha del Tango" iz 2001. godine koji je postigao svjetski megauspjeh. Glazba s "Lunática", njhova trećeg studijskog albuma, snimljenog nakon onog s nazivom "Inspiración - Espiración" iz 2004., i nije toliko jaka i divlja kao stara Gotanova música brutal i predstavlja svojeverstan povratak izvornom zvuku tanga s manje elektronskih primjesa. Barcelonska pjevačica Cristina Vilallonga i odlične pozadinske vizualizacije argentinskih prostranstava, društvenog i geografskog miljea tanga, bile su mi najdojmljivija strana ovog zagrebačkog koncerta. I jezerski krajobraz naravno. Ali sve te slatke okolnosti, ipak me nisu odvukle od osjećaja da je prvi koncert Gotan Projecta u Zagrebu 2003. godine u Tvornici bio puno spektakularniji, nabijeniji emocijama, manje nabijen publikom, ali više atmosferom. Dobre muzike nikako ni jučer nije falilo. U njezinom stvaranju sudjelovali su i vrsni gudači: violinistice i čelist. Tango, senzualan i zavodljiv kakav jest, zamotan u lagano ljetno elektronsko ruho, mazio je ovu toplu ljetnu noć. U publici je osim kupača bilo i pravih tango plesačica i plesača. U nekim je čak parovima una música brutal uskuhala strasti do te mjere da su se brutalno i strastveno potukli u krevetu prije sna.
Gustoća jedne privremene otočne populacije pokazala je da i tango, kad se lagano iskomercijalizira, ali ipak ne toliko da postane vulgarni mejnstrim bez artističkog daška u sebi, može biti ravnoteža sveopćoj nogometnoj veselici.
