arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt
Ono što bi većini bila teška javna perverzija, nekolicini zaljubljenika u fetiš i BDSM scenu, poput naše (i njihove) Biljane Kosmogine, predstavlja umjetnost tijela, k tome vrlo interaktivnu. U kinky carstvo Zagreba i Beograda, pomalo bizarne oaze u kojima je moguće biti drukčiji, vodi nas ova uvijek slobodoljubna dopisnica, upozoravajući nas da se na muci doista poznaju junaci, ali - zašto ne - i umjetnici. Carstvo lateksa, korzeta, PVC-a i lanaca ne događa se negdje drugdje. NitiI nekom drugom. Masoch je među nama!

 

Pošto sam bila dobra devojčica, Deda Mraz mi je omogućio da tokom decembarskog vikenda uživam u dva fetish kinky partyja, u zagrebačkom klubu Sirup i u beogradskom Underworld. Na Balkanu, takve žurke nisu uobičajena pojava i, ako ih ima, održavaju se u okviru privatnih zabava, uvek "iza zavese", zbog čega treba istaći ovaj odvažni iskorak u javnost.

U Zagrebu je zahladnelo uoči velikog snega, pred Božić. Blagdanska atmosfera u centru, gust raspored kulturnih zbivanja i susreta s prijateljima, digli su mi voltažu na maksimum. Uzbuđenje je nadvladalo i prepustila sam se magiji, s uverenjem da nestašni Deda Mrazek doista nije pogrešio. Polet i entuzijazam, uostalom, osećam svaki put kada sam u Zagrebu, no ovog puta je to bilo nesvakidašnje inspirativno iskustvo.

Organizatorka ovog glamuroznog eventa, Rubelle Parafilija, svojom atraktivnom pojavom Domine utegnute u crveni latex-body i crni lateks korset, na vratolomnim štiklama, dokazala je kako je marginalizovanu, tabuiziranu i anatemisanu fetish-kinky-bizzare-bdsm scenu, moguće postaviti na čvršće noge i uvesti u  javnu sferu, sofisticirano, na umetnički najbolji mogući način. Rubelle je, takođe, dokaz da harizma ne izranja iz atraktivne pojave, već iz sprege jakog duha, hrabrosti i pameti, nezaobilaznog talenta i istinske posvećenosti.

Hard work for hard-core na Balkanu! U partijarhalnoj sredini, koja nije u stanju da prihvati ni obična LGBTIQ prava, drugačije seksualno i rodno opredeljenje, organizovanje ovakvog događaja je  podvig - uskrsnuće (ili povampirenje) BDSM scene o kojoj se do danas nije ni raspravljalo, jer se tretira kao satanistički produkt "dekadentnog, trulog zapada". Istovremeno, u sredini tradicionalno dobrih hrišćana, ta ista fetish scena zastupljena je u umetnosti i dizajnu, od pin-upa i Bettie Page, preko Mapplethorpea i Arakija, do pret-a-porter-a i domaćeg pop-folk main-streama. Ali moda je moda, a praksa je praksa!

Sve religije, uključujući hrišćanstvo, zlostavljanje smatraju neprihvatljivim, dok mučenje iz zadovoljstva, s podelom uloga na dominantne i potčinjene, izaziva sablazan i smatra se devijantnom i bolesnom pojavom. Ova subverzivna scena zagovara fetish, latex, pvc, kinky, bdsm, burlesque, night creatures, pin-up kittens, dark cabaret, drag queens, body art, fantasy cosplay, medical, trash freaks, dark gothic, vampire, space ili steampunk outfite, potencirajući pravo na seksualne slobode, ali i pravo na patnju, bol i prolivanje krvi. Uz ikonografiju zagrobnog života i antihrišćanskih simbola, manifestuje se kroz spoljni imidž ili čvrsta lična uverenja, dok se njen ekstremizam očituje u praksi, koja ne mora nužno da ima ikakvu seksualnu konotaciju, niti vezu s genitalijama.

Raskošna zabava u Sirupu, umerena gužva i sofisticirani, umetnički performansi dve gošće iz Londona, uz originalnost i maštovitost outfita prisutnih, za mene su bili više nego prijatno iznenađenje. Ovaj tematski party u Zagrebu je organizovan već treći put, s tendencijom da bude sve popularniji i medijski eksponiraniji. Stotinjak ljudi koji su znali zašto su došli i tuce znatiželjnih ili zalutalih, bili su dovoljni za vrelu atmosferu. Klub Sirup ima dva nivoa. Na donjem nivou je casual varijanta, s podijumom za igru, DJ pultom, šankom i stolovima za sedenje, dok je gornji nivo, s photo cornerom i nekom vrstom dark rooma rezervisan za dress-cod, ekstremnije fanove i intimnije zbližavanje.

Osećala sam se svečano i veselo kao na venecijanskom balu pod maskama. Kako i ne bih, kada su pored mene prolazile devojke utegnute u blještave korsete i haltere, na štiklama i platformama od 30 cm, dizajnirane u Bettie Page, neoromantic, vampire, steampunk, bizzare, tresh, millitary i druge stilove, dok su momci, upadljivo malobrojniji, bili kostimirani kao M. Manson, mornari, oficiri, džokeji ili obični subići (u žargonu: submisivci-potčinjeni-robovi). Muške lateks suknje do poda i maske su mi se najviše svidele, kao i lisice za vrat, ruke i noge, koje im pristaju bolje od svakog nakita.

Najavljeni gosti iz Londona, DJ David TG i dve performerke: Kitty Bang Bang i Syban su opravdali očekivanja.

Ova vrsta publike je naviknuta na tvrđi zvuk, i dok su disko remiksi TG-a bili često premlaki, obe performerke su se vrlo upečatljivo predstavile. Kitty Bang Bang je imala sexy dance pin-up show, prvu tačku u tananom kostimu od zlatnih listića po golom telu, zanosno njišući crnim paperjastim krilima, dok je u drugoj tački bila cat-girl u enormno visokim potpeticama. Sjajno je iskoristila prednost stepeništa u klubu, niz koje se spuštala valjuškajući se i plešući u stilu cirkuske akrobatkinje bez premca. Kada joj je u završnici mleko iz posude za macu poteklo niz telo, većina prisutnih je poželela da ga obliže.

Shyban je kraljica bizzare performinga, u kojem nema ni traga seksualnosti. Ona dočarava patnju i dekadenciju čovečanstva, agresiju i krvoproliće, koje u (auto)destruktivnim trenucima radimo drugima ili sebi, ili se dobrovoljno potčinjavamo tuđoj grubosti. Dok kopa krvavu utrobu iz svoje lutke, a potom i iz sebe, dok je jede, dok se kiti ružama koje vadi iz bujne perike, u suptilnoj baletskoj koreografiji zabadajući ih u ruke i lice, ili dok jede ogromne sirove krvave pečurke i baca ih po publici, istovremeno izaziva divljenje, ali i zaustavlja dah i varenje, uz snažan artistički doživljaj i naviranje teških misli. Shyban nikog ne ostavlja ravnodušnim svojom promišljenom bizarnošću.

Dok je hrvatska varijanta partyja imala ekskluzivniji klupski prostor i ostavila utisak glamura, srpska je održana u manjem, intimnijem prostoru kluba Underworld u Beogradu. Andergraund scena, jeftinije ulaznice i manji odziv idolopoklonika, ukazuju da veći grad ima manju, ali ipak ambicioznu scenu. Beogradska publika je brojala tridesetak ljudi sa sve konobarima, fotografima, DJ-om i izvođačima (modelima), kojih je bilo šestoro. Preskromno, konstatovala sam na prvu loptu, još uvek pod utiscima prethodne noći u Zagrebu. Ali, ubrzo su osvetlali obraz.

U organizaciji sexy shopa Climax iz Beograda, bio je to vrlo uzbudljiv hard-core party, koji je u tročasovnom programu dao pravu poslasticu vezivanja, dominacije, kažnjavanja i potčinjavanja. Spectacle alive! Climax je predstavio odeću – fetish clothes i rekvizite za mučenje (BDSM), u tri tačke s praktičnom primenom i pratećom koreografijom. Gospodarice su bile opako kostimirane, utegnute u sjajne Climaxove latex korsete, a robovi goli, s lisicima, u lancima, zavezani za metalnu šipku ili presavijeni preko stolice. Stoički su podnosili udarce korbačem po guzici i leđima, pušili gospodaricama štikle ili strap, trpeli razvlačenje spolovila i maltretiranje, zalivanje vrelim voskom, štipaljke na telu, gospodaričinu štiklu ili ruku u dupetu, lajali su pod udarcima korbača ili su četvoronoške hodajući nosili gospodaricu na leđima. Svi izvođači su bili predani i zadovoljni, za razliku od pojedinih gostiju koji su kolutali očima i zeleneli od neprijatnosti, nepripremljeni za ovu vrstu zabave.

Ovaj revolucionarni program, drugi put organizovan u beogradskoj konzervativnoj sredini, ocenjujem čistom desetkom! Kada udarac gospodaričinog korbača po dupetu roba počneš da osećaš i na svom, to je zaista čudna empatija. Njihov odnos i obostrani užitak, sve vreme preplavljuju posmatrače emocijama, dok su moja voajerska priroda i naklonost ženskoj dominaciji, bile potpuno zadovoljene. Femmdom – ženska dominacija, zastupljena na oba partyja, govori u prilog mom istraživanju ove oblasti, da je atraktivnija i popularnija od obrnutih uloga, te da ima mnogo više submisivnih muškaraca nego žena. Da li to ima veze sa, od pamtiveka degradiranim, potčinjenim položajem žene u društvu, i da li nova era ženama donosi satisfakciju kroz "naplatu" svih nepravdi koje su trpele kroz istoriju, ili su pak muškarci spremniji i otvoreniji ka javnom ponižavanju? Vreme će pokazati. Kakogod, bila je to natprirodna kicking ass uživancija.

Zar ovo nije dobar način savlađivanja praiskonskih strahova od boli i smrti, dok te neko zlostavlja, bičuje i trti? Kada uspeš da prevaziđeš sve te duboko ukorenjene strahove, ne preostaje ti drugo nego da baciš predrasude kroz prozor, kostimiraš se, najarcaš, pridružiš i odlično se zabaviš. Iz tih razloga navijam da oba događaja prerastu lokalne okvire i postanu stalna klupska ponuda u Zagrebu i Beogradu, dok se ne odomaće i u drugim gradovima na Balkanu. Možda na taj način postanemo bliži shvatanju, a potom i prihvatanju BDSM kulture i filozofije.

Demokratska proevropska zajednica, kakvom se mi predstavljamo, treba da osvesti da svuda ima drugačijih i da svaku različitost treba podržati, a ne diskriminisati, ubiti ili kastrirati. Začeti i održati ovakvu scenu na balkanskom terenu je pravi izazov. Fetišizam je, ipak, obeležje novog doba. Lateks i previsoke potpetice nisu postojale do 20. veka, ali zato konopci, lanci, katanci, i sprave za mučenje i batinjanje, oduvek postoje, još od pre Hrista, baš kao i odnosi potčinjenih i vladara, robova i gospodara. Tradicionalne seoske borbe pasa, petlova i gusana, boks mečevi, ultimate fight i navijačko nasilje na utakmicama su daleko brutalniji od spankinga, strap-ona, footfetisha ili korbačenja po guzi. Društvo je odvajkada surovo bilo, no odnedavno imamo građansku savest, borbu za ljudska prava i ine korektnosti, pa se stvar okrenula protiv svih vidova represije, što je potpuno na mestu. No ako neko žudi za uvrnutim igrama koje su na obostrano zadovoljstvo maštovite i usaglašene, zašto bi to osuđivali ili uskratili bilo kome?

mikser
Tekst     Biljana Kosmogina

Fotografije     Darija & Neven (ZG)
................... Climax, Urbanbug (BG)

umijeće mučenja