exit je lakmus
Dok se u Zagrebu uspijeva skupiti tek šačica ljudi za koncerte svjetskih glazbenih zvijezda, novosadski Exit privukao je ove godine više od 130.000 ljudi. Osim veće zainteresiranosti publike, te realno nižih cijena, razlozi sigurno leže i u samoj programskoj koncepciji. Massive Attack, Iggy and the Stooges, Cypress Hill, Neneh Cherry... Nataša Bodrožić otišla je provjeriti u čemu je stvar i zašto s one strane Drine cvjetaju veće ruže.
Exit je, kako njegovi organizatori vole reći, najveći muzički festival u jugoistočnoj Europi. U četiri godine, koliko se održava, postao je zaštitni znak Novog Sada, brand, ali i simbol "progresivne Srbije", sa snažnim političkim konotacijama. Od samog početka organizatori su vrlo politični (2000. godine Exit predstavlja udruženu platformu studenata i građana protiv Miloševića) pa ne čudi što, u politički i svjetonazorski podijeljenoj Srbiji, Exit ima svoje pristaše ali i oštre protivnike.
Ovogodišnja afera hapšenja dvojice prvih ljudi festivala protumačena je kao "dio prljave političke kampanje", mada se i prošlih godina, među Novosađanima pa i šire, šuškalo da ekipa iz organizacije više nego dobro zarađuje. Bilo kako bilo, glavna informacija koju su prenijeli mediji uz prvi dan festivala bila je da je novoizabrani predsjednik Boris Tadić bio na Exitu i uživao u glazbi okružen svojim "gorilama".
Teofil Pančić, kolumnist magazina Vreme i svojevrsni pandan Borisu Dežuloviću, sažeo je događanja oko hapšenja u formulu "Exit je poruka", "političko-svjetonazorski lakmus". Bora Đorđević, frontman Riblje čorbe i novopečeni savjetnik ministra kulture, i sam je to, post festum, shvatio, pa je rekao da podržava Exit (mada bi lika koji fura rokerski imidž sa šajkačom na glavi teško mogli svrstati među one progresivne).
Uz Exit se često može čuti priča tipa "svi su oni drogirani mentoli", pa se u opskurnom novom "dnevnom listu za deset dinara" imena Kurir pojavljuju naslovi tipa "Extazi, pazi", a nakon toga podnaslov "Tragovi ženskog karmina na licu predsednika Tadića i hiljade ekstazijem i marihuanom nadahnutih duša na prvoj večeri ovogodišnjeg Exita". Za informaciju, deset dinara je nešto više od kune.
Toliko o prašini oko festivala. Exit 2004. startao je 01.07. oko 18 sati. Od Beograda do Novog Sada moglo se vidjeti na stotine plakata kojima je dodan i onaj "NE DAM EXIT". Petrovaradin je stari gradić koji je s Novim Sadom spojen mostom. Exit se odvija unutar petrovaradinske tvrđave, mada festivalska vibra trese čitav grad. Lokalni ljudi bacili su se na malu privredu s improviziranim štandovima i home-made sendvičima, limenkama pića ohlađenima u lavorima za veš.
Nakon temeljitog pretresa na ulazu i laganog uspona započinje "State of Exit". Prostor unutar tvrđave predstavlja splet uličica, livada, mostića, tunela, kuća i malih trgova. Pred impresivnim stagevima, ljudi sjede na dekicama. Baš sam bila kod "Internet open-air mjesta" s desecima kompjutora kad sam odnekud čula Darkwood Dub, pa požurila prema main stageu, spotičući se između štandova s pljeskavicama. Nisam nešto bila od prevelikog konzumiranja, ali mi se čini da je infrastruktura bila skroz okej. Netko je u prolazu komentirao "Čovječe, imaju i automat za kavu"... Nakon Darkwooda, na main stageu se pojavio novosadski Obojeni program, kultni Kebra sa svojom tekicom s neobičnim tekstovima pjesama. Kad je pukla struja, nastavio je pjevati s publikom, bez mikrofona. Sve je brzo popravljeno.
Ljudi šeću od stagea do stagea, cirkulacija se jedno vrijeme odvija bez problema, atmosfera podsjeća na onu iz Motovuna, ali sve je mnogo veće. Kako je padao mrak, gomila se povećavala, prostor ispred main stagea postajao sve tješnji. Spektakularno otvorenje, sve po propisu: vatromet, poznate face, bubnjevi, označio je i početak guranja i sve težeg manevriranja. Dok je pjevala Alison iz Goldfrappa, nekako sam se probila do sredine. Massive Attack dočekala sam pribijena uz ogradu, na koju sam se uskoro i popela, isprepličući noge sa šipkama da ne padnem. Vjerojatno mi je zato Goldfrapp bio bolji od Massivea.
Muzika na otvorenom, skoro pun mjesec i noćni vjetar plus erotične melodije Goldfrappa stvarno super funkcioniraju kao kombinacija. Alison je imala peace na majici, vruće hlačice i čizme iznad koljena. Na kraju je rekla da uživamo u Massivu, ali... Na beskrijepornom stageu koji je snimao MTV, Massive Attack je otpjevao svoje, par hitova, održao kratki govor podrške Exitu, pa još hitova... Meni se sve to činilo maaalo passé.
Kad se gomila pred main stageom prorijedila i za sobom ostavila neki postapokaliptični pejzaž, počeo je after party - na redu je bio Adam Freeland. Plesalo se još kad sam odlazila po vodu u fancy dizajniranoj boci, glavni sponzor Exita. Plesalo mi se iza ledja i kad sam prolazila stage za stageom. Plesalo se i u tunelu, i na putiću, sve do izlaza.
Bilo je već jutro, pijevci se nisu čuli od muzike iz tvrđave, ali garant ih je bilo.
Op.u.: Exit je trajao od 1. do 4. srpnja. Nataša je prestala bilježiti događaje i doživljaje već nakon prvoga dana. Nadamo se s razlogom i da je bar uživala. Nama je ostalo da gledamo fotke i patimo valjda što nismo bili.
