Tu ste: Home // Kazalište // Kritika // Družba Pere Kvržice: Lovrak u suvremenom ruhu

Družba Pere Kvržice: Lovrak u suvremenom ruhu

Žar ptica: „Družba Pere Kvržice“
Osvrt na izvedbu 4.2.2011. u Žar ptici

Ocjena: 1 vote, average: 4.00 out of 51 vote, average: 4.00 out of 51 vote, average: 4.00 out of 51 vote, average: 4.00 out of 51 vote, average: 4.00 out of 5

Kako današnjim školarcima približiti klasik književnosti za djecu na kojem su odrastale generacije, uključujući i njihove roditelje? Na to je pitanje pokušao odgovoriti redatelj Oliver Frljić postavljajući u kazalištu Žar ptica kultni roman Mate Lovraka „Družba Pere Kvržice“. No iza pitanja krije se i niz potpitanja. Recimo, koliko vremenski može trajati predstava, a da ne popusti često prilično plitka koncentracija facebook generacije? Intrigantan redateljski problem je i pitanje – kako prikazati seoski život djeci od kojih su velika većina barem treća urbana generacija? Već je roditeljima autentičan seoski život, kakav u svojim djelima opisuje Lovrak, blizak otprilike koliko i vrijeme turskih osvajanja. Današnjoj je djeci pak, kako pokazuju istraživanja, Domovinski rat (srećom) blizak koliko i turska osvajanja, a život na selu po svoj prilici mogu predočiti isključivo kao reklamu za Milka čokolade, eventualno bez ljubičastih krava i svizaca koji rade na pokretnoj traci.

Svijet u kojem caruje drugarstvo

No odgovor na spomenuto, osnovno pitanje krije se, kako to i obično biva, u univerzalijama koje predstavljaju dodirna mjesta Lovrakova svijeta s iskustvenim horizontima male publike, na koju pak nipošto ne bi trebalo gledati s visine. Jedna od takvih spojnica su i međuljudski odnosi, u kojima se, koliko god se nama danas mogli doimati izvrnuti naglavce, osnovne postavke teško ili nikako ne mijenjaju. Osjećaji drugarstva, prijateljske odanosti, požrtvovnosti ili zavisti i zlobe te još ponečeg bez sumnje čine sastavnice uzajamnih odnosa barem od vremena kad smo sišli sa stabala. To je ono čime i Lovrakov tekst obiluje, a na što je i autor ovog uprizorenja odlučio staviti poseban naglasak. Umjesto zaplitanja u pokušaje da ugura što više radnje u 50-minutnu predstavu, redatelj je zadržao tek osnovni kostur Lovrakove majstorske naracije, popunivši ostatak koreografijom, humorom i pokojim strateški raspoređenim pedagoškim detaljem.

Radnja romana dobro je poznata, družba iz naslova naumila je popraviti zadružni mlin izložen propadanju zbog razmirica među seljanima. Što odlučna družina naumi, to pak i provede u djelo, usprkos učestalim roditeljskim batinama zbog izbivanja iz kuće, učiteljevim ukorima zbog propuštenih zadaća i izdaji članova družine. Lovrak je iracionalnoj svadljivosti odraslih suprotstavio djetinju neiskvarenost, jednostavnost i drugarstvo, uz poruku kako će zajedništvo i upornost prevladati sve prepreke, a redatelj tu svevremensku misao vodilju zadržao kao osnovnu potku uprizorenja (doduše uz ironičnu primjedbu na kraju djela kako će odrasli naći načina da stvari ponovno pokvare).

I doista, teško da je moguće zamisliti bolju mantru za generacije koje dolaze od pouke Lovrakovih djela – ideje da su udružene ruke uvijek jače od sebičnih interesa. Frljić to svakako prepoznaje i prepakirava u suvremenu ambalažu, odnosno predstavu koja se istodobno doima i kao uprizorenje i kao hommage. Po običaju dopustio je mašti da se razmaše, ostavivši prostora i za neka prilično nekonvencionalna rješenja, ali i razne pop-kulturne reference poput glazbe iz kultnog horora „Halloween“ ili pjesme „YMCA“, a koja je možda svoje mjesto u djelu pronašla i zbog asocijativne veze između muške družine s konotacijama koje disco himna neizbježno povlači za sobom.

Uloge Mlina i Bunara

Ima tu povremeno i zafrkancije koja za dlaku prelazi granicu pristojnosti, primjerice u jednom trenu družina kolektivno krene izvikivati slogan „tko izda p…“, ali ni oni ne stignu dalje od prvog slova riječi koju ženski organ nezasluženo dijeli s karakternom osobinom. Nađe se u komadu (vjerojatno i previše) humora baziranog na tjelesnim funkcijama. Također, neobično je i što u ulozi pripovjedača zatičemo sam Mlin (glumi ga Berislav Tomičić), odjeven u smiješan kostim, nalik susretu mlinskog kamena i baletanske opravice. Osim pripovjedačkog navođenja radnje, mlin će gledatelje povremeno i poučiti pokoju stvar, poput podrijetla kruha i kvalitete tradicionalnog pristupa proizvodnji brašna. Uz opravicu na temu mlinskog kamena valja spomenuti i odjeću same družine – kostimografkinja Sandra Dekanić poigrala se na temu vrećaste hiphoperske odjeće i napravila kostime koji nalikuju kombinaciji ulične „obleke“ i rimskih tunika. Scenografi Leo Vukelić i Iva Matija Bitanga također su odradili dobar posao kompozitnim rješenjima koja omogućuju dinamične manipulacije scenom, a naročito je impresivna atmosfera unutrašnjosti mlina, za koju zasluga pripada i oblikovatelju rasvjete Goranu Jurkoviću. Ulogu Pere Kvržice istumačio je Zoran Pribičević, Milo dijete je Ante Krstulović, Sven Madžarević nastupio je kao Medo, Tomislav Krstanović kao Šilo, Andrej Dojkić kao Budala, Bruno Kontrec kao Divljak, dok su uloge djevojaka Marije i Danice, naknadno priključenih družini, odglumile Gorana Marin i Natalija Đorđević. Drago Utješanović utjelovio je Učitelja, Mihaela te još jedan od likova koji su produkt simpatično pomaknutog redateljevog animizma – Bunar. Sve u svemu, riječ je o sasvim pristojnom suvremenom uprizorenju koje – kako su mali gledatelji i upozoreni – nije zamjena za knjigu.



Komentiraj

*


Copyright © 2012 Kupus.net. All rights reserved.
Designed by Theme Junkie. Powered by WordPress.