Tu ste: Home // Glazba // Čudo od djetinjstva – iz školskih klupa na dodjelu Oscara

Čudo od djetinjstva – iz školskih klupa na dodjelu Oscara

Queen Latifah, Oprah, Beyonce, Tori Amos, Lady Gaga, Kylie Minogue, Ashton Kutcher, Anne Hathaway (lista nije niti približno iscrpljena) s njima su surađivali ili ih bezrezervno podržavaju. Oni su dobitnici nagrade The Webby Award 2010 za umjetnike godine, filmovi na njihovom Youtube kanalu pregledani su više od 27 milijuna puta, a djeca iz zbora PS22 nastupit će na ovogodišnjoj dodjeli Oscara. Biti osnovnoškolac i član školskog zbora postalo je iskustvo koje zauvijek mijenja život učenicima njujorške javne škole na Staten Islandu čije ime zbor i nosi – Public School 22. Usprkos trendovima smanjivanja potpora glazbenim programima u javnim školama koji su, izgleda, univerzalno prisutni, zahvaljujući entuzijazmu i pozitivnoj energiji pojedinaca, i bez potrebnih sredstava obrazovno iskustvo ima potencijal postati inkubator talenta, pozitivnih životnih iskustava i jednostavno – dobre zabave. Jedan takav entuzijast i generator pozitivne energije je voditelj zbora PS22 Gregg Breinberg čije su obrade mainstream i alternativnih pop pjesama u izvedbi njegovih učenika pokorile internet.  Razgovarali smo s Greggom o njegovu radu i uspjehu zbora.

PS22 i Beyonce na dodjeli nagrada časpoisa Billboard

Kakva je Vaša glazbena pozadina i kako ste postali učitelj?

Dolazim iz glazbene obitelji, živa glazba bila je dio mog odrastanja. Moja mama i baka znale su svirati klasične duete na klaviru. Brat Steve i ja bismo harmonizirali pjesme Everly Brothersa i Simon & Garfunkela. Kad sam krenuo u srednju školu, glazba je postala dio mog identiteta. Počeo sam pisati pjesme i izražavati bol i gubitak na taj način. Tada sam i shvatio kolika je zpravo snaga glazbe.

Istovremeno, uvijek sam uživao raditi s djecom. Radio sam kao specijalist za glazbu u kampu dugi niz godina, a jedno vrijeme na fakultetu čak i kao glazbeni klaun. Korištenje moje glazbe u svijetu edukacije predstavljalo je logičan korak iako je shvaćanje toga zahtijevalo nešto vremena i samopotrage.

Kada je i kako nastao zbor PS22?

Zbor je nastao 2000. godine, u novom mileniju, kada sam stigao u PS22. Moj ravnatelj pronašao je način da uklopi program u kontekst školskog dana, što je sjajno s obzirom da tako malo osnovnih škola ovih dana ima budžet za glazbeni program.

Članovi zbora su djeca iz susjedstva koja pohađaju ovu školu. Škola nije umjetnička – ako su djeca unutar zone škole i pohađaju peti razred, imaju šansu postati članovi. Imamo audicije na početku svake godine,  nužno zlo, jer škola je golema, a omjer dostupnih mjesta i interesa učenika se nažalost ne podudaraju. Velika smo škola i dajem sve od sebe kako bih pronašao djecu koja će imati najviše koristi od ovog iskustva.

Kako je uspjeh utjecao na učenike, roditelje, školu, zajednicu, vas?

Za sve nas ovo je bila prekretnica u životu. Djeca, kojoj je to zaista trebalo, pronašla su osjećaj ponosa i postignuća. Roditelji su svjedoci ovim promjenama u svojoj djeci i prilično su ponosni na njih, s punim pravom. Što se tiče mene i škole, naši su životi postali poprilično okupirani! Ali na to se ne usuđujem žaliti.

Na koji način odabirete glazbu i što o njoj misle učenici?

Volim upoznavati djecu s glazbom koju poštujem i slušam, na razini koja je prikladna njihovom uzrastu, ali i relevantna za njihovo iskustvo. Mislim da ukoliko godinu započnemo s pjesmama koje poznaju (na primjer „Viva La Vida“ Coldplaya za zbor 2009. i Jay-Z-jev „Run This Town“ za 2010.), spremniji su prihvatiti glazbu koju im predstavim kasnije, a koju ne bi nikad čuli na radijskim stanicama, kao što su Björk i Tori Amos. Možda neki od njih i potraže originalne izvođače onoga što pjevamo. Ali moj pravi cilj prilikom odabira repertoara je pokazati im da postoji sjajna glazba koja možda nije prisutna u njihovoj neposrednoj okolini. Cijenim glazbu koja nadilazi očekivano, i to je ono što zbor PS22 pjeva.

Queen Latifah poslje groovanja sa zborom

Kako nastaju obrade pjesama i kako ih djeca uče pjevati?

Sam radim obrade pjesama za učenike. Uglavnom na svom iPod-u tražim nešto za što vjerujem da posjeduje njima prenosivu poruku. Ponekad čujem nešto na televiziji ili radiju i to jednostavno sjedne kao dobra pjesma za zbor. Jednom kada imam pjesmu, radim s manjom grupom djece kako bismo stvorili vokalni aranžman. Nekad mi čak i pomažu pri stvaranju harmonija, što je sjajno. Nakon što ujutro razradimo aranžman, pjesmu predstavim zboru, a djeca koja su mi pomagala u provođenju „pokusne izvedbe“ obrade  pomažu cijeloj grupi da je nauči.

Definitivno postoje određene pjesme za koje je potrebno više vremena kako bi ih savladali, kao i one za koje je potrebna jedna proba i stvar bude gotova. Sve ovisi o težini aranžmana, količini riječi itd., ali i o tome jesmo li djeca i ja u top formi toga dana. „Flying Dutchman“ od Tori Amos je bio posebno težak aranžman, ali upravo takvi aranžmani mogu biti najzahvalniji, što se u ovom slučaju i obistinilo. Najteža pjesma u 2010. je najvjerojatnije bila „Can You Hear?“ koju su izveli s Irish Cross Border Orchestra. Morao sam je odabrati sa sužene liste što već u startu nije moj stil. Klinci su morali pratiti orkestar što je opet drugačije od uobičajenog gdje sam ja pratnja. Još i teže, bio je početak godine i zbor je bio potpuno nov. Ali, naravno, uspjeli su. S druge strane, grupa je neke pjesame, kao što su „Zebra“ od Beach Housea i „Joga“ od Björk, naučila nevjerojatno brzo. To su bili teški aranžmani i naučili su ih u jednom danu.

Jesu li neki učenici odabrali bavljenje glazbom kao profesiju nakon iskustva u zboru?

Djeci uvijek govorim kako nije važno hoće li se odlučiti za karijeru u glazbi ili ne – važno je da lekcije naučene u zboru ponesu sa sobom i primijene ih bez obzira što odluče raditi u životu. No dodao bih da su mnogi moji bivši učenici zaista nastavili glazbeno obrazovanje, a neki nastoje započeti i glazbenu karijeru. Siguran sam da ćemo u ne tako dalekoj budućnosti slušati više o njima.

Zašto ste odlučili iskoristiti internet?

Činilo mi se kako su internet i YouTube sjajan način za skupljanje, dijeljenje i čuvanje čudesnog rada djece uključene u program i njihovih roditelja. Vjerovao sam kako će taj rad i drugi cijeniti, ali ne mogu reći da sam očekivao odjek koji su klinci postigli na međunarodnoj razini. To je uistinu nešto što me čini poniznim.

PS22 i voditelj Gregg Breinberg

Što je to što je učinilo zbor takvom internetskom senzacijom?

Bio je to niz slučajnih događaja koji su doveli do statusa zbora PS22 na internetu. Prvo i najvažnije, smatram da klinci rade nešto posebno i jedinstveno. Stvorili su nov prizvuk riječi „zbor“. Pjevaju pjesme koje ne očekujemo od jednog zbora učenika osnovne škole, i to na način da pjesme funkcioniraju. Ne očekujemo od desetogodišnjaka takvu kvaliteta pjevanja i takav emocionalni odziv – posebno zato što djeca nisu profesionalci, oni su učenici petog razreda javne škole.

Što se tiče sljedećeg koraka koji je pomogao da dospijemo u svijet – 2007. godine menadžment Tori Amos kontaktirao me nakon što su vidjeli video na kojima djeca pjevaju obrade njezinih pjesama. Dogovorili smo sastanak djece i Tori u New York Cityju koji smo snimili i postavili na YouTube. To je pak zapelo za oko Perezu Hiltonu koji je postao glavni pobornik zbora postajući razne obrade na svoj blog. Od tog trenutka, stvari su eksplodirale na međunarodnoj razini i još uvijek jašemo vrh tog vala.

S kojim umjetnicima ste surađivali i kako je do te suradnje došlo?

Svi umjetnici s kojima smo radili obratili su se nama. Uz Tori Amos, klinci su surađivali s Passion Pit (pojavljuju se na tri pjesme s njihova albuma „Manners“), Crowded House, Celtic Woman, Matisyahu, Queen Latifah, Common i Kylie Minogue. Također su pjevali za predsjednika Obamu, Beyonce, Lady Gagu, Stevie Nicks i moge druge. Mislim da bi djeca teško mogla izabrati favorita – svako iskustvo bilo je jedinstveno i posebno. Između svakog umjetnika i klinaca interakcija je bila drugačija – Tori kao prava boginja, Passion Pit kao starija braća, Celtic Woman poput majki… SVI su pokazali ljubav i zahvalnost na svoj način i sasvim sigurno možemo reći da nas niti jedan od umjetnika s kojima smo surađivali nije razočarao. Ako mogu govoriti u svoje ime, iznimno katarzično iskustvo je definitivno bio susret s Tori Amos. Ona je oduvijek moja omiljena glazbenica i vidjeti njezinu reakciju na pjesmu „Dragon“ je nešto što nikad neću zaboraviti. Bio je to trenutak kad se sve posložilo, a ja sam shvatio kako je zbor ostvario glazbenu snagu koju sam u njih želio usaditi. Nikad nisam pomišljao da ću biti u položaju inspirirati vlastitu inspiraciju i ne znam hoću li ikad otkriti bolji osjećaj.

Što leži u budućnosti zbora?

Budućnost je zaista svijetla za PS22. Trenutno dajemo sve od sebe kako bismo izdali CD, a vjerojatno uskoro dolazi i dokumentarac. Čak je bilo govora i o predstavi za Broadway ili o filmu. Morat ćemo pričekati i vidjeti što će stići.



2 komentara na " Čudo od djetinjstva – iz školskih klupa na dodjelu Oscara "

  1. ana kaže:

    joj meni je super ovaj tu:

    http://www.youtube.com/watch?v=F50TE3BSM_Q

    super su klinci!

    Thumb up 0 Thumb down 0

    • dominik kaže:

      ma na tom linku su glavne vokalistice malo dosegle plafon svojih mogucnosti. boom, boom, a nikako da glas doista eksplodira…

      Thumb up 0 Thumb down 0

Komentiraj

*


Copyright © 2012 Kupus.net. All rights reserved.
Designed by Theme Junkie. Powered by WordPress.