grad kao muzika
Gostovanje Carla Craiga na zagrebačkom Kontrapunktu bitan je moment u glazbenoj ponudi Aquariusa i Zagreba. Najutjecajniji producent Detroita sudjelovao je u glazbenoj revoluciji. Na onu u borbi za rasnu jednakost uvijek ga je podsjećala obitelj - rodio se dvije godine nakon velikih rasnih nemira. U glazbi je mijenjao pseudonime, ali uvjerenja nikad. Predan soulu i jazzu, zagovornik je teze da je neovisnost najbolje što netko može postići, pa s obitelji vodi vlastiti techno label - Planet E. Detroit je grad koji je postao glazbeni pravac i njegovo se ime u rječniku glazbe spominje ispred jazza, hip-hopa, drum and bassa. I ne samo zbog zakona abecede.
"This is not a revolution against goverments, this is a revolution against ignorance", tim riječima Carl Craig, najutjecajniji producent Detroita, opisuje revoluciju u glazbi.
A ta revolucija zove se detroit. Grad poznat pod imenom Detroit ili Motor City postaje apozicija glazbenog vala koji donosi jedno sasvim novo viđenje zvuka u sveopćem glazbenom kaosu. Kad danas kažemo detroit, ne možemo zaobići činjenicu kako je sam grad postao glazbeni pravac, dok se njegovo ime u rječniku glazbe spominje ispred jazza, hip-hopa, drum and bassa.
No kako svaka revolucija ima svog ideološkog vođu, tako i detroit ne bi bio ono što je danas da nema jednog čovjeka koji je sve "uzburkao". Njegovo ime je Carl Craig (r. 1969.), drugim imenom Psyche, Innerzone Orchestra, 69, BFC, Designer Music, Paperclip People itd; svaki naziv nova je osobnost Craiga koju najbolje opisuje, naravno, glazba. Slijedeći pionire detroitske škole, Derricka Maya i Juana Atkinsa, kao DJ i producent detroitske scene tzv. drugog vala, i sam Craig postaje opčinjen "slobodnom" glazbenom formom koja objedinjuje više različitih stilova poput jazza, soula, rapa, te stvara jedan novi svijet techno-glazbe. Svoj prvi singl izdaje kao Psyche na Mayovom Transmat labelu pod nazivom "Crackdown" (1989.). Inspiriran hipnotičkim i inovativnim techno zvukovima muzičkog Genija, kako ga May naziva, vodi ga sa sobom na turneju po Velikoj Britaniji nakon koje nastaje i Derrickov klasik, "Strings of Life", te singl "The Beginning". Njegov sljedeći potez je osnivanje briljantnog labela Planet E Communications pod kojim izdaje EP "4 Jazz Funk Classics", ovaj put kao 69.
"Bug In The Bassbin" (Planet E, 1992.) sljedeće je Craigovo remek djelo koje potpisuje kao Innerzone Orchestra i kojim predstavlja novi pogled na drum and bass. U vremenu kada se planetarno širi popularnost drum and bassa (1995.), a Goldie komplementira Craigu na utjecajnom "Bugu", Craig izdaje svoj poznati devetominutni remix Tori Amos "God" čime otvara vrata široj publici, ujedno stvarajući dovoljno prostora za promociju albuma "Landcruising" (Planet E, 1995.). "Futurističan, predivno nov… Jednog dana svi će albumi biti napravljeni na ovakav način", samo je jedan od komentara na Craigov debi album.
Pod imenom Paperclip People, Craig izdaje svu silinu plesnih stvari, remixeva, samostalnih i u suradnji s The Orb, Dave Angel, Yello, Depeche Mode, A Guy Called Gerald itd. Kasne devedesete vraćaju ga u Detroit gdje radi na projektima Planet E Communications, reizdanjima, ali i na svom albumu "More Songs About Food And Revolutionary Art" koji pruža poseban epsko-romantičarski užitak slušanja. Za ovaj album Craig kaže: „Everything on this record I just love to death. This is my ultimate album.“
Mnogi su koristili jazz kao metaforu za "melodioznu slobodu" kako bi opisali sofisticirani preokret detroitskih techno pionira i njihovu glazbenu reakciju na europski Kraftwerk. I tako, dok su se Njemci okretali klasičnim melodijama Schuberta kako bi svojoj muzici, odnosno njezinom zvučanju, dodali osjećaje, njihovi američki pandani su, u nastojanju da objasne melodije klavijatura unutar programiranih ritmova, pronalazili inspiraciju u jazzu.
Duboka predanost soulu i jazzu bila je uvijek i jest zaštitni znak muzike Carl Craiga. Finoća i nježni detalji koji njegovu muziku odvajaju od tipičnih dance producenata, pravi su dokaz kako se najljepše note rađaju iz iskrene "jazzerske" duše. Nakon 10 godina solo techno produkcije (kao Psyche, BFC i 69) i house produkcije (kao Paperclip People), Craig se okreće novim projektima poput Innerzone Orchestra, Craigovog techno-jazz tria (Francisco Mora, bubnjar, Craig Taborn, klavijaturist, i Paul Randolf, basist) s kojim nastupa na prestižnim jazz festivalima, a 2000. izdaje album "Programmed" (Astralwerks/Planet E).
U svom rodnom gradu Detroitu osniva Detroit Electronic Music Festival (DEMF) koji se svake godine održava u toj glazbenoj Meki i koji još od prvih godina postojanja okuplja razne žanrove, glazbenike i milijune posjetitelja.
"My whole outlook isn't to make a pop record. My outlook is to make a classic, timeless piece of music that I could pick up thirty years from now and be proud of. Everyone has tried this integration of jazz with electronics on this crazy pop level.“, tvrdi Carl Craig.
