kupus

1. "Secret" – Johann Le Guillerm (Cirque ici)

Apsolutno najbizarnija predstava festivala. Johann Le Guillerm živopisan je lik na ugovoru pariškog Parca de la Villette. Cirkuski umjetnik i znanstvenik spojeni su u liku neobično ekspresivnih facijalnih mogućnosti i scenskog pokreta. Johann je, uz svoj šator, u Auch donio i putujući laboratorij na kotačima u kojem izlaže svoju fasciniranost svijetom oblika, fizikalnih zakonitosti i logikom uoće. Nevjerojatno je s koliko jednostavnim polazištima svoje predstave Johann dolazi do fascinantnih senzacija. Uspješno stvara gotovo nezemaljsku vijavicu na pozornici, kroti limene stvorove koje je dizajnirao, penje se reflektorima pod oblake uz pomoć spiralno ubrtvljenih dasaka. Hoda po bocama, iscrtava predmetima pomno uvježbane oblike tamo gdje bi po logici stvari trebao vladati kaos, a u konačnici čak i proguta cijeli jedan nož! Daleko od pukog freak showa, ovo je njegova posve znanstvena varijanta. Johannova alkemija je, naime, mnogo uspješnija od one srednjovjekovne. Istodobno zastrašujući i opčaravajući, Johann Le Guillerm je gladijator znanstvene fantastike. Jedan od onih za koje vrijedi "have to see to believe“.

2. "9.81" – Eric Lecomte

Boreći se protiv Zemljine gravitacijske sile, Eric Lecomte stvorio je vrlo fluidan i intrigantan solo kojeg se ne bi posramio nijedan festival pokreta. Prvo klizeći po tlu i plešući na bokovima, on stvara percepciju nepoznatih gravitacijskih okvira, da bi se potom vinuo u ementaler-kućicu u zraku (vlastititi dizajn) kroz koju više teče negoli prolazi. Povezujući vodenost i zračnost, sličnu iluziju stvara i projekcijom kapajuće tinte iz čije se materije razvija prvoklasni vodozemac, punoglavac koji će, kad se pretvori u žabu, skočiti u zrak i možda postati čak i ptica. Ericova gipkost i fizička snaga ovom su predstavom uobličene u svijet ekstrema – ili u svijet glatke usporenosti, ili u svijet jednako glatke brzine koja također očarava poetikom preciznom i bezgrešnom poput fizike.

3. "La Serre" – Didier André i Jean-Paul Lefeuvre

Primajući publiku u staklenik umjesto u šator, dvojica artista nude novi cirkus prije novog cirkusa. Riječ je o predstavi gotovo zemljoradničkog nasljeđa koja koristi isključivo "prirodne“ rekvizite kao što su to tačke ili cigle. Specifično nepretenciozna seoska draž u srazu s osviještenom urbanom publikom, ali i posve malom djecom, rezultira salvama smijeha.

4. "Après la pluie..." – Le Cirque désaccordé

Poslije kiše uvijek dolazi sunce. Predstava o čuvstvenoj inačici meteorološke pravilnosti urnebesno je optimističan teatar koji u interijeru klasičnog cirkuskog šatora nudi jedno pravo malo selo slikovite vizualnosti, ali i slikovitih karaktera. Brojni se likovi ovdje isprepliću milimetarski preciznom sukladnošću, svaki sa svojim manama i vrlinama, proizvodeći nisku komičnih efekata. Uz miris finih (publici dijeljenih) francuskih palačinki i cirkusku vještinu tumačenu kao oblik neverbalne gestikulacije, tražiti nezadovoljnog posjetitelja ove predstave gotovo je jednako traženju kelja u kamionu punom kupusa.

5. "Grimm" – cie Cahin-caha

Cahin-caha cirkuska je produkcija koja se, ne prvi put, bavi pomaknutom kazališnom estetikom. Često je to čak estetika promišljene ružnoće, barem zastrašujuća, ako ne i odbojna mainstreamu. Njihova reinterpretacija braće Grimm u glavi nevinijeg djeteta, jednako kao i predstava Johanna Le Guillerma, vjerojatno može proizvesti košmar i neprospavane noći. Predstava je interaktivna – posjetitelji ulaze u "čudnu šumu“ gdje ih s visina motre brkata žena i feminizirani muškarac, svećenik na oltaru razgolićenu ženu-biljku umiva jajima, ćelavac klikće sa stabla, perkusionist izvlači zvuk iz vatrene posude, a među noge vam se silovito zalijeće muškarac s kljunom. Priča o vranama i princezi nastavlja se nakon transformacije šume u pozornicu s gledalištem. Ova vizualno uglancana predstava, s mnogo akrobacija u zraku, nije izazvala opću pomamu, ali joj podilaženje i nije u osobnoj karti.

6. "Intérieur nuit_" – Jean-Baptiste André

Jean-Baptiste André mladi je artist/plesač koji istražuje kubičnost scenografije poput kakvog začuđenog dječaka džungle. U dodiru s plohama on uspijeva manifestirati posve nevino oduševljenje, ali i bijes. Njegova bjesomučna potreba za redom transformira se u bijesnom inzistiranju nereda, kako u doslovnom, tako i u figurativnom smislu. On odbacuje nametnute stege, kao što je to primjerice odjeća, i traga za istinskom slobodom ljudskoga tijela. Od fascinantno gipkog plesa nožnih prstiju energija otkrivanja prenosi se na cijelo tijelo - na tom putu "unutar noći" umjetnik redefinira važeću arhitektoniku nacrta, tlocrta i bokocrta. Zidovi postaju tlo, kao i obratno. Uz pomoć videa i uvježbane muskulature, ovaj solist pruža niz različitih, brzo izmjenjivih, perspektiva, pričajući ohrabrujuću priču o moći.

7. "Histoire amère d'une douce frénésie" – cie Prêt à Porter

Ispovijed smušenoga Bertranda o njegovu specifičnom položaju u ljubavnom trokutu s Evom i Louise ovom je predstavom predočena nizom uspjelih i tečnih akrobacija te partnerskih balansa. Geometrija njihovih tijela izravno govori o odnosima i dinamici samog odnosa vrhova trokuta. Događaju se tu i nesretne okolnosti kao što je smrt, ali je priča upakirana u potpunu komiku, čak i ako je potrebno posegnuti za crnim humorom. Likovi uskaču i iskaču iz te stvarnosti warpovskom brzinom, nudeći paralelne svemire zamišljenih i ostvarenih situacija.

8. "Le Bal" – cie A.C.A.

"Le Bal" je predstava za četiri muškarca i jednu ženu, prilično plesna i katkad komplicirane, ali pomno mišljene razrade akrobatskih sekvenci. Budeći brojne asocijacije na planu putovanja ili komunikacije, karakteri, iako ponekad preplošni i klonirani, svoje odnose i priču grade koristeći putne kovčege, telefonsku slušalicu, visoke, ali savladive cijevi ili pak posve novi izum kotrljajuće ljuljačke. Njihova životnost određena je njihovom plesnošću, a taj do u atoma detaljizirani bal istovremeno poentira i u relativnosti shvaćanja muškosti, odnosno ženskosti spola.

9. "Café de la Paix" - Free Dome Cabaret

Izraelsko-palestinski cirkus ostavio je Auch bez riječi. Iako u svojoj formi tradicionalan (nizanje točaka kao što su žonglerska, marionetska ili trapez, bez jasnog okvira priče), ova svjetska premijera hrabrih Arapa i Židova koji su zajedničkom suradnjom stvorili "Café de la Paix" rezultirala je prilično snažnom dirnutošću francuske publike. Klaun koji krvari iz izraelskom i palestinskom zastavom zavezanih ruku, molećivo zureći u gledalište, nije mogao ostaviti ravnodušnu publiku. I zbog toga je ovaj nacionalnošću neopterećen projekt vrijedan.

10. A coups de bec (doux et amer) – cie Nushka

Tročlana Compagnie Nushka (žongler, porter i trapezistica) stvorili su jednosatnu, mrvu predugu, predstavu u kojoj su interaktivnošću vješto mijenjali uloge, gradeći zajedničko ili rušeći pojedinačno, ali u svakom slučaju rezultirajući solidnim humorom ili zabavnošću u širem smislu. Zaprašnjeni kredom, oni predstavljaju parodiju gimnastičke spretnosti ili žara za pobjedom.