Ovogodišnji, sponzorski preimenovan, Nokia Cro-a-Porter, jedan od dva hrvatska modna tjedna (na kojem je 19 dizajnera predstavilo kolekcije za nadolazeće proljeće/ljeto) održao se u samom centru grada (što je dobrodošla promjena u odnosu na prilično udaljenu lokaciju Zagrebačkog velesajma), i to u kinima Europa i Zagreb.

Organizatori (i ove godine pod vodstvom Viktora Drage, kojem stvarno treba aplaudirati na trudu oko prenošenja svojeg međunarodnog iskustva na hrvatske modne piste) zgodno su preuredili dvorane, pa je tako pista u kinu Europa postavljena u obliku slova V - jedan krak kreće iz predjela partera, tanki prostor "vrha slova" prodire sve do mezanina (na tom su mjestu manekenke pri prolasku pistom mogle efektno na tren stati te postići neki dramatični efekt u cijeloj prezentaciji), a drugi krak se vraća prema natrag prolazeći pokraj novinarske tribine koja je ovaj put bila mnogo bolje organizirana.

Prvi dan dvije su revije uzele identičnu temu za inspiraciju, trenutno vrlo aktualni "hippy boho trend" (što je pohvalno - jer dokazuju da prate svjetske trendove), ali su ih interpretirali prilično neinspirativno. Ona Đurđice Vorkapić, koja kreira pod markom Hippy Garden, imala je lijepih trenutaka u prozračnim svilenim haljinama ukusno složenih boja pastelnih nijansi (plava,zelena) i s ponekim zanimljivim detaljem poput takozvanih žabica nabora u gornjim dijelovima ili haljine sa suknjom od trakica, ali je ukupan dojam previše podsjećao na odjeću iz Top Shopa ili sličnog konfekcijskog dućana koji prati trendove, ali mu nedostaje onaj neki autorski touch koji će ga uzdignuti nad konkurencijom. Sličan je problem bio i na najposjećenijoj reviji večeri (gužve su sličile onima na prošlom CAP-u, a od poznatih faca lakše bi bilo prebrojati one koji se nisu pojavili nego one koji jesu), onoj Linee Exclusive (glavnog dizajnera Zorana Mrvoša) koja, dakako, odijeva pola hrvatske estrade. I tu je sve bilo kao po popisu onoga što je in: malo afričkih uzoraka, malo dukata ili marama na glavama (ciganski štih), malo otvorenih trbuha (orijentalni štih), puno poluprozirnih crnih i smeđih sifonskih haljina (dekoltei su bili toliko duboki da su nekolicini manekenk i- slučajno ili ne - ispadale grudi iz haljine, što je dakako izazvalo najveći pljesak i uzvike cijele večeri), ali me u cijelosti revija nije impresionirala (iako mi se svidjelo inventivno kombiniranje naoko nespojivih zagasitih paisley uzoraka haljina sa pop-art čarapama kričavih boja - što je vjerojatno zasluga Nevena Ciganovića koji je bio stilist).

Prvog me se dana najviše dojmila revija new-comera na CAP-u, mladog Tihomira Krznarića koji je pokazao nešto novo i originalno. On je cijelu kolekciju sam ispleo ili "isheklao" od svilenog konca, a potom je i pofarbao. Kolekcija je bila pomalo avangardna (kričave boje - fluorescentno žuta, roza i plava), inspirirana 80-ima i ludim danima diska, te mornarskim mrežama i čvorovima, ali ipak nosiva. Sastojala se većinom od vrućih hlačica i topića isheklanih u širokom bodu (tako da se tijelo potpuno naziralo ispod njih), haljina jednostavnih krojeva i ogrtača u kombinaciji boja.

Drugoga me dana pak jedan new-comer s prošloga CAP-a, Oliver Jularić (čije se prethodne revije sigurno svi sjećaju zbog muških modela koji su je nosili), pomalo razočarao. Nastavljajući istraživati temu plisiranja, ovaj put je otišao preduboko u avangardu, stvorivši potpuno nenosivu žensku kolekciju u žutoj paleti. Iako on poima modu kao umjetničko djelo, možda bi se ipak trebao zapitati koja će stvarna žena obući haljinu sa samo prednjim dijelom, a potpuno otvorenu na leđima?

Revija pak skupine umjetnica koje su se ujedinile pod imenom Madame Demode, koje imaginaciju crpe iz nekih davnih vremena (u backgroundu tijekom revije vrtili su se stari filmovi Charliea Chaplina), bila je vrlo efektno predstavljena (manekenke su bile našminkane kao starinske lutke, a tako su i hodale pistom te zauzimale poze), a sama je odjeća (za jesen/zimu 2005.), u zagasitim bojama sive, smeđe i crne, bila zanimljivih krojeva, kvalitetno napravljena, a uz to je pratila i trendove jer je forma modela bilo napuhana (napuhane suknje i opsjednutost volumenom ističe se kao jedan od glavih trendova za sezonu jesen 2005.).

Treći dan počeo je vrlo dobrim revijama dvoje mladih dizajnera. Toni Rico, dosad ponajviše poznat po obući od pravoga krzna, predstavio je mušku kolekciju odjeće inspiriranu "zavodnicima i pustolovima". Casual stil, traperice, bermude, t-shirtevi s porukama na leđima (na jednoj je na njemačkom pisala šaljivo-izazovna poruka "Probiert mich, Ruf mich an" - "Probaj me, Nazovi me"), košulje s cvjetnim uzorkom, žive boje, gola torza, šarene patchwork torbe prebačene preko ramena - kolekcija stvorena za pravog metroseksualca koji se ne boji koketirati s modom.

I Anja Stehlik odlučila je obući istog muškarca, možda malo više hip hop usmjerenog, jer je njena "hip hop chic" kolekcija za žene i muškarce uspješno spojila urbanost i eleganciju kroz modele u jarkim bojama (zelena, ljubičasta), kombinirajući baggy hlače spuštena struka, štras i seksi topiće s logom Stehlik (vidi se da se cura fura na J-Lo i već s prvom kolekcijom radi na stvaranju branda od vlastita imena).

Za kraj večeri Ivana Popović ponovo je dokazala koliko je velika i neponovljiva, ali i potvrdila tezu o tankoj granici između ludosti i genijalnosti. Umjesto revije, zajedno s publikom pogledala je svoju video instalaciju u kojoj je krpene lutke obukla u vlastite kreacije, prošetala ih na mini reviji čiju su publiku činile višetruke papirnate Ivane Popović, da bi na kraju napravila horor masakr u kojoj su sve jadne lutke raskomadane.

Zadnjeg se dana najviše mogao osjetiti svjetski duh jer su revije imali Amarie, kojoj domaći kritičari tepaju kao "hrvatskoj Chloe", te milanski diplomant (s uistinu impresivnom karijerom dizajnera u svjetski renomiranim kućama poput Iceberga ili Trussardia) Boris Pavlin, a nastupila je, uz Mateju Penavu, u svijetu trenutno najzaposlenija naša manekenka - Adrijana Dejanović.

Amarie (Ana Marija Brkić) predstavila je kolekciju koju je krasila decentna seksualnost, a bijelu i bež boju razbijale su tek suknje u smeđim nijansama etno uzoraka.

Boris Pavlin, koji je svoju odjeću duhovito namijenio "učiteljicama vjeronauka na steroidima", kombinirao je stroge forme bijelih košulja sa suknjama od goblena, lepršavim haljinama u žarkim bojama i s ponekom sportskom kombinacijom, stvorivši kolekciju iz koje stvarno svatko može pronaći nešto za sebe.

likovnost/moda

 Autor    Jasna Rausavljević