Cro-a-Porter hrvatski je odgovor na tjedne mode koji se već desetljećima održavaju u modnim prijestolnicama Parizu, Milanu, New Yorku i Londonu. Iako je došla s velikim zakašnjenjem u odnosu na zapadne zemlje, CAP je svakako dobrodošla manifestacija koja će, nadam se, povećati zanimanje prosječnih Hrvata ili, još bolje, bogatih investitora (to bi bilo lijepo) za domaćim dizajnerima koji, iako, zbog dobro nam poznate situacije u zemlji, produkcijski možda pomalo zaostaju za stranim kolegama, talentom i inovativnošću itekako imaju što pokazati.

Prošlih godina raštrkane na više lokacija, na četvrtom Cro-a-Porteru sve su se revije održale na jednom mjestu, u  prvom paviljonu Zagrebačkog velesajma, prigodno nazvanom Grand Hotel Cro-a-Portera. Scena je bila uređena u art deco stilu (starinski lusteri lebde iznad glavi manekenki), a revije se održavaju u simboličkim "sobama" hotela (srebrnoj, crnoj, crvenoj i bijeloj). Hostese odjevene u elegantne haljine u stilu dvadesetih godina prošlog stoljeća i s dugim niskama bisera, bile su dobar uvod u atmosferu. Velika bijela ulazna dvorana i ona centralna izgledale su svjetski. Jedino što je gadno kvarilo ukupan dojam bile su prevelike gužve, pa je na najpopularnijim revijama, poput onih Ivane Popović ili I-gle, polovici posjetitelja bilo gotovo nemoguće vidjeti pozornicu (pista nažalost nije bila povišena), a još je više smetala hladnoća zbog koje su mnogi ostali u jaknama (i tako si upropastili pomno smišljani styling). Mogu misliti kako je tek manekenkama bilo...

No da samo ne prigovaram, prva revija koju sam pohodila, ona Olivera Jularića Julara, dobro me ugrijala. Čim su pistom počeli šetati prekrasni male models golih torza, sva se ženska publika (a vjerojatno i dio muške, s obzirom da je ovo ipak svijet mode) više usredotočila na to slavlje muške ljepote, nego na same kreacije. No i hlače koje su nosili, i one nisko spuštene, i one visokog struka, tamnih boja i zanimljivo drapirane, bile su vrijedne uzdaha.

Sljedeća pak revija, ona afirmiranog modnog dvojca I-gle, koji čine Tina Vrdoljak i Nataša Mihaljčišin, nije igrala na kartu senzacije. Samozatajni i elegantni modeli tamnijeg kolorita - crne, tamnosmeđe, tamnoplave, sive i tamnozelene boje - osvajali su kvalitetom izrade i zanimljivim detaljima u konstrukciji i ornamentaciji (udubljenja u sakoima, ispupčenja u obliku vunenih zavoja omotanih oko džempera), a tu monokromatiku jedino su razbijale dugačke srebrne naušnice.

I drugi je dan počeo revijom tamnog kolorita. Kao gosti iz Slovenije, predstavili su se Zoran Garevski i Nataša Persuh (diplomantica prestižnog pariškog fakulteta IFM), kolekcijom u kojoj su prevladavale crne i crno-bijele kombinacije, inspirirane starim filmovima, elegantne i napravljene od finih materijala. I ovdje su jednoličnost kolorita razbijali zanimljivi broševi i apsolutni vrhunac Voodoo-a - muškarac u suknji i sakou s dubokim dekolteom.

Sljedeća revija koju sam pratila je revija blizanki Martine Čičko-Karapetrić i Morane Saračević koje stvaraju pod imenom Boudoir. Potpuno drukčija priča. Ovdje se slavila ženstvenost i isticala ljepota žene kroz retro viziju suknji s volanima, mnogo mašni, širokih hlača i paspuliranih ručno obojenih sakoa. Zanimljive kombinacije s traperom i print na suknjama i topovima daju moderni i aktualni ton kolekciji, a u prilog tvrdnji "sex sells" govore i dva crna bodyja sa čipkastim detaljima koji su sigurno podigli temperaturu u muškom djelu publike.

Posljednja revija koju sam pohodila na ovogodišnjem Cro-a-Porteru je modno-glumačko-glazbeni performans Ivane Popović, pogodan da zaokruži cjelinu i ostavi pozitivan dojam. Kako je Ivana Popović prije svega umjetnica, a tek onda modna kreatorica, tako i nije mogla predstaviti svoju odjeću kroz običnu reviju. Performans je počeo nastupom dua Lollobrigidas koje su pjesmu izvele na njemačkom, da bi polako na scenu počele dolaziti manekenke zaobilazeći i koketirajući s pjevačicama, zatim glumice Barbara Prpić i Ivana Roščić koje su čitale tekstove iz starih modnih časopisa, te neobično odjevena djevojčica koja ih je pratila u stopu. Sama je kolekcija bila puna boja, nosiva i eksperimentalna u jednom, također u art deco stylingu, a meni su se najviše svidjele haljine, posebno ona plava s cvjetićima i čipkastim umetkom.