Nakon što je zločesti dizajnerski um uspio uvjeriti dobrog nam gradonačelnika da posudi osobnu iskaznicu na skeniranje ne bi li završio na plakatu 28. Salona mladih (s prekriženom godinom rođenja, jer dizajner misli da je šaljivo ismijavati gradonačelnika), po gradu su osvanuli novi jumbo plakati, ovaj put s prekriženim slikama Milana Bandića. Taj kulturocidni križarski pohod, kao očiti poziv na linč dobroga čovjeka, koji se sad valjda, eto, više ni na plakatima ne smije pojavljivati, najoštrije je osudio naš Boris Rašeta. A tko će drugi?
Milan Bandić je prekrižen!!!
Šteta...
Nije bilo razloga.
Njegovi projekti imali su samo dvije mane. Oni koji su bili zanimljivi, bili su neostvarivi. Oni koji su bili ostarivi, pokazali su se preskupi. Oni koji nisu bili preskupi, nisu ni započeti.
Jer tamo ne bi imali posla Natčovjekovi Prijatelji.
Gradonačelnik je, naime, Natčovjek.
A da je Milan Bandić zaista to, dokazao je bar u dva navrata.
Jednom, kad je - još kao student - postavio rekord u pakiranju boca u kartonske kutije. Njegov rekord do danas nije oboren. Druga prigoda u kojoj je dao dokaz svoje izvrsnosti, jest vlastita procjena po kojoj raspolaže "dijamantnom voljom".
Nije to malo: Partija je ranije tražila ljude "posebnog kova", "ljude od čelika" i "ljude od mramora", a on je sve to odlučio nadrasti i biti čovjek s - dijamantnom voljom.
Ostale su legende o njemu dinarske i partijske. U obje varijante kotira ova pretpostavka po kojoj je Banderas Superman.
Najbolji Natočovjekov prijatelj bila je, po definiciji, njegova žena. Ona ga je toliko voljela da su se rastali, a onda su se opet sastali: ona bez njega nije mogla živjeti, a on je bio toliko talentiran da su iz te rastave/sastave izašli sa stanom više.
I to je dokaz da je Milutin poseban čovjek, dijamantne volje, zlatna srca i neograničene sposobnosti.
Mnogi njegovi strojevi rade sto na sat. Najbolje od svih njegovih strojeva radi stroj za proizvodnju magle. Taj radi dvjesta na sat, ali to je malo u odnosu na potrebe hrvatskog tržišta.
Sve to oni jadnici što su prekrižili njegov lik, ne razumiju.
Oni ne znaju da bez Bandića Bundek nikada ne bi bio Bandek.
Da bi Utrinjani, bez bazena u kojem se mogu okupati, bili Utrinjonci.
Da bi skijašice, umjesto pravih nagrada kakve dobiju na Sljemenu, skijale za bakšiš po Kutzbuhelu.
Djeca koja su prekrižila njegovo ime nisu razumjela ljepotu njegove pojave. Ta je ljepota konceptualna i umjetnička: Bandić je oživio eklekticizam jer je selo spojio s gradom, Hercegovinu s komunizmom, Zagreb s Poganom vlakom, Račana s Mirkom Norcem, Nenada Ivankovića sa strujom lijeve misli, a sebe, nakon rastave, sa svojom suprugom.
Nadam se da će do idućih izbora to shvatiti i da njegovo ime neće prekrižiti nego - zaokružiti.
Hvala.
Autor Boris Rašeta
