Tu ste: Home // Likovnost // Arhitekt kućica za ptice

Arhitekt kućica za ptice

„Umjetnički talent Luke Jelušića prepoznaje se u odabiru biljnog materijala i kompoziciji prilagođenoj pojedinoj lokaciji. Riječ je uglavnom o projektima  na malim površinama, ali jedinstvenima po cjelovitom, interdisciplinarnom pristupu u kojem autor potpisuje ne samo oblikovanje vrta ili parka, nego generalni koncept prostora i unikatnu, ručno izvedenu opremu (rasvjeta, ograde, vrata, nadstrešnice…). Svojim radovima Luka Jelušić potvrđuje kako krajobrazna arhitektura nije tek  ’zelenilo’ nego umjetnički doprinos ostvarenju kvalitetnog, ekološki osviještenog življenja“ – tekst je to obrazloženja ULUPUH-ove Nagrade za najboljeg mladog umjetnika u 2010. godini. Rođen 1976. godine u Rijeci, Luka Jelušić je za svoj životni poziv odabrao uređenje krajobraza pa je taj smjer upisao na zagrebačkom Agronomskom fakultetu. O razlozima za taj odabir Jelušić kaže: „Želio sam se baviti s nekoliko stvari odjednom, a uređenje krajobraza je interdisciplinarna struka – tu su biljke, raznoliki materijali, primjerena oblikovanja, različita tehnička rješenja – nisam fokusiran na jednu stvar i za mene je to pravi izbor.“

U sklopu studentske razmjene zadnju godinu studija provodi na ljubljanskom Biotehničkom fakultetu te neko vrijeme ostaje živjeti u Ljubljani i selu Gradac pokraj Novog Mesta. Od 2004. ponovo ga možemo naći na Kvarneru u vlastitom birou o čemu kaže: „Vratio sam se nakon godina provedenih u Zagrebu i Ljubljani , jer mi je tu dobro. Imam dovoljno posla i nemam se potrebu ‘raspršivati’, nije funkcionalno.“

Na dogovoreni sastanak u Rijeci Luka Jelušić je došao noseći drvenu kućicu za ptice pa smo i počeli razgovor o njegovim „rukotvorinama“. „Od djetinjstva obrađujem drvo, pa zato znam i mogu izraditi puno stvari od drveta: igračke, namještaj, sve što je potrebno za osmišljavanje jednog projekta. Kako  se uglavnom bavim malim cjelinama, mogu u potpunosti sam izvesti sve, od skice do izrade opreme i svakog detalja. U početku sam prilikom oblikovanja vrtova izrađivao stolove, klupe, ograde i slično, a onda sam prešao na stambeni namještaj. Često kombiniram pronađene stvari s izrađenim, pa sam tako u dječjem krevetiću na ogradi posložio tokarene palice i izbrušene grane, čime sam dobio dozu humanosti i topline. Vrlo sam impulzivan i volim da stvari koje radim imaju nekoliko interpretacija, pa svatko može u mojem radu pronaći ono što mu je najbliskije.“

Vrt Venturini

Na popisu Lukinih radova uglavnom su vrtovi, a parkova gotovo i nema. „Dosta se bavim vrlo malim prostorima i uvidio sam da me više nadahnjuju od velikih površina… Dovoljno je dvadesetak kvadrata da osmislim ugodan i funkcionalan prostor. Krajobrazna arhitektura je vrlo široko područje i svatko se može posvetiti jednom dijelu. Kada čovjek, poput mene, nakon fakulteta krene u vlastiti biznis, ne može se odmah baviti parkovima. Prije tri godine smo moji kolege Bia Gec, Đulijano Zuliani i ja napravili idejni projekt riječkog parka Pomerio, no recesija je zaustavila izvedbu. Da bi čovjek osmislio projekt parka, ipak mora imati nešto iza sebe.“

Nevelik, ali izuzetno zanimljiv je projekt odmorišta u Svetom Petru na Cresu.

„Radi se o višestoljetnom hrastu, zaštićenom spomeniku prirode koji je stradao u nevremenu i na tlu je ostala ležati velika grana. Kolega Igor Klander i ja modelirali smo od te grane element za sjedenje, čime smo je sačuvali i dali joj novu funkciju. Od hrastova trupca izrezali smo drugu klupu u koju smo ugurali oblutak, kao simbol nečeg čvrstog, trajnog i manje podložnog propadanju od drveta.“

Luka Jelušić sklon je upotrebi postojećih stvari u novom ozračju, kao primjerice školskih klupa na terasi krčme Skalinada u Voloskom.

„Terasa je trebala biti mala školica, pa sam zato za stolove iskoristio nekadašnje školske klupe. Ograda je osmišljena da nalikuje na računalo, a šare na zidu na zemljopisnu kartu. I na ulazu je školska ploča na kojoj se zapisuje dnevna ponuda.“

S kakvim se problemima susreće pri projektiranju?

Terasa Skalinade

„Prije početka rada, dakle prije prvih skica, volim boraviti u prostoru, kako bih ga osjetio, jer bi pogrešna procjena mogla biti fatalna. Uvijek nastojim okolni prostor uskladiti s postojećim stanjem i željama vlasnika. Pri tome, naravno, pokušavam uskladiti moje ideje i vlasnikova htijenja, ali kada se jednom dogovorimo, ne trpim ‘petljanja’ na svakom koraku. Ako je zatečeno stanje neka moderna arhitektura, onda je pratim ravnim plohama, u slučaju prilagodbe  nekim prirodnim oblicima i ja baratam organskim oblicima – važan je kontekst. Odabir boja ovisi o materijalu koji koristim – često su pastelne boje, no u urbanoj sredini ne prezam niti od jarkih boja. Međutim, kod nas je mali problem naći željeno bilje pa se moram nekako snaći. Tako u Buzetu postoji mali rasadnik Dekora u kojem vlasnici uzgajaju biljke koje nigdje drugdje u Hrvatskoj ne možete naći. Odlično se slažem i s vrtlarom Miroslavom Tomaićem koji često uzgoji baš ono što meni treba…“

I za kraj razgovora, pitala sam Luku Jelušića je li sklon „praznim“ ili „napučenim“ vrtovima.

„Postoje vrtovi namijenjeni gledanju i oni namijenjeni boravku. U slučaju prvih, skloniji sam jednostavnijima, s manje elemenata. Ako je vrt zamišljen kao mjesto boravka, onda mi je draže da su popunjeni, recimo kreativno neuredni.“

Ostavili smo Luku Jelušića da u ovim zimskim mjesecima projektira nove prostore, izrađuje igračke za djecu i kućice za ptice (za pseću ćemo se kućicu još dogovoriti) i da svojim radom pokazuje i dokazuje tezu „sitno je bitno“.

Lukine radove pogledajte na http://studioplantula.blogspot.com



Komentiraj

*


Copyright © 2012 Kupus.net. All rights reserved.
Designed by Theme Junkie. Powered by WordPress.